Srbija - prihvaćanje nasilja blokira napredak

Nasilje je fenomen koji se javlja u mnogim državama širom svijeta. Međutim, u Srbiji ga vrh države tolerira i potiče. Štoviše, politička klasa koristi nasilje kao sredstvo za očuvanje vlasti.

U Srbiji i drugim državama jugoistočne Europe formiranje demokratskih oblika vlasti – parlamentarizma, podjele vlasti, slobode mišljenja i medija ili prava na demonstracije – od samog početka se sprječava kroz prihvaćanje nasilja kao legitimnog sredstva za rješavanje sukoba.

Upadljivo su česti masakri u Srbiji i drugim zemljama zapadnog Balkana – kao, na primjer, 3. svibnja 2023. u osnovnoj školi Ribnikar u Beogradu. Tada je trinaestogodišnji učenik ubio devetoro djece i jednog čuvara koristeći dva pištolja koja su pripadala njegovom ocu.

Dan kasnije je jedan 21-godišnjak u blizini Mladenovca ubio devet i ranio 13 osoba. Dvanaest ljudi ubio je 41-godišnji muškarac početkom siječnja 2025. u crnogorskom Cetinju.

Nasilje u privatnom prostoru

U obiteljima su česti fizički napadi muškaraca na žene ili partnerice. U Srbiji je, prema navodima povjerenice za ravnopravnost Brankice Janković, u posljednjih 14 godina ubijeno 430 žena. Mišljenje da su žene vlasništvo muškaraca i dalje je široko rasprostranjeno. Ni stanje u susjednim zemljama nije mnogo bolje.

Krajem 2023. Ministarstvo kulture Srbije objavilo je istraživanje prema kojem 85 posto građana smatra da je nasilje nad ženama privatni problem u koji se ne treba miješati.

U tom kontekstu se u Bosni i Hercegovini trenutno vodi žustra rasprava zašto nitko nije reagirao na femicid usred Mostara – iako je žrtva prije ubojstva trčala ulicama grada, vrišteći i pokušavajući pobjeći od bivšeg partnera.

Takvo izbijanje nasilja ne bi bili moguće da u regiji zapadnog Balkana ima manje oružja koje potječe iz ratova tijekom raspada Jugoslavije (1991.–1999.). Službeno je registrirano 770.000 komada oružja, a procjene govore čak o dva milijuna.

Nasilje u javnosti

U parlamentima Srbije, Crne Gore i Kosova fizički obračuni nisu rijetkost. Isto vrijedi i za općinske skupštine u mjestima poput Sjenice, Kraljeva, Čačka i Kule u Srbiji, kao i za gradske parlamente u Bileći i Pljevljima u Crnoj Gori, te u Prnjavoru, Foči i Sarajevu u BiH, gdje su fizički napadi zastupnika na oporbene predstavnike svakodnevna pojava.

Još jedno mračno poglavlje javnog prostora je nasilje prema pravosuđu. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić redovito javno proziva suce i državne tužitelje jer ne pišu tužbe i presude u skladu s njegovim interesima.

Više od 600 sudaca i tužitelja žalilo se na predsjednika države u otvorenom pismu u ožujku ove godine. Optužili su ga da je pravosuđe „porobio" i „ponizio". Sve vodi prema njihovom potpunom podčinjavanju, čime se demokratska načela državnog uređenja u Srbiji gaze, navodi se u pismu.

Mediji kao megafoni vlasti

Mediji u Srbiji predstavljaju jedan od glavnih izvora mržnje, diskriminacije i kleveta. Njihova cenzura i centralizacija pretvorili su ih u propagandno glasilo predsjednika Vučića. On ima direktnu kontrolu nad gotovo svim medijima – bilo da je riječ o tisku, televiziji ili digitalnim platformama.

Kontrolirani mediji svojim dezinformacijama stvaraju virtualni svijet koji nema veze sa stvarnošću. Agresivnost, govor mržnje, senzacionalizam i lažne vijesti prisutni su svakodnevno. Sve je podređeno cilju da se vladajuća elita održi na vlasti i diskreditiraju protivnici.

Predsjednik Vučić kao generator i profiter nasilja

Glavni generator i profiter od nasilja u Srbiji je predsjednik države. Do sredine studenoga 2025. pojavio se na televiziji gotovo 350 puta – vjerojatno svjetski rekord. Jedinstveno je vjerojatno i to što Vučić nikada ne dozvoljava sugovornike: sam postavlja pitanja i sam na njih odgovara.

Ključne poruke su upozorenja na navodne neprijatelje: Hrvate, Bošnjake, Albance, EU, SAD, Vijeće Europe, UN ili pojedince poput Georgea Sorosa ili obitelj Rockefeller od kojih on, navodno, brani građane Srbije.

Brojni srpski stručnjaci, poput psihologa Žarka Trebješanina i Mile Jovanović, kritiziraju Vučićev govor kao „ulični žargon".

Protivnike naziva monstrumima, lešinarima, hijenama ili izdajnicima. Odvjetnici su za njega ološ, profesori lijeni, oporbenjaci kriminalci, fašisti ili strani plaćenici. Ovaj konfrontacijski i vulgarni rječnik već ima toksičan utjecaj na mlade. Vučićeva pretjerana prisutnost u medijima služi zastrašivanju. Njegove prijetnje dio su tehnike vladanja.

Promoviranje nasilja vodi do prihvaćanja nasilja

I tako se krug zatvara: širenje nasilja od strane vodećih političara u javnoj sferi dovodi do prihvaćanja nasilja i u privatnoj sferi. Fizički napadi, otvorene prijetnje smrću i podrška linču jedva da izazivaju reakciju u društvu.

Ova međusobna povezanost jasno se vidi kod dugotrajnih prosvjeda protiv vladajućeg sustava koji je isključivo pod Vučićevom kontrolom. Bezbroj puta je dokumentirano prekomjerno nasilje policije, nogometnih huligana ili batinaških grupa kojima dirigira predsjednik države.

S druge strane, Vučić naređuje pravosuđu uhićenja i kažnjavanja kritičara i prosvjednika pozivajući se na providne, neuvjerljive razloge. No on sam je pomilovao počinitelje nasilja koji su djelovali u njegovom interesu, a koje je poneki „neposlušni" sudac ipak osudio.