Studentski program za «europsko društvo»

U dva desetljeća njegovog postojanja zahvaljujući ERASMUS-u se oko 1,5 milijuna studenata «odvažilo» na odlazak na neko strano sveučilište, u neku stranu zemlju, kako bi tamo naučili neki strani jezik ili nešto o stranim kulturama. ERASMUS se danas orijentira na jednom klasničnom primjeru znanstvenika-putnika iz Srednjeg vijeka, koji je u 15. i 16. stoljeću širio svježe i kritične misli po Europi: on je studirao i radio u Parizu, Veneciji, Cambridgeu i Baselu. Radi se o Erazmu Roterdamskom, po kojem je program ERASMUS i dobio ime. Program je 1987. utemeljila Europska komisija kako bi potakla što više studenata na «gostujući» semestar u inozemstvu, ali i kako bi potakla slobodu misli na Starom kontinentu.

Dopredsjednica Europske komisije Margot Wallström na početku ove jubilarne godine u Bruxellesu je istakla važnost te ideje obraćajući se studentima ERASMUS-a: «Živjeti i raditi u inozemstvu je potencijalno jedno veliko iskustvo. Ono širi horizonte, korigira postojeća mišljenja i možda čak i predrasude. To je iskustvo koje će vas, barem se tako nadam, učiniti samouvjerenijima i neovisnijima, a ono će poboljšati i vaše izglede u poslovnom životu.»

Nekada egzotični, a danas «normalni» studenti

Svaki student koji je apsolvirao najmanje dva semestra na svom «domaćem» fakultetu može se natjecati za sudjelovanje u programu ERASMUS i za stipendiju kojom se financira boravak u inozemstvu. Studenti iz različitih zemalja pružaju si međusobno potporu u organizaciji programa, oni dočekuju strane goste, pokazuju im grad i pomažu im u učenju njihovog jezika. Desiree Majoor bila je jedna od prvih studentica ERASMUS-a: ta Nizozemka je prije 20 godina šest mjeseci studirala u Blogni, a 1990. postala je prva predsjednica studentske mreže: «Za razliku od tadašnjih vremena, studenti danas svaki dan čuju nešto o ERASMUS-u i taj je program za njih nešto sasvim normalno. Mi smo prije dva desetljeća bili egzotični. Lijepo je da je do sada toliko puno tisuća studenata sudjelovalo u programu, mi tako stvaramo europsko društvo, koje prije 20 godina još nije postojalo.»

A da bi ubuduće još više ljudi profitiralo od ERASMUS-a, Europska je unija izdvojila više novca za njegov proračun: umjesto milijarde eura koliko se do sada godišnje «ulagalo» u program, u idućem će se razdoblju izdvajati po 3 milijarde godišnje. Mjesečne stipendije rastu sa 140 na 200 eura. Sve više je novca ali i sve više studenata mora dijeliti taj «europski kolač»: nakon pada Berlinskog zida u program ERASMUS uključeno je i sve više istočnoeuropskih država. Upravo za te studente je ERASMUS velika šansa, smatra Jiri Dienstbier, prvi čehoslovački ministar vanjskih poslova nakon pada komunizma: «Danas deseci tisuća mladih ljudi mogu dobiti sasvim drugačiji dojam od dojma koji su imali studenti u komunističkim vremenima. Tada cijela jedna generacija nije mogla ni otići nigdje u inozemstvo.»

Neki fakulteti ne priznaju položene ispite

Veliki problem s ERASMUS-om je da se često na «domaćem» fakultetu ne priznaju ispiti položeni na «inozemnom gostovanju». Trenutno se priznaje samo oko 50% ispita i radi se o komunikacijskom problemu između zemalja članica Europske unije i pojedinih sveučilišta, smatra trenutni predsjednik studentske mreže ERASMUS, Talijan Giorgio Marinoni. On tvrdi da sva sveučilišta koja ne poštuju odluke Europske komisije djeluju ilegalno...a Komisija je odavno rekla da se inozemni studij mora u potpunosti priznati. Razlog tog problema leži u činjenici da svaka zemlja članica Europske unije suvereno odlučuje od svom sustavu obrazovanja i zbog toga EU ne može ni vršiti pritisak na njih. Kako bi riješili tu zavrzlamu studenti uključeni u mrežu ERASMUS-a trenutno obilaze Europu u jednom autobusu. Oni će posjetiti 40 europskih sveučilišta i tamo zahtijevati 100%-tno priznavanje studentskih položenih ispita.

20 prvih godina ERASMUS-a veliki je uspjeh studentske razmjene u Europi. Iako se na prvi pogled broj studenata koji sudjeluju na programu čini velikim u stvarnosti tek 1% svih europskih studenata ima priliku otići na «akademsko gostovanje» u neku drugu zemlju.