Sustavna šutnja o herojstvu Srđana Aleksića | Politika | DW | 28.01.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Srbija

Sustavna šutnja o herojstvu Srđana Aleksića

Herojski čin Srđana Aleksića je tema o kojoj se danas u Srbiji više ne govori. A to je čovjek kojeg je Srbija odlikovala i koji je ubijen, jer je usred rata od nasilja branio svog susjeda druge vjere i nacije.

Revizionizam je nametnuo narativ o tome da postoje „naši" koji su protiv „njihovih", a jedino što bi na svim prostorima i u svim vremenima trebala biti odrednica je - ljudi protiv neljudi. Srđan Aleksić bio je čovjek koji je ustao protiv neljudi u zaštitu čovjeka. Jedino što možemo napraviti je da ustrajemo u takvom načelu, bez obzira na to što se revizionizam uporno vraća.

To su ključne poruke koje su u četvrtak 27. siječnja, na 29. godišnjicu smrti Srđana Aleksića, poslane s tribine u klubu „Kupe" u Pančevu. Prethodno su građani i predstavnici nevladinih organizacija, povodom Dana sjećanja na Srđana Aleksića, položili cvijeće na njegovu spomen-ploču koja se nalazi kod zgrade Gradske uprave u Pančevu.

Ubojstvo Srđana Aleksića

Novi Sad

Novi Sad

Srđan Aleksić bio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS). Živio je u Trebinju i imao 26 godina kada je, prema pisanjima medija, bacio oružje, zgađen onim što se događalo na dubrovačkom ratištu.

U vrijeme kada je 1993. organiziran progon muslimana iz Trebinja, taj grad napustilo je oko četiri tisuće Bošnjaka. Papire o njihovom dragovoljnom iseljenju potpisao je jedan od utemeljitelja Srpske demokratske stranke, tadašnji gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević.

Aleksić je 21. siječnja 1993. godine pritekao u pomoć Alenu Glavoviću kojeg je, nakon što su ga legitimirali, počela tući skupina pripadnika VRS-a. Uspio je spasi svog sugrađanina, ali je za to platio životom – četvorica vojnika tukli su ga doslovno do smrti i on je nekoliko dana kasnije podlegao povredama u bolnici u Trebinju. Jedan od onih koji su ga pretukli je nedugo nakon toga poginuo na ratištu, a ostala trojica osuđeni su na nešto više od po dvije godine zatvora.

Sjećanje na Aleksića – put za dijalog

Neško i Slobodan Đokić su, uz Srđana Aleksića, bili među onima koji su usred ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini osjećali dužnost da se suprotstave nasilju kojem su neposredno svjedočili. Skupinu mladih Bošnjaka koji su u srpnju 1995. godine uspjeli izbjeći strijeljanje na Branjevu, sakrili su i dali im nešto hrane i odjeće. Kada su mladići nastavili put, pripadnici VRS-a su ih uhvatili i od tada im se gubi svaki trag.

„Razgovorom o gestama kao što su one koje su učinili Srđan Aleksić ili Neško i Slobodan Đokić možemo izaći iz narativa o kolektivnim žrtvama i o kolektivnoj krivnji. To je smjer koji društva na ovim prostorima trebaju izabrati da bi se omogućio dijalog o sjećanju na ratove“, rekao je na tribini u organizaciji Građanske akcije Pančevo i Neovisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) te njemačkog foruma ZFD, programski koordinator Inicijative mladih za ljudska prava Marko Milosavljević.

Tema o kojoj se više ne govori

Odluka Borisa Tadića da 2012. godine Srđana Aleksića posthumno odlikuje medaljom za hrabrost „Miloš Obilić“, trebalo je značiti da će država Srbija, uz priznanje svih zločina i preuzimanje odgovornosti, u društvu razvijati empatiju prema svim žrtvama rata. Koliko je Srbija na tom putu napredovala?

„Kada je prije desetak godina postavljena ploča Srđanu Aleksiću, gradska skupština u Pančevu jasno je stala iza toga. Grad je tada imao senzibilitet za stvari kao što je sjećanje na Aleksića. A danas kada smo mu odavali počast, ljudi koji su izlazili iz Gradske skupštine su nas zaobilazili, nisu imali potrebu zastati i pokloniti se Srđanu Aleksiću. Sve što se dogodilo s muralom Ratka Mladića u Beogradu govori o tome u kakvom se stanju ovo društvo nalazi", ocijenio je član Upravnog odbora NDNV Darko Šper.

On je koautor dokumentaraca iz serijala „Stvarni ljudi – stvarna rješenja“ (među kojima je i film „Albanke su naše sestre“ i koji nikada nisu emitirani na RTS), podsjetio je i da je priloge o postavljanju spomen-ploče Srđanu Aleksiću prije deset godina napravila Radiotelevizija Vojvodine.

„Oni danas nisu tu s nama. Malo je reći da su ovakvi događaju na margini, ovo je zabranjena tema. To se sustavno radi – nitko protiv Srđana Aleksića ništa loše neće reći, ali to je tema o kojoj se jednostavno više ne govori“, rekao je Darko Šper.

Povratak u fazu poricanja zločina

Osim ulice u Beogradu, ime Srđana Aleksića nosi i jedan prolaz u Novom Sadu, kao i jedna ulica u Sarajevu. Srđanu Aleksiću posvećen je i trg u centru Novog Pazara, gradu u kojem su nedavno, povodom obilježavanja Dana Republike Srpske, izbili incidenti, a nekoliko desetaka huligana palilo je baklje uz srpske nacionalističke pokliče.

Srđan Aleksić

Srđan Aleksić

To se dogodilo nekoliko dana nakon što su pripadnici MUP-a u Priboju pjevali pjesme u častgenocida u Srebrenici. Protiv njih je pokrenut disciplinski postupak, formirana je i radna grupa MUP-a koja bi trebala taj događaj istražiti. Ali informacija o rezultatima tog postupka do danas nema.

„Bio sam ohrabren kada su ulice u Sarajevu, Novom Sadu i Beogradu nazvane po Srđanu Aleksiću, jer sam mislio da se izašlo iz faze poricanja zločina. Ipak, danas djeluje kao da se sve to pokušava vratiti. A mi čak i u Sarajevu imamo pozive pojedinih intelektualaca da se ulica Srđana Aleksića zamijeni imenom nekog 'našeg’ heroja“, rekao je na tribini u Pančevu predstavnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Damir Arnaut.

Za Ljiljanu Spasić iz Građanske akcije Pančevo, ohrabrenje i važna poruka je vijest od prije dva dana da je Amir Reko predložen za Nobelovu nagradu za mir: „Taj bivši vojnik Armije BiH 1992. godine je spasio 45 srpskih civila. To je učinio tri dana nakon što su mu pripadnici srpskih snaga ubili majku i druge članove obitelji", podsjetila je Ljiljana Spasić, koja je i moderirala tribinu posvećenu Srđanu Aleksiću.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Preporuka uredništva