Tko ima problem, za rješavanje treba potražiti pomoć

Mladi ljudi napuštaju manja mjesta sve češće u smjeru velikih gradova, a to pak dovodi do pogoršanja infrastrukture za preostalo stanovništvo. I time se krug zatvara, jer takva mjesta više nisu dovoljno atraktivna za nove doseljenike.

Švedska općina Frostviken i norveška općina Nordli nalaze se neposredno jedna pored druge – dijeli ih ne samo državna, nego i granica Europske unije, no suočavaju se s istim problemom: konstantnim iseljavanjem mladih.

Potražiti pomoć za rješavanje problema

Tko sam ne može riješiti svoj problem, mora potražiti pomoć. To su shvatile i te dvije općine. Njihov je geografski položaj krajnje idiličan: prostrane šume i kristalno čista jezera. No, čak ni to već godinama nije dovoljno da potakne na ostanak stanovnike, kojih je iz godinu u godinu sve manje i manje. A da ne govorimo o tome da to očito nije ni dovoljan razlog za privlačenje novih doseljenika. Jer, posljedica te opustošenosti je i propadanje komunalne infrastrukture, upozorava općinski vijećnik iz Frostvikena Marten Jonsson: «Mi više ne možemo ponuditi skoro nikakve komunalne usluge. Škole propadaju kao i cijela općinska struktura i to sve većom brzinom.»

Zato je Frostviken odlučio zaustaviti taj trend i to u suradnji s norveškim susjedima iz Nordlija koji se također susreću s istim problemom. Gradonačelnik Nordlija Karl-Audun Fagerte pojašnjava: «Mi želimo ponovo povećati broj stanovnika. Do sada smo imali relativno velik odljev stanovništva, ali mi imamo i brojne resurse. Naši su ljudi vrijedni i to je ono područje na kojem želimo nešto poduzeti.»

Suradnjom štedjeti novac

U švedskom Frostvikenu još živi nekih 1.100 ljudi, a u susjednom Nordliju manje od 3.000. Upravo u boljoj suradnji dviju općina njihovi političari vide šansu za napredak. Jer, kako ističe švedski vijećnik Jan-Olof Anderson: «I s jedne i s druge strane granice radimo iste stvari. Ako bismo to uspjeli koordinirati, mogli bismo uštedjeti puno novaca.»

Stanovnici dviju općina već su se sastali po prvi put. Od tada se intenzivno razmišlja o načinu suradnje na području školstva, zdravstva i policije. Tome se posebno raduje Janne Antonsson, jedini policajac na švedskoj strani: «Područje mog djelovanja jednostavno je ogromno. Ako ćemo uspjeti dogovoriti suradnju, dobit ću još jednog kolegu, a stanovnici bolji servis policije.»

Moguća potpora iz Bruxellesa

No, i privatno gospodarstvo moglo bi imali i te kako velike koristi od tog projekta. Lars Olsson je šef švedske tvornice Gelab, koja već odavno ima problema s kvalitetnom radnom snagom: «Ovdje u Frostvikenu nije moguće dobiti ljude. Ako mi nekog zaposlimo, to znači da bez radnika ostaje neko drugo poduzeće, jer ovdje jednostavno nema radne snage. Ovdje je nezaposlenost jednaka nuli.»

Ali da bi se imalo koristi od suradnje s norveškom stranom nužno je najprije uskladiti porezne stope. Jer, dok u švedskom Frostvikenu izdvajanja iz plaća iznose 30 posto, u susjednom Nordliju ona su samo pet posto. Zato su pomoć pri rješavanju tih praktičnih problema najavile i švedska i norveška vlada, a predstavnici općine za svoj projekt pokušavaju dobiti i financijsku pomoć iz Bruxellesa. Pri tome je zanimljivo da bi u tom slučaju i Norveška, koja nije članica Europske unije, profitirala od pomoći iz EU-ovog Regionalnog fonda.