Temeljna prava nisu privilegije | Politika | DW | 27.04.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Komentar

Temeljna prava nisu privilegije

Njemačka kancelarka najavila je „olakšice“ za građane koji su cijepljeni ili su preboljeli COVID-19, odnosno ukidanje prioriziranja za cijepljenje od lipnja. Do kada će vrijediti ograničenja temeljnih prava?

Već i prije sastanka njemačke kancelarke Angele Merkel s premijerkama i premijerima saveznih zemalja u ponedjeljak, sve su glasniji bili zahtjevi da se osobama koje su cijepljene, odnosno oni ljudi koji su preboljeli COVID-19 ponovno dodijeliti više temeljnih prava. Oko 7% žitelja Njemačke je već primilo drugu dozu cjepiva, po definiciji Instituta Robert Koch oni sada predstavljaju mali rizik za prenošenje virusa SarsCov2. Etičko vijeće (savjetodavno tijelo njemačke vlade, nap. red.) također se, nakon znatnijeg porasta broja cijepljenih osoba, zalaže za povratak temeljnih prava – ali ne sad odmah, već tek onda kad svim ljudima budu pružena mogućnost da cijepe.

Na suprotnoj strani stoji sljedeći argument: to nije solidarno pogotovo prema mladim ljudima, koji su se – pogotovo iz obzira prema starijima – do sada morali ograničiti u svom svakodnevnom životu, odnosno nije solidarno da sad prije svih starija populacija, cijepljeni ljudi, opet mogu živjeti slobodnije!

Opterećenje za sve građane

U stvarnosti vjerojatno ne postoji nitko tko u proteklih 14 mjeseci nije na neki način patio ili bio ograničen zbog pandemije: ljudi koji nemaju djecu morali su gledati kako škole i dalje rade iako se tako povećavala incidencija novih slučajeva. A roditelji su morali „progurati“ činjenicu da se od njih traži rad u homeofficeu, a da pritom nije bilo uopće razjašnjeno je li i kako taj rad uopće kompatibilan s brigom oko djece. Ljudi koji žive sami morali su se povući u samoću svojih stanova, osuđeni na život bez kontakata. Mladi su morali odustajati od svojih planova za budućnost, stanovnici staračkih domova ostali su bez kontakta sa svojim najmilijima. Ova pandemija nije ni za koga bila lagana šetnja. To je ono što nas sve povezuje.

I baš zbog je posve neshvatljivo da u društvu mnogi ljudi i danas razmišljaju u kategorijama tabora: mladi protiv starijih, obitelji protiv samaca, cijepljeni protiv necijepljenih. Jer postoji jedna zajednička vizija: vizija o životu koji je približno isti onakav kakav je bio prije pandemije. A svaki korak u tom smjeru je korak u – pravom smjeru.

„Novo normalno"

Temeljna prava nisu privilegije, već normalno stanje. Ne moraju tu ništa pojašnjavati oni koji ih žele natrag, već oni koji ih i ubuduće žele ograničiti. Sasvim je normalno u nekoj slobodnoj zemlji, u vlastitoj zemlji, da ljudi tu zemlju mogu napustiti kad god to požele i vratiti se u nju. Normalno je sjediti s prijateljima za stolom, smijati se i diskutirati. Normalno je tijekom noći napustiti vlastiti dom. I normalno je demonstrirati, bez obzira o kakvom se povodu radilo.

Svaki čovjek koji je cijepljen i koji predstavlja minimalnu opasnost za druge, mora bi ponovno dobiti ta prava, i to što je prije moguće – naravno, ako to dozvoljava opća situacija s pandemijom.

Pogrešno shvaćena solidarnost

Jan David Walter

Jan David Walter

Da, teško je gledati kako se neki stariji bračni par vraća s godišnjeg odmora i bez karantene već sljedeći dan smiju na posao – a istovremeno mi sami čekamo na cijepljenje. Ali nitko nas ne bi poštedio naše karantene u slučaju da isti taj bračni par, bez ikakvog pravno utemeljenog obrazloženja, također mora apsolvirati karantenu nakon svog odmora. Nitko mladim ljudima neće vratiti njihove planove za budućnost – pa ni onda ako se cijepljene umirovljenice nađu na primjer na partiji briškule ili belota.

Da, to je sve kratkoročno teško prihvatiti, nekome se može učiniti i nepravednim. Ali na duži rok u interesu je cijelog društva ako se ljudima što je brže moguće vrate njihova temeljna prava i kad opet postanu – normalnost. Jer to je cilj kojem svim mi stremimo.

Većina nas je proteklih mjeseci prihvatila usvojene mjere i pridržavali smo ih se. Zato što su mjere bile od koristi cijeloj zajednici. Tako je i s temeljnim pravima – čak i u slučaju da se ona u potpunosti „vrate” najprije pojedincima, a onda sve većem broju građana, to bi pomoglo gospodarskim granama koje su u krizi i ljudima koji su zaposleni u tim sektorima, a dalo bi i neku nadu i onim ljudima koji su tek kasnije na „redu” za povratak temeljnih prava. A to bi i motiviralo više ljudi da se cijepe. I to je jedan oblik solidarnosti.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka uredništva