Slovenija poslije Tour de Francea: podvučeno žutom

Žuto je ovih dana nacionalna boja u Sloveniji. Možete je vidjeti na ulicama i trgovima, na benzinskim crpkama, u prodavaonicama i uredima. I na sveučilištu.

„Spremili smo žute majice za sve na našem fakultetu, oko 200 komada. Ovaj ponedjeljak je lud dan", kaže za DW Radoje Milić. On je šef laboratorija za fiziologiju Instituta za sport pri ljubljanskom Sveučilištu. Pored toga, on je i svojevrsni mozak slovenskog biciklizma. Od 1988. radi na testovima performansi, razvija planove treninga i obučava mlade trenere.

Ono što ste mogli vidjeti na Tour de Franceu – prvo dominantni nastup Primoža Rogliča, a zatim i nevjerojatan manevar pretjecanja Tadeja Pogačara koji nema ni 22 godine – vrhunac je Milićevog rada koji traje već više od 30 godina. „1990. smo s Bogdanom Finkom na juniorskom svjetskom prvenstvu osvojili prvu brončanu medalju. Fink je sada sportski direktor 'Adria mobila', a njemu sam nekad bio i tata i mama", prisjeća se uz osmjeh Milić.

Poslije Finka stigle su i druge medalje za mlade slovenske bicikliste. Janez Brajkovič bio je 2004. svjetski prvak u utrci na kronometar u kategoriji do 23 godine, Matej Mohorič 2013. svjetski prvak u cestovnoj utrci, također u kategoriji do 23 godine. Isto to Mohorič je osvojio i godinu dana ranije, u kategoriji juniora. Simon Špilak također je osvajao medalje na juniorskom svjetskom prvenstvu 2004. godine. To su izvanredni rezultati za zemlju koja ima samo dva milijuna stanovnika.

Predobar za svoje godište

Još jedan Slovenac bio je predobar za juniorsko svjetsko prvenstvo: Tadej Pogačar. Prošle jeseni, kada je tek napunio 21 godinu, prešao je u kategoriju ispod 23 godine (U23) i startao u muškoj utrci Svjetskog kupa. A u vrijeme kada je imao samo 20 godina završio je kao treći na Vuelti u Španjolskoj.

„Čudo od djeteta." Tako je Pogačara opisao trener slovenskih omladinaca Miha Koncilija i to u vrijeme kada je i dalje vjerovao da će njegov štićenik ostati drugi, iza starijeg sunarodnjaka Rogliča. Pogačar je na 36,2 kilometra brdskog kronometra nadmašio i očekivanja onih koji ga dugo poznaju.

Koncilija u izjavi za DW ukazuje da je to veoma važan kontinuitet. On Pogačara trenira od njegove desete godine. „Tada je bio 10-20 centimetara niži. Nedostatak kilograma posebno je bio uočljiv kada je vozio uz vjetar. Tadej se morao boriti i mislim da mu je to pomoglo", kaže Koncilija.

Milić: Tu je sve bilo čisto

Pogačar se kontinuirano razvijao, iz godine u godinu bivao je sve bolji. „Nismo znali da će postići nešto kao ovo sada u Francuskoj, ali znali smo da je veliki talent. I vidjeli smo da vrijedno radi na sebi", kaže slovenski trener Koncilija.

I stručnjak s ljubljanskog Instituta za sport Milić ima sličan stav: „Imamo mnogo podataka o Pogačaru, počevši od njegove 14. godine. Svake godine je rađeno po nekoliko testova, jer je on još u ranom uzrastu prepoznat kao talent", kaže Milić za DW.

Milić sa samopouzdanjem za sebe kaže da može, na temelju podataka o razvoju, prepoznati je li netko dopingiran. U slučaju Pogačara tvrdi: „Tu je sve bilo čisto.“

Pogačarov razvoj Milić pripisuje njegovom talentu, vrijednom radu, ali i, kako kaže, biciklističkoj inteligenciji. „Imali smo sportaše koji su imali slične vrijednosti kao on, ali Pogačar to zna prenijeti i na stazu. Zna kako da se dobro postavi i prepoznaje svoje šanse. Ima veoma visok biciklistički IQ."

Pa ipak, nastup na pretposljednjoj etapi Tour de Francea iznenadio je i Milića. „Davao sam mu deset posto šansi da može pobijediti Rogliča", kaže. Mnogi drugi mladom Slovencu nisi davali ni toliko.

Rad s mladima

Činjenica da su se dvojica Slovenaca našla na postolju u Parizu ima veze s velikim brojem utrka, ali i svestranom podrškom Instituta za sport iz Ljubljane. „Imamo dogovor s biciklističkim savezom da testiramo mlade vozače. S njima radimo dva, tri, ponekad i četiri puta godišnje, ovisno o programu. Pratimo ih do 23. godine. Poslije toga su oni ili amaterski vozači na vrlo visokoj razini ili postaju profesionalci", kaže Milić.

Kada je DW prošle godine posjetio ljubljanski Institut za sport, upravo se radio test performansi. Na desetke djevojčica i dječaka čekalo je u hodnicima. To su tada bili skijaški skakači, mladi koji se bave sportom u kojem je Primož Roglič, danas drugi na Tour de Franceu, također nekada kao omladinac briljirao. Milić je Rogliča testirao 2013., u vrijeme kada je okrenuo leđa skakaonicama zbog jedne ozljede pri doskoku.

U okviru programa rehabilitacije vozio je bicikl, a onda, kada je počeo ozbiljno trenirati, pobijedio je nekoliko bivših profesionalaca u jednoj od mnogih amaterskih utrka. To ga je i odvelo do Milića.

„U početku su sportski direktori bili sumnjičavi“, sjeća se Bogdan Fink početaka. „Primož je prvo morao naučiti voziti na pelotonu, odnosno trenažeru. Fascinantno kod njega je to što dva puta ne čini istu grešku", kaže Fink. Da izgubi još jedan Tour de France u kronometru – to mu se ove subote prvi put dogodilo.

Sumnje – ali bez dokaza

Ni Fink niti Milić nisu iznenađeni time što se sumnja u uspjeh dvojice Slovenaca i što se spominje doping. Ali kažu da su za svoje štićenike spremni staviti i ruku u vatru. Pitanja se nameću zbog takozvane operacije „Aderlass" – istrage o dopingu u vezi s njemačkim liječnikom iz Erfurta Markom Schmidtom, čiji su klijenti bili i dvojica slovenskih profesionalnih biciklista Borut Božič i Kristijan Koren, kao i menadžer Milan Eržen.

Fink danas kaže da su to davne generacije biciklista. Eržen je neko vrijeme bio sportski direktor u „Adria mobilu" ali, podsjeća Fink, „već je bio otišao kad je Primož došao kod nas".

Na pitanje je li on ili netko drugi iz tima imao kontakt sa Schmidtom, Fink se sarkastično smije i odgovara: „O doktoru Schmidtu sam čuo samo iz medija, a mislim i Primož." Za sada nije poznato da postoji veza Rogliča ili Pogačara s liječnikom iz Erfurta.