Svetlana Broz: „Ljudi ne žele biti heroji“ | Politika | DW | 06.08.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Svetlana Broz: „Ljudi ne žele biti heroji“

S unukom Josipa Broza Tita, aktivisticom i osnivačicom organizacije za promociju građanske hrabrosti "Gariwo" razgovarali smo o građanskom neposluhu u zemljama regije.

Deutsche Welle: Vi ste jako dugo educirali mlade o važnosti građanske hrabrosti i građanskog neposluha. Autorica ste i knjige "Dobri ljudi u vremenu zla". Što je to uopće građanska hrabrost i zašto je ona važna?

Svetlana Broz: Građanska hrabrost predstavlja volju i praktičnu vještinu neposlušnosti, otpora, suprotstavljanja i nenasilne borbe protiv zloupotrebe moći bilo koje javne ustanove, privatne kompanije ili pojedinaca koji namjerno zanemaruju svoju dužnost ili nezakonito koriste prednost svojih političkih, ekonomskih ili socijalnih moći kršeći ljudska prava – bilo u građanskom ili političkom životu, medijima, biznisu ili u akademskoj, religijskoj ili obiteljskoj sferi. Njeno iskazivanje je neophodan uvjet za razvoj demokracije u primitivnim društvima poput onih u našoj regiji.

Društva u regiji su primitivna?

Da. Ne može se govoriti o razvijenom društvu u zemljama u kojima vladaju isti mitovi i predrasude kao i prije dvije stotine godina, koje su političari i kler stavljali u funkciju beskrupuloznih ratova koje su vodili devedesetih, a vladaju pomoću njih i četvrt vijeka kasnije. Primitivna su i zato što su vodila ratove usred Europe krajem 20. stoljeća, a 25 godina nakon ratova nisu se u stanju suočiti s istinom i odgovornošću za ono što su u ime svojih podanika učinile u istim tim ratovima, nego se vraćaju u još dalju prošlost,oživljavajući najmračnije kolaboracionističke nacifašističke pokrete iz Drugog svjetskog rata dajući im legitimitet. Pitam se često kuda nas vodi toliki primitivizam, a svaki racionalan odgovor je poražavajući.

Građani država bivše Jugoslavije su u većini slučajeva nezadovoljni politikom, zdravstvom, obrazovanjem i općim stanjem u svojim državama. Međutim pobune protiv toga su veoma rijetke, a mladi u sve većem broju odlaze. Je li to zbog nedostatka građanske odgovornosti i građanske hrabrosti?

Mladi iz regije zapadnog Balkana zaista najčešće biraju ono što misle da je lakše, a to je otići iz svoje društveno neuređene, primitivne i u korupciju i kriminal potonule zemlje u neku visoko razvijenu zemlju čija pravila i zakone moraju poštovati, a jedino što treba je naći sebi posao, ma koliko to teško bilo. Rijetko se pitaju kako su te zemlje došle do tako visokog društvenog standarda, i kako bi oni mogli pomoći svom društvu da se izdigne iz kala u kojem se svi kolektivno valjaju. Vrlo su rijetki mladi ljudi na našim prostorima koji imaju svijest o svojoj odgovornosti u društvu, a malo je onih koji znaju što znači biti građanin. Generalno, vrlo je rijetka građanska odgovornost pa samim tim i građanska hrabrost na našim prostorima, iako je tu najpotrebnija.

Svetlana Broz (Arnau Chavarria)

Svetlana Broz: "Društva zapadnog Balkana su primitivna, jer se nisu u stanju suočiti s istinom i odgovornošću, nego se vraćaju u prošlost"

Zašto?

Prvo ću postaviti heretično pitanje: zna li itko koliko posto stanovnika živi u tim državama, a koliko posto građana? Je li ikada itko u njima pravio istraživanja na tu temu? I ustvrdit ću, a voljela bih da me demantiraju, ali činjenicama, da se u svim ovim državama na vlasti nalaze, osim rijetkih čestitih izuzetaka, uglavnom oni koji imaju ruke uprljane ratovima iz devedesetih, koji znaju da je strah najefikasnije sredstvo vladanja i ne odustaju od permanentnih zastrašivanja „svojih" onim „drugima". Imajući u vidu da je organizirani kriminal u regiji najjači, te da obrnuto uobičajenoj logici da svaka država ima svoju mafiju, kod nas na Balkanu mafija ima čak nekoliko država, što znači da drže sve poluge vlasti, i ono malo građana, a tvrdim da je više od 90% stanovnika, ne iskazuju često i dovoljno građansku hrabrost da se suprotstave državi i ustanu protiv nepravde. Ljudi generalno ne žele biti heroji. Radije bi živjeli neke svoje male, neupadljive živote, a i kada su nezadovoljni, a jesu, i to ogromna većina, opet očekuju da netko drugi riješi sva njihova nezadovoljstva. A to se ne događa. Vladari njihovih života znaju kako, koliko i kada im moraju baciti mrvice sa stola, da bi ih držali mirnima... I tako prođe već četvrt vijeka, a koliko će još proći, vidjet ćemo.

Koja je razlika između građanina i stanovnika? I zašto građana ima tako malo?

Građanin je osoba koja aktivno upražnjava svoja građanska prava i obavlja građanske dužnosti. Stanovnik je za mene svatko netko tko samo stanuje negdje i broji se u popisima stanovništva, a niti koristi svoja građanska prava, niti obavlja građanske dužnosti. Iz definicija ova dva pojma se jasno vidi zašto je tako malo građana, a mislim da je u osnovi odgovora opet primitivizam, kao sjeme svakog zla i nazadovanja.

Kakvu ulogu ima obrazovni sustav u državama regije kada je u pitanju građanska neposlušnost. Uče li se djeca tome?

Jasno je da je politički koncept na našim prostorima, bez obzira o kojoj se pojedinačno zemlji radi, potpuno identičan: imati što manje obrazovane ljude kada se radi o demokraciji i ljudskim pravima, jer će s neobrazovanima lakše manipulirati i još lakše vladati njima. I vrlo su uspješni u tome, moram priznati. Dakle, naša djeca se ne uče građanskoj neposlušnosti, niti uopće građanskim vrlinama, iako je to više nego neophodno. Nositelji vlasti koji odlučuju da djeca ne uče o tome ne razumiju krajnju konsekvencu svoje odluke. Ako djecu učite građanskoj neposlušnosti učit ćete ih uvijek kako da svoj bunt iskažu jasno i glasno, ali uvijek i samo nenasilno. Ako nenaučena djeca kada odrastu odluče da se suprotstave vlastima, najčešće to biva praćeno nasiljem, a nerijetko i destrukcijom. I tko je onda de facto odgovoran?

Nedavno je jedna mlada Šveđanka Elin Ersson zaustavila deportaciju Afganistanca tako što je odbila sjesti u avionu i pokoriti se pravilima kod polijetanja. Jesu li ovakvi postupci sve rjeđi u svijetu?

Čini se da jesu, jer uvijek postoje konsekvence za iskazivanje građanske hrabrosti. Onaj tko je moćan neće pred vama podviti rep nego će vas pokušati spriječiti, odnosno kazniti. Ali, ne može se mijenjati ništa, a da ne platite nikakvu cijenu. Ta prekrasna mlada Šveđanka postala je popularna u cijelom svijetu, a kazna koju će platiti, jer je prekršila stroga pravila ponašanja u avionu, bit će joj, sigurna sam, potpuno beznačajna u odnosu na uspjeh koji je postigla izražavajući građanski neposluh.

Kroatien Protest für Bildungsreform in Zagreb (picture-alliance/Zuma Press/M. Lisanin)

U Hrvatskoj se rijetko prosvjeduje - jedan od izuzetaka bili su masovni prosvjedi širom Hrvatske radi podrške kurikularnoj reformi

Ipak i na našim prostorima sigurno ima građana koji su hrabri. Koji primjer građanske neposlušnosti na našim prostorima biste Vi izdvojili?

Na početku školske 2009. godine, učenici Gimnazije Cetinje odlučili su se na građansku neposlušnost i odbili pohađati nastavu dok im nadležni ne vrate direktora koji je smijenjen političkim malverzacijama tijekom ljeta. Tražili su i ostavku ministra prosvjete Crne Gore, svakoga dana su dolazili pred gimnaziju i čitali fragmente iz knjiga ne bi li naučili autoritete što je građanska hrabrost. Uporno su demonstrirali tri mjeseca i na kraju su pobijedili. Zamjenika ministra prosvjete, kao odgovornog, smijenio je premijer, a direktor je vraćen na svoje mjesto. Đaci su se vratili u klupe i najavili da će do kraja školske godine raditi i vikendima kako bi nadoknadili vrijeme utrošeno na borbu za pravdu.

Vaša organizacija „Gariwo" već godinama radi na edukaciji mladih o građanskoj hrabrosti. Objavili ste i knjigu „Imaj petlju", a dodjeljujete i nagradu „Duško Kondor" za građansku hrabrost. Možete li izdvojiti nekog od dobitnika?

Prije točno deset godina počeli smo nagrađivati najbolje među nama. Zaključno s 2015. godinom imali smo ukupno 39 laureata. Svi su oni heroji građanske hrabrosti i najbolji među nama. Nekorektno bi bilo da navodim imena samo javnih osoba, a da oni koji su bili nepoznati javnosti u trenutku dobivanja nagrade budu zapostavljeni. Jer, njihova specifična težina je ista. Svi su oni heroji građanske hrabrosti i najbolji među nama. Nažalost, posljednje dvije godine nemamo financijske mogućnosti da istražujemo, nalazimo, dokumentiramo, biramo i nagrađujemo najbolje među nama. A oni, budete sigurni, postoje!

* Svetlana Broz je kardiolog, autorica knjige "Dobri ljudi u vremenu zla", unuka Josipa Broza Tita i osnivačica i direktorica organizacije "Gariwo" sa sjedištem u Sarajevu. Autorica je mnogobrojnih eseja i publikacija o građanskoj hrabrosti, predavačica i istaknuta aktivistica protiv ksenofobije, nasilja, rata, kao i etničkih, rasnih i vjerskih podjela.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka uredništva