1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
ZdravljeGlobalno

Treba li ultra-prerađenu hranu regulirati kao cigarete?

Matt Ford | Dijana Roščić
15. veljače 2026

Stručnjaci odavno upozoravaju na opasnosti ultra-prerađene hrane po zdravlje, a sada tvrde da je takva hrana dizajnirana po uzoru na cigarete, da stvara ovisnost i zahtijevaju jednako strogo zakonsku regulaciju.

https://p.dw.com/p/58cnr
Supermarket u SAD-u s ultra-prerađenom hranom
Kako (pogotovo) djecu zaštiti od nezdrave hrane?Foto: Michele Eve Sandberg/Sipa USA/picture alliance

Istraživači s Harvarda, Sveučilišta Michigan i Sveučilišta Duke zaključuju da su mnogi ultra-prerađeni proizvodi – poput gaziranih bezalkoholnih pića, čipsa, keksa i slatkiša – industrijski osmišljeni tako da potiču kompulzivno konzumiranje.

Prema navodima iz studije, objavljene u časopisu Milbank Quarterly, ovi proizvodi su „visoko inženjerski oblikovani i hedonistički optimizirani", po načelima koji su desetljećima razvijani u duhanskoj industriji.

Autori tvrde da je prehrambena industrija preuzela ključne tehnike duhanske industrije: precizno doziranje šećera, masti i soli, kombinirano s teksturom i aromama koje maksimalno stimuliraju centre zadovoljstva u mozgu. Cilj nije sitost, već ponovna i prekomjerna potrošnja.

Zbog toga znanstvenici preporučuju sličan regulatorni pristup kakav se danas primjenjuje na duhan – uključujući jasnije označavanje proizvoda, veće poreze, ograničenja dostupnosti u školama i zdravstvenim ustanovama, kao i stroga ograničenja marketinga, posebno onog usmjerenog na djecu.

Injekcije za mršavljenje: medicinsko čudo ili moda?

Za razliku od duhana, hrana je neophodna za život – što, prema autorima regulaciju zakonom čini hitnijom. „U suvremenom sustavu opskrbe hranom gotovo je nemoguće potpuno izbjeći ultra-prerađenu hranu", navodi se u studiji.

Što je ultra-prerađena hrana?

Iako ne postoji jedinstvena globalna definicija, ultra-prerađenom hranom se uglavnom smatraju proizvodi koji prolaze kroz više faza industrijske obrade i sadrže brojne dodatke – od emulgatora i konzervansa do umjetnih aroma i boja. U tu kategoriju spadaju gazirana pića, slatkiši, grickalice, gotova jela, mesne prerađevine, namazi, ali i pojedine zamjene za meso i industrijski müsli.

Takva ishrana je obično bogata kalorijama, šećerom, solju i zasićenim mastima, a siromašna vlaknima, proteinima, vitaminima i mineralima.

Studije pokazuju da ultra-prerađena hrana sve više zamjenjuje prirodnu hranu i svježe pripremljene obroke: u razvijenim zemljama čini čak oko polovine svih unesenih kalorija, ali sve više je to tako i u manje razvijenim dijelovima svijeta.

UNICEF: spasiti djecu od nezdrave hrane

Posljedice sve većeg korištenja ultra-prerađene hrane najvidljivije su kod djece i mladih. U svom najnovijem Izvještaju o ishrani djece, UNICEF upozorava da djeca širom svijeta odrastaju u okruženju u kojem su stalno izložena jeftinoj i agresivno reklamiranoj ultra-prerađenoj hrani i zaslađenim pićima – naročito putem digitalnih kanala – dok je zdrava hrana često nedostupna ili preskupa.

Prema podacima UNICEF-a, u svijetu prvi put ima više gojazne nego pothranjene djece i mladih. Oko 20 posto djece i adolescenata uzrasta od pet do 19 godina ima višak kilograma (391 milijun), dok je 9,4 posto – odnosno njih oko 188 milijuna – gojazno. Istovremeno, pothranjeno je 9,2 posto djece i mladih.

Javno vaganje: turska borba protiv pretilosti

UNICEF pravi jasnu razliku između viška kilograma i gojaznosti, naglašavajući da gojaznost predstavlja teži i zdravstveno rizičniji oblik.

Organizacija navodi snažne dokaze da je visok unos ultra-prerađene hrane kod djece povezan ne samo s gojaznošću, već i s lošijim kvalitetom ishrane, nedostatkom mikro nutrijenata i problemima sa zubima, mentalnim zdravljem, kao i sa povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih i drugih kroničnih bolesti kasnije u životu.

Zbog toga UNICEF preporučuje zabranu nezdrave hrane u školama – prije svega ultra-prerađenih proizvoda - strožu regulaciju marketinga, obavezno označavanje i oporezivanje nezdravih proizvoda, veću dostupnost lokalno proizvedene zdrave hrane, kao političku zaštitu od utjecaja prehrambene industrije.