"Tajne izložbe" u zagrebačkim stanovima

Niz takvih - skrivenih - izložbi posljednjih se tjedana priređuju u zagrebačkim stanovima: na adrese elektroničke pošte stižu obavijesti o adresi izložbe uz uputu “zvoniti na: Tajne izložbe“. A po dolasku na mjesto zbivanja posjetitelj se nađe u atmosferi koja više sliči na tulum kod prijatelja nego na otvorenje izložbe, a tek pažljivim razgledavanjem otkrivaju se umjetnički radovi.

"Nedostatak interesa jadnak je represiji"

Iza ovog tajanstvenog projekta skriva se zapravo istraživački projekt skupine dizajnera, likovnih umjetnika, teoretičara i kustosa koji ovim ciklusom istražuju odnos umjetnosti i cenzure, koja povjesničarima umjetnosti - poručuju autori projekta - nije posebno zanimljiva te s toga ostaje zapostavljena. “Nedostatak interesa jednak je represiji“, citira autorski tim Tajnih izložbi povjesničara umjetnosti poznat po bavljenju cenzurom Davida Freedberga, Područje svog interesa šire na niz tema: ideološku cenzuru vidljivu na primjeru devastacije i rušenja antifašističke memorijalne plastike u Hrvatskoj nakon pada socijalizama i nicanja spomenika u službi nacionalnog okvira identifikacije, izravnu cenzuru koja se očituje u zatvaranju izložbi ili micanju radova, te metaforičku dimenziju cenzure koja se odnosi na intimističko promišljanje ili autocenzuru.

Istraživanje je krenulo od pretpostavke da pitanje cenzure nije toliko vidljivo u umjetnosti, koliko primjerice u medijima, pojašnjavaju kustosice projekta koje do završetka ciklusa žele ostati anonimne: “Krenuli smo u razgradnju pojma cenzura, zapitale smo se tko je zapravo cenzor, tko nameće kriterije, tko odlučuje što će se izložiti, cenzuriraju li umjetnici sami sebe…“

Umjetnica kojoj je zabranjeno izlaganje u Splitu

Djevojkama je za pokretanje projekta bila važna i referenca na situaciju u kojoj je novim generacijama umjetnika i kustosa teško ući u etablirane strukture koje funkcioniraju po krutim pravilima. “Ovim izložbama htjele smo se na neki način suprotstaviti dominantnim trendovima, a izlaskom iz galerije i povlačenjem u privatni stan referiramo se na prakse alternativnih izlagačkih prostora kakvi su postojali u Zagrebu 70-ih godina, poput galerija Podrum ili Frankopanska 2a, a neko je vrijeme tako funkcionirala i galerija PM“, ističu kustosice.

Na taj su način pokušale izbjeći strukturu koja može odobriti ili ne odobriti ono što će se izlagati, pa su se zato povezale s autorima koji djeluju na sličan način. “Na prvoj Tajnoj izložbi predstavila se splitska umjetnica Rafaela Dražić, kojoj je bilo zabranjeno izlaganje u Muzeju grada Splita jer je projektom o intervencijama u javnom gradskom prostoru kritizirala splitskog gradonačelnika Željka Keruma.“

Na svojoj Tajnoj izložbi Rafaela Dražić referirala se na svoje iskustvo, ali je otišla i korak dalje poigravajući se negiranjem kustosa kao cenzora poslavši na sve adrese elektroničke pošte iz svog adresara citate na temu cenzure i molbu da joj se pošalju umjetničke reakcije putem faxa.

Cika djece i "Ježeva kuća"

Na drugoj tajnoj izložbi uz nekadašnjeg člana Grupe šestorice, deklariranog anarhistu i veterana cenzure Mladena Stilinovića te umjetnika mlađe generacije Ivana Fiolića, čiji je mostarski kip Bruceu Leeu prošao nekoliko vrsta cenzure, predstavio se i Marko Pašalić. Pašalić je postavio zvučnu instalaciju u dječjoj sobi - uz ciku djece koja su se igrala, prostorom se širio zvuk Čopićeve legendarne “Ježeve kučice“. “Ovim radom osvrnuo sam se na projekt tijekom kojega sam Ježevom kučicom ozvučio bistu Branka Čopića u Sarajevu prije 5 godine“, objašnjava Pašalić koji osobno nikada nije bio cenzuriran, no zato Ježeva kučica jest, jer je u nekoliko navrata bila izbačena iz obavezne lektire u hrvatskim osnovnim školama.

“Umjetnost više ne može zastupati nekakve opasne ideje koje bi bile i zanimljive, danas postoje kanali da se sve takve pojave banaliziraju, da ih se pretvori u nešto bezopasno, u neki novi spektakl,“ zaključuje Marko Pašalić.

Autor: Vid Mesarić, Zagreb

Odg. urednica: Marijana Ljubičić