Stranačko izvlačenje novca iz hrvatskih javnih poduzeća | Gospodarstvo | DW | 28.02.2013
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Gospodarstvo

Stranačko izvlačenje novca iz hrvatskih javnih poduzeća

Odvajanje dijela naknade za sudjelovanje u radu nadzornih odbora trgovačkih društava preko članova stranaka na vlasti nije nezakonito, ali je u Hrvatskoj ta praksa svakako neregulirana i netransparentna

Symbolbild Spende spenden Geld Euro Euroscheine Bild:Fotolia/unkclesam

Symbolbild Spende spenden Geld Euro Euroscheine

Financiranje političkih stranaka u Hrvatskoj godinama se povlači kao jedna od kritičnih točaka njihova djelovanja i javne kontrole istog. Zakonske mjere pritom su tek od prošlog izbornog ciklusa dijelom stale na kraj netransparentnim tokovima novca prema stranačkim blagajnama. Izuzev razdoblja predizbornih kampanja, stranke svoj svakodnevni rad - osim članarinama - financiraju uglavnom iz javnih proračuna, državnog i lokalnih, a razmjerno rezultatima koje su ostvarile na glasačkim mjestima.

Ali postoje i drugi, manje vidljivi načini crpljenja javnog novca u tu svrhu. Jedan od njih, zacijelo vrlo značajan, postao nam je vidljiv kad je redakcija Deutsche Wellea došla u posjed dvaju dokumenata iz kutinske Petrokemije. U deveteročlanom nadzornom odboru te tvornice umjetnih gnojiva od prošle godine, naime, sudjeluju i dvoje članova Hrvatske narodne stranke, Sonja Ivoš i Ivan Nekvapil.

Petrokemija odbila neprincipijelnu suradnju

Njih dvoje su tako lani zatražili da im Petrokemija sustegne 25 posto od naknade za rad u NO-u, koja iznosi dvije tisuće kuna, i da tih 500 kuna, dakle, uplati izravno na račun HNS-a. Ivoš je navela i nedvosmislenu svrhu transakcije: članski doprinos. Obratili smo se tim povodom Tomislavu Pelinu, glasnogovorniku kutinske tvornice, koji nam je rekao da je Petrokemija ipak nastavila cjelokupan iznos naknade uplaćivati isključivo na račune Ivoš i Nekvapila, kao što je slučaj i sa preostalih sedmoro članova odbora.

Sonju Ivoš nismo uspjeli čuti, dok smo s Ivanom Nekvapilom telefonski nakratko porazgovarali, no izričito nam je zabranio da njegove riječi citiramo u ovom tekstu, dodajući kako je HNS ionako pod medijskim pritiskom. Za pretpostaviti je da mu svejedno neće smetati što ćemo prenijeti jednu njegovu tvrdnju koja ide u prilog toj stranci: tamo se nikoga ne tjera da uplaćuje dio naknade za rad u stranačku blagajnu, mada im stanoviti običaj nalaže da tako postupe.

Ulaz u zgradu HNS-a

U HNS-u ne znaju koliko je članova stranke u nadzornim odborima

Tajnovito ponašanje HNS-a

S glasnogovornicom HNS-a Renatom Potočnik uspostavili smo telefonski kontakt, ali doznali smo samo da u centrali stranke ne znaju broj svojih članova u raznim nadzornim odborima. Na sljedeće naše pitanje upućeno e-mailom, o broju onih koji uplaćuju opisani dio naknade stranci, te o ukupnom iznosu tako prihodovanog novca, nismo dobili odgovor niti smo se više uspjeli telefonski čuti s Potočnik. Više uspjeha imali smo s Ivanom Grljak, glasnogovornicom SDP-a, HNS-ova jačeg koalicijskog partnera na vlasti.

Grljak nam je, pak, rekla da se opisana praksa u njezinoj stranci ne primjenjuje, već da članovi stranke plaćaju članarinu razmjerno prihodu koji ostvaruju na ime pripadnosti SDP-u. Ostatak članstva, primjerice studenti, umirovljenici ili nezaposleni, plaćaju tek simbolični doprinos. Ali, ostali smo s otvorenim pitanjem o količini javnog novca koji stranke uspiju indirektno, na ovaj ili onaj način, preliti na svoje račune. O tome se očito u javnosti ništa ne zna, a niti stranke poput HNS-a nisu voljne o tome govoriti.

Nepoznat broj nadzornih odbora

Možemo se upustiti u neobaveznu projekciju, međutim, samo radi ovlašne ilustracije stanja stvari. Broj poduzeća, odnosno trgovačkih društava s nadzornim odborima u Hrvatskoj nije poznat; ne postoji pripadajući registar, posrijedi je svojevrsna siva zona. Radi se svakako o stotinama adresa na državnoj i lokalnim razinama, s ukupno itekako relevantnim udjelom javnog vlasništva nad njima. Konkretni podaci poznati su za samo sedamdesetak najznačajnijih među njima.

U tim su poduzećima dva rečena koalicijska partnera protekle godine namjestila 155 svojih članova, s omjerom od dva SDP-ova naprema jednom HNS-ovu. Prethodna, HDZ-ova vlada, odredila je bila maksimalni iznos naknade od dvije tisuće kuna po članu nadzornog odbora, no SDP i HNS su poništili tu odredbu, pa je u međuvremenu iznos naknada u dijelu poduzeća zacijelo već porastao. Također, upada u oko činjenica – već komentirana u medijima – da HNS uspijeva nametnuti izrazito visok udio svojih članova u nadzornim odborima, s obzirom na unutarkoalicijski odnos po izbornim rezultatima.

Na svakih sto članova, a uz iznos od dvije tisuće kuna naknade, HNS tako uprihođuje 50 tisuća kuna mjesečno. Svakako nije riječ o glavnom dobitku za stranku iz takvog izvora, budući da se vrijednost pozicija kao što je članstvo u nadzornom odboru ogleda prvenstveno u kontroli rada velikog broja poduzeća, kao i podjeli funkcija lokalnom stranačkom kadru. Ipak, nije riječ o zanemarivom novčanom iznosu, pogotovo uzmemo li u obzir da je riječ o javnim sredstvima.

Neprimjereno upravljanje strankama i privredom

Goran Čular

Goran Čular

Goran Čular, docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, mišljenja je da nije riječ o nezakonitom ponašanju HNS-a ili bilo koje stranke koja slično postupa. No, složio se s tezom da se ipak o radi o podržavanju paralelnog sustava financiranja stranke javnim novcem, i da bi s takvom praksom javnost trebala biti detaljnije upoznata. Takve oblike financiranja poznaju i neke zapadnjačke zemlje, saznali smo, ali je tok novca pritom u načelu transparentniji.

"U politologiji je to poznato kao neizravno državno financiranje. Ipak nije u redu očekivati da poduzeća izravno uplaćuju novac strankama, a također ne treba gubiti iz vida da takav mehanizam potiče stranke na posredno povećavanje iznosa naknada", izjavio je Čular za Deutsche Welle I naš sugovornik je primijetio da je posrijedi model koji bi se morao regulirati u vidu donacije članova stranci. U hrvatskom slučaju, kao što se može primjetiti, nije regulirano gotovo ništa što se posebno u kriznim vremenima čini neprimjerenim načinom upravljanja strankama i, konačno, privredom.

Preporuka uredništva