Srbija raspravlja o rezoluciji za osudu genocida u Srebrenici
23. siječnja 2009Kako je planirano, 11. srpnja se ne bi obilježavao samo dan sjećanja na žrtve u Srebrenici, već i sjećanja na sve nevine žrtve ratova tijekom devedesetih godina na teritoriju bivše Jugoslavije.
Europski parlament je usvajanjem rezolucije o obilježavanju 11. srpnja kao Dana sjećanja na genocid u Srebrenici pozvao i zemlje Zapadnog Balkana da sličnu odluku donesu i u svojim parlamentima. U Srbiji su se tim povodom prvo oglasile nevladine organizacije koje su uputile poziv Narodnoj skupštini da podrži odluku EP-a, odnosno da donese istovjetnu rezoluciju.
U srpski Parlament ubrzo stižu i prijedlozi deklaracije Liberalno demokratske partije, kao i prijedlog rezolucije Lige socijaldemokrata Vojvodine kojima je zajednički nazivnik - osuda zločina. Liberalno demokratska partija svojim prijedlogom deklaracije podržava ideju o obilježavanju Dana sjećanja na genocid u Srebrenici. Njime se od državnih organa Srbije traži da poštuju međunarodne kodekse , kao i da se Srbija konačno suoči s vlastitom prošlošću.
Za i protiv Rezolucije o Srebrenici
Liga socijaldemokrata Vojvodine u svom tekstu prijedloga rezolucije takođe se zalaže za proglašavanje 11. srpnja za Dan sjećanja na genocid u Srebrenici, ali i na sjećanje na sve ostale nevine žrtve posljednjih ratova na području bivše Jugoslavije. Socijaldemokrati iz Vojvodine traže da se u Beogradu izgradi i spomenik u znak sjećanja na žrtve, kao i da se ove povijesne činjenice unesu u nastavni program u Srbiji, kako bi se stvorilo okruženje u kome ne bi bilo moguće ponavljanje takvih zločina.
U Narodnoj skupštini Srbije sada se čeka na dalju proceduru povodom rasprave i glasanja o predloženim aktima, koji bi, iako se bave događajima iz prošlosti, mogli biti posvećeni izgradnji „jedne bolje budućnosti u regiji.“
Oni koji se u Srbiji protive usvajanju Rezolucije o Srebrenici kažu da bi takva odluka pak mogla inicirati eventualno obnavljanje tužbe BiH protiv Srbije, kao i da bi obilježavanja zločina u Srebrenici značilo prihvatanje „kolektivne krivnje srpskog naroda“.