Tko se brine o dušama vjernika u Amazoniji?

Život u najvećoj prašumi na svijetu je po mnogo čemu specifičan. To se odnosi i na katoličke svećenike čije župe pokrivaju malo veće teritorije nego što je to slučaj u ostatku svijeta. Dijeceza Xingú je otprilike površine Njemačke a za nju se brine samo 28 svećenika. To otprilike znači da između dvije mise u manjim selima s indogenim stanovništvom mogu proći godine. "Župe su ovdje ogromne, čak i za brazilske prilike. No važno je da budemo prisutni. Hoće li to biti ostvareno kroz nazočnost svećenika koji živi u celibatu ili laičkog izvanrednog pomoćnikapri svetoj pričesti koji je u braku, to je nešto što se mora odlučiti na ovoj sinod", kaže Daniel Seidl, referent pri REPAM-u, mreži crkava smještenih na području Amazonije.

Misa dva puta godišnje

S problemom manjka svećenstva se katolička crkva bori svuda u svijetu. No ovdje, gdje je stotinama kilometara čamac jedino prijevozno sredstvo, je taj manjak još akutniji. Erwin Kräutler, umirovljeni biskup prelature Xingú, nije jedini koji na ovoj "amazonskoj" sinodi traži temeljne promjene. "Kada zajednica samo dva ili tri puta godišnje može organizirati misu, onda se tu nešto mora promijeniti. Nama su potrebni pomoćnici koji imaju dozvolu vršenja pričesti svake nedjelje. I tu je po mom mišljenju spol drugorazredno pitanje", kaže Kräutler. Znači ovaj biskup rodom iz Njemačke se ne zalaže samo za to da ulogu svećenika može preuzeti oženjeni muškarac nego i žene. Poput franjevačke časne sestre Doris Meirim koja također očekuje promjene i nedvosmislene signale iz Vatikana.

Ne samo oženjeni muškarci nego i žene

 "Kod euharistija je važno da sve zajednice imaju isti pristup. A radi se i o tome da i žene dobiju potvrdu za to što pružaju crkvi i društvu", kaže Meirim. Lokalni dušobrižnici u prvi plan stavljaju problem manjka osoblja ali to indirektno povezuju s trenutno osjetljivom temom unutar katoličke crkve: popuštanjem kad je u pitanju celibat. Lokalno stanovništvo je ionako teško pridobiti na odlazak u svećenike. Tome pored dugogodišnje izobrazbe pridonosi i celibat, životna forma koja u ovom dijelu planete zemlje ne nailazi na razumijevanje. Zato govori o tome da bi crkva ovdje trebala dobiti novo, "amazonsko naličje".  "Indogeni narodi se ne smiju prisiljavati na promjene svoje životne tradicije", smatra Meirim.

Agresivni evangelikalci

Osim ovih probleme katoličkoj crkvi u Brazilu sve više glavobolja donosi i konkurencija. Evagelikanski američki misionari su preplavili Brazil. Ova izrazito konzervativna struja unutar reformirane crkve u posljednje vrijeme agresivno misionira po zabačenim područjima Amazonije: oni priređuju bolji šou, kažu vjernici. I novi misionari-svećenici niču kao gljive poslije kiše. "Obrazovanje jednog katoličkog svećenika traje godinama. Kod evangelikanaca je ono mnogo kraće i - nema celibata", rezignirano zaključuje umirovljeni biskup Kräutler. I zato se od sinode u Rimu očekuju značajni pomaci kako bi zemlja s najvećim brojem katolika na svijetu i u budućnosti zadržala taj epitet.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android