Srce vatreno u brazilskim grudima | Sport | DW | 10.06.2008
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

Srce vatreno u brazilskim grudima

Prvenstvo Europe u nogometu je sportski događaj broj 1 na Starom kontinentu u 2008. Nogomet fascinira milijune ljudi. Fascinantne su i životne priče nekih nogometaša. Oni imaju i po dvije domovine.

Podolski

Lukas Podolski, Nijemac koji je rođen u Poljskoj

EURO 2008 nije samo priča o nogometu, golovima, zaleđima i navijačima. To je i priča o identitetima, o integraciji i politici. Utakmica između Njemačke i Poljske (2:0) to je pokazala na najbolji mogući način: rođeni Poljak (Lukas Podolski) u dresu Njemačke upravo je Poljskoj zabio dva gola. Napadač minhenskog Bayerna zgoditke nije slavio na uobičajeni način na koji to nogometaši rado čine: na njegovom se licu nije mogao vidjeti osmijeh. Mladi igrač je očito bio u tim trenucima u emocionalnoj krizi: on je za svoju "drugu" domovinu (Njemačku) zatresao mrežu svoje "prve" domovine (Poljske). Podolski inače nikada ne skriva osjećaje kad postigne gol. No, ovaj put slavlja nije bilo.

Podolski s poljskim navijačima

Podolski s poljskim navijačima

Poldi se raduje...i tuguje

Njegova poljska prošlost i njemačka sadašnjost u djeliću sekunde su se dotakle pred očima milijuna gledatelja na stadionu i TV-ekranima. Ni poklonicima "Elfa" nije bilo jasno u prvi trenutak trebaju li se radovati s "Poldijem" ili ga žaliti zbog spleta(nacionalnih) okolnosti? Podolski je rođen u poljskom mjestu Gliwice, i zato ne čudi da se dan nakon utakmice poljski list "Gazeta" na naslovnici upitao: "Lukas, kako si to samo mogao učiniti?"

Lukasu Podolskom se ne može predbaciti da je nelojalan čovjek. S dva gola on je dokazao da ga sukob interesa ne može zaustaviti u obavljanju njegove primarne zadaće: davanja golova. Iako on igra za Njemačku, Podolski ne skriva poljsko podrijetlo. "U mojim venama teče i poljska krv, u mojim grudima kucaju dva srca", kaže taj igrač koji u svome domu s obitelji priča isključivo na - poljskom. Podolski nije usamljen primjer. On je trenutno samo najeksponiraniji nogometni migrant. Nacionalni timovi drugih reprezentacija koje sudjeluju na prvenstvu Europe pune su sličnih primjera.

Mario Gomez

Mario Gomez

Nogometni gastarbajteri

Povijest nas uči da ljudi koji napuste svoju domovinu i svoju sreću traže u nekoj drugoj zemlji moraju uložiti i više truda i imati više znanja i talenta od "urođenika" kako bi uspjeli. To važi za gastarbajtere u potrazi za egzistencijom na zapadu Europe, a to važi i za nogometaše. Samo u njemačkom timu ima nekoliko primjera: uz već spomenutog Podolskog, iz Poljske potječe i njegov partner u vrhu napada Miroslav Klose, iz Španjolske Mario Gomez, a iz Švicarske Oliver Neuville. U švicarskoj reprezentaciji ima igrača s turskim (Yakin) ili albanskim (Behrami) imenima, za Austriju igra "Hrvat" Vastić, u Hrvatskoj vlada tuga što ne turniru nema rođenog Brazilca Eduarda, francuska je momčad prepuna djece doseljenika sa sjevera Afrike, za Poljsku nastupa Brazilac Rogerio, koji ne govori poljski, turski dres oblači Brazilac (Mehmet) Aurelio...nacionalizam na stadionima je dakle potpuno besmislen.

Multikulturalnost je u nogometu odavno sasvim "normalna" stvar. U klupskim vodama je možda najbolji primjer Arsenal: engleski klub u čijoj početnoj postavi rijetko kad ima više od jednog jedinog Engleza. To je dokaz uspjele integracije došljaka.

Otto Rehhagel

Otto Rehhagel

Sportska globalizacija

Globalizacija je pustila korijenje i u sportu. Trener ruske nogometne reprezentacije se zove Hiddink (Nizozemska), njegova zemljak Beenhakker trenira Poljake, a titulu prvaka Europe brane Grčka s njemačkim trenerom Rehhagelom. Između nogometa i gospodarstva više nema razlike: globalizacija se širi cijelim svijetom. Kako drugačije objasniti fenomen da čak i meksička nogometna reprezentacija od prije par dana ima "stranca" na klupi: Šveđanina Erikssona. Nacionalne granice više ne ograničavaju širenje sportske kompetencije.

Nogometni navijači nemaju ništa protiv toga. No, imaju protiv toga da državljanstvo neke zemlje dobivaju igrači koji u njoj žive po par mjeseci, igrači koji ni ne znaju reći tri riječi na jeziku te države. Koliko je samo brazilskih nogometaša po Europi dobilo putovnice Italije, Poljske, Turske? Rogerio odnedavno dribla u dresu Poljske. Između njega i "Brazilca" Eduarda da Silve je velika razlika: Dudu je u Hrvatskoj živio skoro deset godina, naučio je hrvatski i to je postala njegova zemlja, njegova prava domovina. Baš kao što je i Podolski postao Nijemac u dubini duše. Duše u kojoj žive dvije domovine: poljska i njemačka.

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic