Tour de France - ovaj puta bez dopinga?

Na plakatima koji najavljuju utrku stoji "Kročite u legendu". Za Korziku je ova utrka svakako nešto posebno. Po prvi put u 110 godina, koliko se organizira Tour de France (s pauzama tokom dva svjetska rata), ova biciklistička utrka kreće s tog sredozemnog otoka. I tako je 100. izdanje "toura" nakratko napustilo kopno. Za direktora ove sportske manifestacije Christiana Prudhommea ova trka je "3500 kilometara smijeha i to kod svih gledalaca, kod djece, žena, muškaraca, baka i djedova koji stoje kraj ceste".

Još od 1903. mjesec srpanj u Francuskoj je posvećen biciklizmu. Organizatori ove godine obećavaju zahtijevnu ali i prelijepu stazu: Korzika, legendarni uspon uz L'Alpe d'Huez, Mont Ventoux.... "Staza iz snova", tvrdi Prudhomme.

Otvorena rana

Ali san i stvarnost ne idu jedno bez drugog. Dva dana uoči prezentacije utrke Lance Armstrong je i konačno izgubio sedam svojih titula pobjednika. Zbog dopinga. Nitko nije proglašen pobjednikom umjesto njega. Razlog: i iznad "novih" pobjednika bi stajala sjenka dopinga. Sedam godina bez pobjednika. Ova pauza predstavlja otvorenu ranu na tijelu Toura. Međutim, Prudhomme se ne želi baviti tom temom: "Za mene najvažnija tema nije doping nego sigurnost gledatelja i sudionika."

I ove godine spektakularnu utrku će, očekuje se, pratiti 15 milijuna gledatelja. Za Francuze "tour" odista ima mitske dimenzije. A mit je počeo još 1903. kada je Henri Desgrange, glavni urednik časopisa L'Auto ispred caféa "Reveil-Matin" u Montgeronu kraj Pariza po prvi put u trku poslao 60 biciklista. Časopis L'Auto je širokoj publici o utrci potom izvještavao dramatičnim reportažama o herojima francuskih cesta i cvijetnim livadama koje su ih okruživale. Naprimjer o Eugenu Christophu, koji je slomljenu vilicu bicikla sam popravio u jednoj lokalnoj kovačnici i nastavio trku.

Najupečatljivije reportaže u međuvremenu stižu sa TV-ekrana. TV prenosi su od ove trke napravili svjetski mit. Ipak, fascinantni kadrovi su se odavno pretvorili u fasadu. Tema doping prati trku još od njenih početaka. Već Henri Pelissier, pobjednik iz 1923. godine, pisao je o "dinamitu" u džepovima biciklista. 1967. A Britanac Tom Simpson je umro tijekom uspona na Mont Ventoux - tijelo mu je bilo "napumpano" drogama. Ipak, najkasnije sa skandalom oko tima Festina 1998. počela je demistifikacija ove trke koja je okončana nedavnim razotkrivanjem Lancea Armstronga.

"Kultura dopinga"

Korištenje dopinga na ovoj trci je zahvaćalo sve sfere. Jedna nizozemska komisija je nedavno zaključila kako je od kraja devedestih 95 posto svih vozača iz Nizozemske vozilo dopingirano. Teško je zamisliti da je kod drugih nacija stanje drugačije. Tek od 2008. se bilježi veliko smanjenje korištenja nedozvoljenih sredstava, navodi se u izvještaju nizozemske komisije.

Francuski znanstvenik Antoine Vayer pokušava dokazati manipulaciju konkretnim podacima. Kao gornju granicu ljudskih mogućnosti on navodi snagu od 410 Wata tijekom pet sati utrke na jednom usponu dužine 20 kilometara. Armstrongove vrijednosti on naziva "čudesnim", pa čak spominje i vrijednosti "dostojne jednog mutanta". Vrijednosti prošlogodišnjeg pobjednika Bradleya Wigginsa su u najmanju ruku sumnjive.

Wiggins se neće pojaviti na startu ovogodišnje utrke. On je otkazao sudjelovanje zbog povrede koljena. Jedan od favorita je tako Alberto Contandor, koji je prošle godine pauzirao upravo zbog korištenja dopinga. "Utrku ne čine vozači, nego utrka čini vozače onime što jesu", tvrdi Christian Prudhomme. Utrka je veća od njenih aktera, glasi u prijevodu ova poruka. Ipak, sami akteri, vozači, imaju tu moć svojim djelovanjem razoriti mit Tour de Francea.