1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Trauma zvana ebola

Alexander Göbel, Monrovia10. veljače 2015

Iz Afrike stižu ohrabrujuće vijesti o borbi protiv epidemije ebole. Vide se prve naznake povratka normalnom životu. Ali epidemija nije savladana. Škole su zatvorene, strah od infekcija prisutan. Kako se živi s ebolom?

https://p.dw.com/p/1EYPN
Foto: picture-alliance/dpa/A. Jallanzo

"Bye Bye Ebola!" To je ono što uzvikuju ljudi u liberijskom glavnom gradu Monroviji. Tijesnim ulicama se kreće svojevrsna karnevalska povorka, tu su glazbenici i plesne skupine. Tisuće ljudi slavi kao da su već pobijedili smrtonosni virus. I doista, u proteklim danima u Monroviji nije bilo novih slučajeva ebole, može se čuti kako u cijeloj Liberiji ima znatno manje slučajeva nove infekcije tom bolešću.

Jedna bolnica u Monroviji u kojoj se pomaže osoboma oboljelima od ebole
Jedna bolnica u Monroviji u kojoj se pomaže osoboma oboljelima od eboleFoto: Getty Images/J. Moore

No, za slavlje je ipak prerano, smatra Amos Jessy i podsjeća da liberijska vlada, za razliku od onoga što je ranije obećala, neće do daljnjega ponovno otvoriti škole u toj afričkoj zemlji. Amos ne želi niti čuti za "After-ebola-partyje" (zabave poslije ebole), koje se već organizira po monrovijskim kafićima:

"Ne bi se trebali zavaravati. Ebola još nije prošla. Ebola je u Liberiji."

Šok nakon dijagnoze

Amos Jessy zna o čemu priča. On je, zahvaljujući pravom čudi, preživio ebolu. Do danas si ne može objasniti kako se uopće mogao zaraziti. Slijedio je sve mjere opreza, nije se rukovao, držao se podalje od bolesnih osoba. Zato je šok bio veći. Ebola je, kaže on, bila pakao na Zemlji.

Danas bi Amos Jessy rado htio ohrabriti druge ljude, reći im da se ebolu može preživjeti. Ali ljudi ga izbjegavaju.

"Život nakon ebole je gori nego sama bolest. Vlasti su uništile sve što sam imao, iz straha da je nešto možda kontaminirano. Ali još je gore da se nas preživjele isključuje iz društva, od strane naših zajednica, naših radnih kolega. Nas se tretira kao vanzemaljce, koji ne postoje, za nas se kaže da smo začarani. Život nakon ebole je najveći izazov koji si možete zamisliti."

Drugi „udarac“ ebole

Kamp u Monroviji u kojem Međunarodni crveni križ i njemački Bundeswehr pomažu oboljelima od ebole
Kamp u Monroviji u kojem Međunarodni crveni križ i njemački Bundeswehr pomažu oboljelima od eboleFoto: Bundeswehr/Dennis Kraft

Izolacija, glad, siromaštvo, krah zdravstvenih sustava i poljoprivrede, bijeg međunarodnih investitora: ebola upravo "udara" po drugi put, kaže Mark Goldring iz humanitarne organizacije Oxfam:

"Nacionalne ekonomije, prije svih Liberije i Sijera Leonea, su doživjele jaki pad zbog krize s ebolom. Stope rasta koje su bile itekako ohrabrujuće virus je takoreći već odavno pojeo. Ljudima treba novac, djeca moraju u školu. Osjetno su porasle cijene živežnih namirnica, i mi vjerujemo da daleko više od polovice ukupnog stanovništva ima puno manje hrane na raspolaganju."

"Marshallov" plan za Liberiju?

Regiji je hitno potreban "Marshallov plan", kaže Goldring, kako bi se barem suzbilo najvidljivije posljedice epidemije ebole. Tek onda bi ljudi imali snage da krenu u sljedeću dugotrajnu borbu: protiv traume zvane ebola.