Solingen: 30 godina nakon ksenofobnog zločina

Na mjestu gdje je nekada bila kuća obitelji Genç, sada se u nebo uzdiže pet stabala kestena. Ovdje je 29. svibnja 1993. godine poginulo pet mladih djevojaka i žena kada su desničarski ekstremisti zapalili kuću. Vodila ih je mržnja prema strancima poput Gençovih koji su potjecali iz Turske.

U to je vrijeme val desničarskog nasilja zapljusnuo netom ujedinjenu Njemačku. S obzirom na sve veći broj izbjeglica, političari u Bundestagu žestoko su raspravljali o ograničavanju prava na azil. A na ulicama je rasizam eruptirao u nasilje i ubojstva. Nasilje je zabilježeno u Hoyerswerdeu, Rostock-Lichtenhagenu ili Möllnu kao i u kući Gençsovih u Solingenu, blizu Kölna u zapadnoj Njemačkoj.

Ne dozvoliti zaborav

Tamošnji kesteni, posađeni nekoliko godina nakon zločina, danas su visoki gotovo kao kuća koja je srušena nakon požara. Kratko uoči 30. godišnjice od napada, drveće je u punom cvatu. Samo četiri podrumske stepenice podsjećaju na to da su ovdje nekad živjeli ljudi. Obrasle su travom, maslačkom i paprati.

Cihat Genç zalaže se za to da zločin ne bude zaboravljen. Njegove sestre Hülya i Saime, koje su imale devet i četiri godine, poginule su u podmetnutom požaru. S njima su ubijeni i Gürsün İnce, Hatice Genç i Gülistan Öztürk.Za borbu protiv rasizma važno je ne dopustiti da te žrtve padnu u zaborav, kaže ovaj 26-godišnjak. „Svatko mora djelovati i uraditi svoj dio posla. Na primjer, kroz razgovore u školi ili na poslu", kaže on.

"Što je moguće manje mržnje"

Tadašnji počinitelji odavno su odslužili zatvorske kazne od 10 do 15 godina. Sada, neposredno prije 30. obljetnice, trojica od njih preko svog tadašnjeg odvjetnika izlaze u javnost i tvrde da su nevini. U izjavi dostavljenoj DW-u, jedan od muškaraca je napisao: "Još jednom želim obavijestiti rodbinu žrtava ovog strašnog zločina: nas trojica nismo ubili vašu rodbinu."

Cihat Genç ne želi komentirati ovo pismo. Osjeća li mržnju prema počiniteljima? "Želim da počinitelji pate barem koliko i moji roditelji", kaže on za DW. "Ali ne osjećam mržnju jer mi moja vjera to brani. Pokušavam osjećati što je manje mržnje", kaže on.

Mjesto za poruku mira

Cihat Genç je zadovoljan što će grad Solingen na godišnjicu napada nazvati trg po njegovoj baki Mevlüde Genç. Samo dan nakon napada ona je pozvala na pomirenje - iako je izgubila dvije kćeri, dvije unuke i nećakinju. Postala je globalno cijenjena veleposlanica mira i zalagala se za suživot kultura sve do svoje smrti 2022. godine.

Budući Trg Mevlüde Genç pomalo je stisnut između prometne glavne ceste i stambenih zgrada u središtu Solingena. Ne, on ne dolazi često ovamo, kaže njezin unuk Cihat i osvrće se oko sebe. "Mi smo kao obitelj zapravo htjeli da se jedna ulica nazove po Mevlüde Genç", kaže on i dodaje da će se nastaviti zalagati za to.

"Mi pripadamo ovom društvu"

Ako vozite kilometar i pol dalje, doći ćete do trening centra "Spitze". U bivšoj liječničkoj ordinaciji, Rasim Çetin i njegove kolege podučavaju studente. Ovdje se uglavnom školuju djeca iz migrantskih obitelji. Na zidu visi kopija svjedodžbe učenika četvrtog razreda, a ocjena za gotovo svaki predmet je "vrlo dobar" - motivacija za sve ostale.

Çetin je također predsjednik "Alternativne građanske inicijative", koja je prvenstveno okrenuta problemima stanovnika Solingena migrantskog porijekla. A to je svaki treći od oko 160.000 stanovnika grada. “Mi pripadamo ovom društvu”, kaže Çetin za DW. "Ovdje smo već 60 godina, prvo kao gastarbajteri iz Italije, Španjolske i Turske. Zajedno smo proživjeli i dobro i loše", kaže on. Rasizam je, dodaje, još uvijek problem. "To je bolest. Možemo se boriti samo zajedno", kaže on.

Strah da će se nasilje nastaviti

Çetin se zalaže za izgradnju muzeja na mjestu zločina. Potom se zalaže da škola dobije ime po Mevlüde Genç i ulice budu nazvane po žrtvama, da dođe do razmjene učenika sa školama u Turskoj. Çetin je zadovoljan što njemački predsjednik i ministri ponovno dolaze u Solingen 29. svibnja. S Cemom Özdemirom stiže i prvi ministar Njemačke turskog porijekla. Ali Çetin bi htio da se u budućnosti održava komemoracija na kojoj bi mogli sudjelovati ne samo istaknuti političari, nego i što više učenica i učenika.

"Osim toga, ovdje se već 30 godina svakog 29. svibnja održava komemoracija. Ali dan nakon svi zaborave što se dogodilo. No to se nikada ne smije zaboraviti", kaže on. Jer nisu samo tada, kako kaže, neki političari raspirivali mržnju prema migrantima. „I danas se pokušava širiti rasizam, fašizam i islamofobija, posebice na društvenim mrežama", upozorava on.

Godine 1993. mnogi građani turskog podrijetla u Njemačkoj bojali su se neonacističkog nasilja. Turske obitelji kupovale su protupožarne ljestve kako bi mogle pobjeći od plamena u slučaju požara. Erkan Sarikaya dobro se sjeća tog vremena. On je imao 15 godina i bio je na nogometnom igralištu kada je njegov brat dotrčao i obavijestio ga o podmetnutom požaru. “Strah od smrti bio je moj prvi osjećaj”, kaže on za DW. "Mislili smo: za sat vremena je na redu sljedeća kuća i tako dalje i tako dalje."

Neredi nakon požara

Sarikaya je rođen u Solingenu, sada radi u javnom komunalnom poduzeću i između ostalog nadzire autobusni promet. Kaže da do napada nije doživio nikakav rasizam. "Nije bilo ničeg takvog. Sve je bilo dobro, sve je bilo mirno. Do tog dana", kaže on. Sarikaya se prisjeća i nereda koji su bjesnili nakon podmetanja požara u Solingenu. Između ostalih turski nacionalisti i njemački ekstremni ljevičari marširali su tada središtem grada, bacali kamenje i razbijali izloge.

No, sjeća se i kilometarskih svjetlosnih lanaca kojima su tisuće građana htjeli poslati signal protiv neonacističkog nasilja – u Solingenu i drugdje. "Godine bejzbolske palice" tako neki danas nazivaju ovo vrijeme. Početkom 1990-ih, desničarski ekstremisti i njihovi pristaše ne samo da su palili kuće i stvarali nerede ispred smještaja gdje su boravili tražitelja azila, nego su išli i po kućama naoružani bejzbol palicama ili noževima, često u „Spitfire" jaknama i vojničkim čizmama, zastrašivali su one koji drugačije misle i napadali strance. U nekim područjima, posebno u istočnoj Njemačkoj, dominirali su gradskom slikom.

161 smrtni slučaj od napada u Solingenu

Od napada u Solingenu smanjio se broj smrtnih slučajeva kao posljedica desničarskog nasilja u Njemačkoj. Međutim, Zaklada Amadeu Antonio navodi 161 osobu koju su u međuvremenu ubili desničarski nasilni kriminalci. Rasizam i ksenofobija ponovno su sve više prerasli u nasilje 2015. i 2016., osobito nakon što se povećao broj izbjeglica.

Erkan Sarikaya sretan je što je u Solingenu mirno od 1993. godine. Nada se da će jednog dana njegov rodni grad ponovno biti povezivan s kuhinjskim noževima i priborom zajelo koje se ovdje stoljećima izrađuju – a ne s podmetnutim požarom na koji mnogi ljudi u Njemačkoj pomisle kad čuju "Solingen".

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu