Sve teže do ujedinjenja Cipra | Politika | DW | 28.10.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Sve teže do ujedinjenja Cipra

Novi predsjednik sjevernog Cipra Ersin Tatar želi još tješnje veze s Turskom i rješenje s dvije države. Postoje li još uvijek šanse za ponovno ujedinjenje? Što kaže stručnjak za Cipar Thomas Diez?

DW: Na predsjedničkim izborima u međunarodno nepriznatoj „Turskoj Republici Sjeverni Cipar“ 18. listopada Ersin Tatar je izabran za novog šefa države. Smatra se pobornikom modela dviju država na Cipru. Znači li to da je podjela otoka sada zapečaćena?

Thomas Diez: Na Cipru nikad ne treba reći nikad, ali također ne treba imati ni prevelike nade. Jer, postoji mješavina vrlo različitih interesa. Na kraju to i Tatar mora uzeti u obzir. A zapravo nije presudno to što hoće on, već Turska. Pored toga, čak i među pristašama Tatara, mišljenja o rješenju ciparskog pitanja nisu ujednačena. Prerano je reći da je ponovno ujedinjenje ad acta.

Mustafa Akinci, predsjednik Sjevernog Cipra od 2015. je veliki pristaša ponovnog ujedinjenja otoka. Ali čak ni njegovi napori nisu doveli do uspjeha. Zbog čega?

To je uglavnom bilo zbog utjecaja Turske, koja trenutno nije zainteresirana za rješenje. Sada se situacija fundamentalno razlikuje u odnosu na prije 15-20 godina. U to vrijeme Erdogan se zalagao za rješenje ciparskog sukoba iz unutarnjopolitičkih razloga - radilo se o smanjenju utjecaja vojske. Zbog toga je također pokušavao naći rješenje za kurdsko pitanje. Odgovarajućom kadrovskom politikom i izmjenom zakona, Erdogan u međuvremenu ima vojsku na svojoj strani. Zbog toga ga sada malo zanima rješavanje oba sukoba. Tu su i zalihe plina pred obalom Cipra, kao dodatni geo-ekonomski interes Turske. Dakle, za Tursku je rješenje ciparskog problema trenutno neprivlačno, kako iz unutarnjopolitičkih, tako i iz geostrateških i geoekonomskih razloga.

Turski brod za istraživanje podmorja ispred ciparske obale

Turski brod za istraživanje podmorja ispred ciparske obale

Što bi moglo pokrenuti Tursku da da zeleno svjetlo za početak pregovora o ponovnom ujedinjenju?

Ne radi se o spremnosti Turske. Problem je u tome kako se vode pregovori. Uvijek je bilo pregovora. Na kraju nisu uspjeli zbog pitanja suvereniteta, odnosno pitanja kakav status bi trebala imati dva dijela Cipra? Savezne države u jedinstvenoj republici ili dvije neovisne države. Budući da Tatar zagovara rješenje s dvije države, mogu zamisliti da bi Turska jako voljela kada bi se pregovori sada nastavili.

Kakav je stav ciparskih Grka?

Razočaran sam predsjednikom Nikosom Anastasiadisom. Mislim da u pregovorima nije otišao dovoljno daleko. On ima problem što je njegova stranka DISI podijeljena glede pitanja Cipra. On je protiv volje većine članova stranke 2004. godine podržavao plan za Cipar tadašnjega glavnog tajnika UN-a Kofija Anana. Pored toga, na Cipru postoje grupe, a to se odnosi na obje strane, koje imaju interes da se sukob nastavi - bilo da je to iz nacionalističke ideologije, straha od gubitka vlastitog utjecaja ili straha od ekonomskih gubitaka, na primjer u turizmu. Budući da političari žele biti ponovo izabrani, takvi interesi ograničavaju njihove mogućnosti. Mislim da je Anastasiadis imao slobodne ruke, pronašao bi rješenje s Akincijem.

Mustafa Akinci i Nicos Anastasiades

"Mustafa Akinci i Nicos Anastasiades mogli su pronaći rješenje"

Cipar je podijeljen 46 godina. Koliko je uopće zanimanje za ponovno ujedinjenje u društvima oba dijela otoka?

Velika je frustracija u organiziranom civilnom društvu, nevladinim organizacijama i mnogim bi-komunalnim grupama. Ipak, ove grupe nastavljaju zajednički rad na ponovnom ujedinjenju na vrlo različitim razinama. Međutim, duh ovog pokreta nije bilo moguće prenijeti u društvo u cjelini. S jedne strane, to je zbog činjenice da su odrasle generacije koje znaju samo za podijeljeni Cipar i kojima nije osobito stalo do ponovnog ujedinjenja. Zbog toga su oni koji ga zagovaraju manjina.

Ali želio bih dodati još jednu stvar: Akinci je tijesno izgubio, Tatar nije dobio ni 52 posto glasova. Presudno je bilo nekoliko tisuća glasova. To znači da postoji civilno društvo koje želi ponovno ujedinjenje, ali ne uspijeva mobilizirati većinu.

Demonstracije u Nikoziji za ujedinjenje (studeni 2019.)

Demonstracije u Nikoziji za ujedinjenje (studeni 2019.)

Od invazije turske vojske 1974. i podjele Cipra UN pokušava ponovo ga ujediniti. Bilo je mnoštvo inicijativa, razgovora, pa čak i referenduma 2004. Koliko dugo će se UN truditi da riješi ono što se čini trajno zamrznutim sukobom?

Mislim da je malo vjerojatno da će se UN povući, ni kao posrednik u pregovorima ni kao plave kacige, koje su na otoku od 1964. Ta misija UN-a košta mnogo novca i u Vijeću sigurnosti UN-a postoji veliko nezadovoljstvo što još uvijek nije pronađeno rješenje. Zbog toga stalno ima prijedloga za povlačenje plavih kaciga. To je povezano s nadom da će tako obje strane na Cipru biti prinuđene da pronađu rješenje. Pritom postoji opasnost da bi moglo doći do žestokih sukoba u tampon-zoni. Mislim da neće prestati napori glavnog tajnika UN-a da se pronađe rješenje. Također se ne nazire nijedan drugi akter koji bi mogao preuzeti ovu funkciju - Europska unija otpada jer je Cipar njezina članica. Iako je frustracija u UN-u velika, mislim da će nakon nekog vremena ponovo krenuti pokušavati tražiti rješenje sukoba. Uostalom, to je i posao UN-a.

Thomas Diez je profesor političkih znanosti i međunarodnih odnosa na Sveučilištu u Tübingenu. Prije toga je radio u Institutu za istraživanje mira u Kopenhagenu COPRI i bio profesor na Sveučilištu u Birminghamu. Njegova glavna područja rada su EU kao akter svjetske politike, odnosi s Turskom i ciparski sukob.