Tragovi zločina

Na mahovini leži mrtvo novorođenče. Ubodne rane odmah daju do znanja kako je umrlo. Bio je to zločin počinjen u Austriji koji Thomas Müller nikada neće zaboraviti. On je stručnjak za kriminalističku psihologiju u austrijskom Saveznom kriminalističkom uredu. "Većina ljudi misli da se ja 'uključim' u mozak počinitelja i predviđam njegove iduće korake. No to je obični 'hokuspokus' s televizije", kaže Müller.

Njega se poziva kada kolege već pregledaju sve tragove, kada se fotografiralo mjesto događaja i kada se krene u potragu za očevicima. Iz svega toga on izvodi svoje zaključke. "Ljudi donose određene odluke zbog određenih potreba. Dakle, ako analiziramo te odluke, doznajemo i nešto o osobi tog čovjeka", objašnjava Müller. Gdje je počinitelj ostavio leš? Što je uzeo od žrtve? Koje oružje je primijenio? Je li ubod nožem izvršen prije ili poslije smrti? Na temelju odgovora na ta i slična pitanja ovaj psiholog pokušava shvatiti ponašanje počinitelja.

Od policajca do psihologa

Thomas Müller je karijeru počeo kao obični policajac: "Tri godine za redom bio sam dežuran za Božić i svake sam godine bio pozivan kod iste obitelji jer je otac tukao djecu pod božićnom jelkom." Baš to je za njega bio jedan od glavnih poticaja za upis na studij psihologije. On je jednostavno htio znati zašto se takve stvari događaju. No, odgovore na svoja pitanja nije dobio. Na kraju ih je našao u američkoj saveznoj policiji FBI gdje se dvije godine školovao za kriminalističkog psihologa.

Od tada je obradio više od 1.000 seksualnih delikata i danas se smatra stručnjakom za to područje. "Ja ne mogu razmišljati kao počinitelj i ne mogu osjećati isto, ali mogu vrlo mnogo naučiti", kaže Thomas Müller. On je vodio brojne razgovore s osuđenim ubojicama i silovateljima: o osjećaju zadovoljstva, načinu kontrole, stresu i određenim odlukama. Ako različiti počinitelji daju iste odgovore, onda je Müller blizu svog cilja. Onda razumije malo bolje što znače tragovi na nekom mjestu zločina.

No, na mjestu zločina on najprije mora odlučiti ima li njegov izbor uopće značenja za kazneno djelo. Ili su važnije neke druge okolnosti? On nadalje pokušava shvatiti tragove: što je počinitelj sve poduzeo da bi uopće izvršio ovo djelo? I što je sve poduzeo, a da to za izvršenje zločina u stvari nije bilo potrebno? Baš odgovor na to pitanje pruža posebne spoznaje o osobi počinitelja.

Interpretacija sličnih slučajeva

Za interpretaciju su nužni slični slučajevi. U tu svrhu Müller i njegovi kolege na raspolaganju imaju bazu podataka u kojoj se mogu tražiti paralele s aktualnim zločinom. Početkom 1990-ih godina u Austriji, Češkoj i SAD-u se dogodila serija ubojstava prostitutki. Sve su bile zadavljene omčom načinjenom od donjeg rublja. "Tu se dolazi na ideju: budući da je kombinacija tako rijetka, možda se radi o istoj osobi. I tako je i bilo", priča Müller. Početkom 1992. godine FBI je u SAD-u uhitio Jacka Unterwegera. Tom uhićenju pridonio je i Müller.

No, ima i onih počinitelja koji namjerno promijene mjesto zločina kako bi prikrili svoje motive. Neki nakon ubojstva ukradu vrijedne predmete da bi se pomislilo kako je riječ o pljački ili pak podmetnu požar. Müller vrlo brzo otkriva takve varke i onda čak na temelju pokušaja zavaravanja izvodi nove zaključke o počinitelju.

"Uvijek dolazimo prekasno"

"Savršeni zločin ne postoji. Kad tad netko će pokucati na vrata i onda je bolje da si nevin", kaže Müller. I u slučaju ubijene bebe nije trebalo dugo za pronalaženje zločinca. Mülleru je u oči upala velika razlika između samog ubojstva i načina na koji je mrtvo tijelo ostavljeno: "Moj je zaključak bio da se radilo o dvije različite osobe. Jedna je izvršila ubojstvo, druga je položila leš na mahovinu." Policija je zato preko medija pokušala utjecati na tu drugu osobu da progovori o zločinu. Tako je i bilo.

Pa ipak, Müller takve istrage ne naziva pravim uspjehom: "Mi u stvari uvijek dolazimo prekasno. Možda je moj uspjeh u nečemu što nikada neću doznati. Jer sam možda pomogao uhićenju počinitelja. No onaj tko nije ubijen ili silovan zato što počinitelj sjedi u zatvoru nikada neće doći k meni i zahvaliti se."