Svante Pääbo: Nobelova nagrada za DNK neandertalca | Panorama | DW | 03.10.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Panorama

Svante Pääbo: Nobelova nagrada za DNK neandertalca

Ovogodišnja Nobelova nagrada za medicinu odlazi u Leipzig gdje istražuje švedski paleogenetičar Svante Pääbo. Zasluga je neosporna: on je uopće i započeo čitavu tu znanost.

Direktor Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu, švedski znanstvenik Svante Pääbo je već više puta bio na naslovnim stranicama i stručnih i običnih medija jer uporno otkriva ono što se donedavno smatralo - nemogućim.

Zapravo je na sveučilištu Uppsala studirao egiptologiju i medicinu i već to ga je navelo pokušati otkriti genetski materijal drevnih egipatskih mumija. Ali to se činilo nemoguće: "Kad sam početkom osamdesetih tražiti DNK u kostima izumrlih živih bića, mnogi stručnjaci su čitavo to istraživanje smatrali prilično suludim."

Egipatska mumija

Samo u Egiptu ima pravo mnoštvo mumija, ali znanstvenici donedavno uopće nisu vjerovali kako se u njima može naći njihov genetski materijal. Ovako se i u egiptologiji mogu još očekivati golema otkrića - i možda stvari koje niti tadašnji faraon nije znao: tko mu je otac i je li nasljednik doista njegovo dijete.

Jer genetski materijal davno preminulih ne samo da se već odavno raspao, nego je i zagađen bakterijama i mikroorganizmima koji su nastali na ostacima. Tako se činilo: jer 1984. je Pääbu i njegovim suradnicima uspjelo kloniranjem rekonstruirati DNK jedne egipatske mumije, a 1997. im je uspio doista spektakularni pothvat: rekonstrukcija genetskog materijala jednog neandertalca i na tomu su radili desetljećima - tek 2014. su mogli zaključiti to istraživanje.

Zašto smo mi drugačiji?

Time se zapravo može reći kako je on uopće i osnovao znanost paleogenetike, a makar više nije jedini koji istražuje u tom području i on i njegovi suradnici redovito objavljuju spektakularna otkrića: tako je "uz put" otkrio kako ostaci kostiju u pećini Denisova u Altajskom gorju na zapadu Sibira zapravo pripadaju vrsti pračovjeka koji do tada nije bio poznat.

Neandertalac u muzeju u Mettmannu

Njegovo otkriće: neandertalac je bio bitno drugačiji od nas, ali svi mi imamo nešto od neadertalaca u nama. Ali makar je čak imao i veći mozak od nas, do košulje i odijela nikad nije došao. Zašto?

Kod neandertalca je utvrdio kako je njegov genetski materijal bitno drugačiji od današnjeg čovjeka - ali ne sasvim. Kako se čini, susret neandertalaca s pračovjekom se dogodio prije nekih 50.000 godina kad je homo sapiens napustio Afriku i krenuo naseljavati Europu i Aziju i njegov zaključak jest: "Svatko od nas ima oko 1 do 2% neandertalca u sebi". I to je za njega ključno pitanje: "Ako želimo znati što je u našem nasljednom materijalu ekskluzivno čovječno, onda se moramo pitati koje su to genetske promjene koje mi svi imamo, ali nemaju i neandertalci." Tajna čovjeka, smatra znanstvenik, leži u tim promjenama - ali procjenjuje kako će mu trebati još najmanje deset, dvadeset godina da uđe u trag odgovoru na to pitanje.

Neandertalci su isto koristili alate, ali stotinama tisuća godina ništa nisu mijenjali. I oni su bili suočeni s morem, ali im nikad im nije palo na pamet otisnuti se na pučinu. A čovjek je u samo 65 tisuća godina naselio i najudaljenije otoke Pacifika. "Na neki način je sve to ludost. Mi smo ludi! Sad ćemo letjeti i na Mars. Nikako ne možemo prestati", kaže Pääbo.

aš (kna)

Što je ubilo mladog faraona?