Smrt i bijeda u pograničnom pojasu | Politika | DW | 17.11.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Reportaža

Smrt i bijeda u pograničnom pojasu

Jedna od prvih žrtava na poljsko-bjeloruskoj granici sahranjena je na mjestu na kojem je stradala. Još uvijek nema političkog rješenje za spas nekoliko tisuća migranata na istočnoj granici EU-a.

Ahmadov pokop

Ahmadov pokop

Imao je samo 19 godina. Sahranjen je u okviru skromne ceremonije u seocetu Bohoniki u blizini graničnog prijelaza Kužnica. Mjesto na kojem počiva Ahmad el Hasan je pravi povijesni kuriozitet. U 17. stoljeću su se tamo naselili muslimanski Tatari. Samo nekolicina pripadnika te zajednice i danas živi u tom kraju, ali su svejedno osjećali obvezu da Ahmada sahrane kao jednog od svojih.

„On je bio čovjek, musliman, još vrlo mlad, i mora mu se osigurati dostojanstvena sahrana", kaže predsjednik mjesne zajednice Maciej Szczesnowicz. Sada se njegov grob nalazi na seoskom groblju Bohoniki, tisućama kilometara udaljen od njegovog rodnog grada Homsa, koji je razoren u sirijskom građanskom ratu. To je usamljeno mjesto s kojeg se vidi niz breza i šuma koja je nalik onoj u kojoj je Ahmad izgubio život.

Migranti i izbjeglice na granici Bjelorusije i Poljske

Migranti i izbjeglice na granici Bjelorusije i Poljske

„To je tragedija"

Mladi Sirijac je krenuo iz izbjegličkog kampa u Jordanu, jer je na društvenim mrežama, kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, pročitao da se preko Minska može lako stići u Europsku uniju. Htio je u Europi nastaviti školovanje i dobiti šansu za boljim životom. Lukašenkov režim je sustavno širio te dezinformacije i posljedice su poznate: tisuće izbjeglica su krenuli tim putem, prije svega iz kurdskih područja u Iraku, iz Sirije i Afganistana.

Ahmad je preminuo koncem listopada, zajedno s jednim iračkim Kurdom - dok su njih dvojica pokušali prijeći granicu preko ledene rijeke Bug. Ne može se sa sigurnošću reći da su ih bjeloruski graničari prisilili da krenu u tom smjeru. Ali mnogobrojni izvještaji govore o tome da vojnici doista prisiljavaju migrante da krenu preko bodljikave žice ili kroz šume i močvarna područja duž 400 kilometara bjelorusko-poljske granice.

U maloj džamiji u Bohoniki lokalna zajednica se pomolila za Ahmada i potom ga sahranila. Eugenia je očajna zbog situacije u kojoj se na granici nalaze migranti islamske vjeroispovijesti: „Strašno je to gledati, hladno je, smrzavaju se vani, to je tragično. Jednostavno osjećam da je to tragedija, ne razumijem kako je moguće dozvoliti da se tako nešto dogodi".

Bespomoćni pomoćnici

U pograničnom području postoji tiha, ali ipak spremnost da se pomogne tim ljudima. Skuplja se toplu odjeću i hranu. Ali samo nekoliko volontera poljskih humanitarnih organizacija radi u tom području, ali neslužbeno jer im je to zabranjeno. Ne usuđuju se ući u zabranjenu zonu, da ih pogranična policija ne bi uhapsila. U tajnim noćnim akcijama dostavljaju humanitarnu pomoć samo onim migrantima koji su im u stanju mobilnim telefonom poslati svoju točnu lokaciju – dok su kilometrima udaljeni od same granice.

„Prvo što graničari urade je da oduzmu mobilne telefone migrantima", kaže Agata Kolodziej koja radi za humanitarnu organizaciju „Iskupljenje” (Ocalenie). Ona je umorna i frustrirana zbog toga što vlasti čine sve da joj otežaju posao. Kaže da sve to izaziva snažne emocije, jer je stalno suočena s tim koliko su ljudi koji žele pomoći ustvari - bespomoćni.

Ilegalni pushbackovi

„Ponekad ljude opskrbljujemo potrepštinama, noću u šumi, a kada nakon toga naiđu na granicu, odmah ih vraćaju na bjelorusku stranu. Susretali smo izbjeglice koji iza sebe imaju šest ili sedam prisilnih vraćanja s granice, i svejedno i dalje pokušavaju“. Agata je svojim očima vidjela kako jednu uplakanu ženu s malom djecom vraćaju na bjelorusku stranu, u šumu. Graničari se nisu smilovali ni čovjeku koji je bio srčani bolesnik pa su ga volonteri odveli u lokalnu bolnicu. „Sljedeće noći dobili smo od njega elektronsku poruku s bjeloruske strane“, priča Agata. Njezin trud je bio dakle uzaludan.

„Sva ta prisilna vraćanja izbjeglica su ilegalna i po međunarodnom pravu i po pravnim propisima Europske unije", naglašava ona i dodaje da je poljska vlada nedavno usvojila smjernicu prema kojoj je takva praksa proglašena legalnom. Agata smatra da Europsku uniju nije briga to što se na ovoj granici svakodnevno krši zakon. U noći između ponedjeljka i utorka (16.11. i 17.11.) poljska pogranična policija je registrirala 200 pokušaja migranata da prijeđu granicu i 29 slučajeva „vraćanja s poljskog područja".

Propagandni rat protiv migranata

U poljskim medijima se migrante predstavlja kao opasnost za nacionalnu sigurnost, kao ilegalne došljake preko granice i kao ekonomske izbjeglice, kao ljude koji nemaju što tražiti u Poljskoj i Europskoj uniji. Javna televizija TVP je u utorak (16.11.) izvještavala ovako: „Šokantne slike iz izbjegličkog kartonskog naselja na granici, gdje migranti koriste svoju djecu kako bi izvršili pritisak na Poljsku. Oni u dječja lica ispuhuju duhanski dim kako bi djeca plakala". List Gazeta Polska piše: „Humanitarne organizacije na granici su Putinovo hibridno oružje. Ono se koristi protiv Poljske i šteti sigurnosti zemlje, blokirajući gradnju žičane ograde“. Vlada u Varšavi je upravo najavila da će u prosincu početi izgradnja granične ograde prema Bjelorusiji u dužini od 180 kilometara.

Pogledajte video 02:51

Izbjeglice na ničijoj zemlji između Bjelorusije i Latvije

Krzysztof Bosak, predstavnik ekstremne desničarske stranke „Konfedericja" piše: „Ne bih migrantima dao toplu deku, video sam dvojicu braće kako tuku vlastitu majku, u društvu jednog liječnika". On je dodao da su to neprijateljski raspoloženi ljudi koji ne dolaze u Europu jer su progonjeni kod kuće, već da oni samo hoće u Njemačku.

Podijeljeno javno mnijenje u Poljskoj

U desničarskom poljskom tisku migrante se redovito predstavlja kao strani remetilački faktor, a ne kao ljude kojima je potrebna pomoć. A vlada u Varšavi čini sve da potkrijepi tu sliku. Ona hvali „herojsku pograničnu policiju“, koja po hladnoći obavlja tako tešku službu za domovinu.

Izgleda da je javno mnijenje u Poljskoj na neki čudan način podijeljeno. Više od 50 posto ispitanika podržava mjere prisilnog vraćanja izbjeglica, ali 60 posto istovremeno smatra da bi migranti morali imati pravo na podnošenje zahtjeva za dodjelu azila. Martin Duma, šef agencije za istraživanje javnog mnijenja „Ibris”, objašnjava: „Želimo imati izgovor, ne želimo sami sebe promatrati kao surove i zle ljude". A to je olakšano s obzirom na činjenicu da je u pograničnom području nemoguće objektivno izvještavanje.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Preporuka uredništva