Srbijanska "djeca s asfalta"

Broj djece koja se bave prosjačenjem svake godine se povećava, kaže za Deutsche Welle Milica Đorđević iz Centra za integraciju mladih iz Beograda. Ona ističe kako se Centar trudi da reagira na sve intervencije te da toj djeci osigura dnevni boravak u postojećim ustanovama u kojima se također mogu i okupati: "Djeca koja prose mogu doći kad god je njima to potrebno, mogu dobiti zdravstvenu njegu i brigu kao i podršku pri upisu u škole, podršku pri vađenju osobnih dokumenata." Milica Đorđević priča da se na području Srbije uz pomoć jedne norveške organizacije trenutno provodi regionalno istraživanje čiji je cilj utvrđivanje obujma i pojava prosjačenja među djecom: "Istraživanje je završilo terenski dio, rezultati će biti predstavljeni u specijalnom izveštaju institucije ombudsmana u Beogradu. Tada ćemo znati više o tome na koji način institucije međusobno surađuju, gdje su propusti i na koji način se može unaprijediti podrška djeci."

"Djeci je mjesto u školi"

Prema podacima s kojima raspolaže Centar za integaciju mladih, u srbijanskom glavnom gradu na ulicama se prosječno svakog dana nalazi i do tisuću djece. Glavni razlog je siromaštvo obitelji iz kojih djeca dolaze. Milica Đorđević objašnjava: "Nerijetko su djeca prisiljena na prošnju, da donesu određeni iznos novca svojim roditeljima. Ono što je strašno i dramatično jest da ta djeca nisu upisana u škole i nemaju zdravstvene knjižice i osobne dokumente. Kao takva, odrastaju u jednom neprijateljskom okruženju, što dovodi do toga da se isto tako ponašaju prema svojoj djeci kada odrastu."

Zdravko Kovač, glavni tajnik sindikata prosvjetnih radnika Srbije Nezavisnost, sudjelovao je na međunarodnim konferencijama o sprječavanju dječje eksploatacije i dječjeg rada. On kaže: "Djeci je prvenstveno mjesto u školama a ne na ulicama, bez obzira radi li se o prosjačenju ili o nekom drugom obliku dječjeg rada. Sindikat smatra da društvo mora uložiti određena sredstva da zaposli roditelje i da oni budu izvor primanja. Jer je, uglavnom, ovaj razlog naveden kao alibi za eksploatiranje djece i tjeranje na prosjačenje." Zdravko Kovač naglašava kako suzbijanje tih negativnih pojava mora biti briga i Ministarstva obrazovanja i Ministarstva rada.

Problem je u zakonima

Nužno je da se gradovi organiziraju, da budu prisutniji u ilegalnim naseljima, koja uglavnom stvaraju oni koji dolaze iz drugih gradova i manjih mjesta u Srbiji. Tu su i izbjeglice s Kosova i iz Bosne i Hercegovine, to su ljudi koji trenutno žive u Beogradu, Novom Sadu, Nišu... Oni nisu dobili adekvatnu podršku od strane države, neki od njih bave se prosjačenjem.

Ramiza ima 38 godina i troje djece: "Prose i djeca sa mnom, netko da dinar, netko pet, netko dvadeset... Zahvalna sam narodu što pomogne meni i mojoj djeci. Živimo od ovoga, godinu dana radimo na ulici djeca i ja. Moram prositi, ako odem krasti završit ću u zatvoru kao moj muž. Tri, četiri puta sam platila kaznu za prosjačenje jer je to zabranjeno. Živimo u nadi da će biti bolje, teško je."

Država nastoji zaštititi djecu, ali često je riječ o kratkotrajnom sklanjanju djece s ulice u prihvatilišta. Aktivisti nevladinih organizacija upozoravaju da je nedostatak zakonske regulative jedan od razloga za to što su djeca u Srbiji prisiljena na prosjačenje, krađe, prostituciju, prodaju narkotika i težak tjelesni rad.

Autorica: Maja Radu, Beograd

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm