"Strah" u Poljskoj

"Ja potječem iz jednog okruženja u Poljskoj u kojem uopće nije bilo antisemitizma. Ovo o čemu ja pištem, ovaj antisemitizam poljske desnice nema nikakve veze s iskustvima moje obitelji", tvrdi poljski povjesničar koji živi u New Yorku, Jan Tomasz Gross. To mu, međutim, oni koji se nad njim zadnjih dana u Poljskoj snebivaju, ne žele ili ne mogu vjerovati. Oni, pak, tvrde da se on knjigom "Strah", koja je sada objavljena na poljskom, želi osvetiti za neugodna iskustva koja je sam doživio u svojoj domovini i zato što je, u okviru antisemitske kampanje poljskih komunista, krajem šezdesetih godina morao napustiti zemlju.

Ubijanje preživjelih žrtava holokausta - poljska svakodnevnica

"Strah" kritičari Grossa vide prvenstveno kao paušalni napad na poljsku naciju, na njezine pripadnike kao mučenike i junake Drugog svjetskog rata. I Gross u svojoj knjizi doista tvrdi kako je za vrijeme nacističke okupacije postojala prešutno savezništvo između Poljaka i Nijemaca. Štoviše, da je prvih godina nakon rata i bez Nijemaca kod Poljaka bilo rašireno neprijateljstvo prema Židovima. Ubijanje onih koji su preživjeli holokaust nije bilo ništa neobično, već poljska svakodnevnica, piše u svojoj knjizi Gross. On tu svoju tezu razvija prije svega na primjeru jednog pogroma u poljskom grdu Kielcu. On je izvršen u ljeto 1941., u njemu je ubijena 41 osoba, a nagnao je 100.000 Židova na bijeg u inozemstvo.

A što je s onima koji su pomagali Židovima?

Grossovi kritičari odvraćaju autoru "Straha" velikim brojkama i dugim listama Poljaka koji su za vrijeme holokausta pomagali Židovima, skrivali ih i tako mnoge spasili od sigurne smrti. Tko piše o antisemitizmu u Poljskoj, mora obavezno uzeti u obzir i tu pozitivnu stranu, inače iskrivljava sliku prošlosti, smatraju oni. Gross im odgovara: "Knjiga o ljudima koji su pomagali Židovima ima jako puno. Moja knjiga, uostalom, i počinje s informacijom da su ljudi koji su pomagali Židovima upali u velike probleme. Nakon rata su morali pred svojim sugrađanima kriti činjenicu da su im pomagali. Ako se to tako gleda, onda se moja knjiga i ne bavi ničim drugim doli problematikom pomaganja Poljaka Židovima".

Na tapetu i katolička crkva

U "Strahu" Jan Tomasz Gross kritički analizira i ulogu katoličke crkve nakon 1945. Crkveni poglavari su nedovoljno i samo uz pomoć općih formula pokušavali obuzdati napade mržnje prema Židovima stanovništva, pa čak često i pokazivali razumijevanje za njih. To je ozlojedilo i krakovskog kardinala Stanislawa Dziwisza koji je od izdavačke kuće "Znak" zatražio da zaustavi objavljivanje sporne knjige s argumentom da ona raspiruje antipoljske i antisemitske osjećaje.

Povjesničar Gross je neugodno iznenađen jer smatra da je kardinal Dziwisz jedan od prosvjećeniji crkvenih otaca, za razliku od mnogih koji to nisu, i tvrdi da je upravo suprotno - da njegova knjiga opisuje jednu neugodnu povijesnu istinu koja se tiče i Poljaka i Židova, a da je otkrivanje istine uvijek oslobađajuće iskustvo.