Sirija: u potrazi za ubojicama s videa

Poput stotina sirijskih obitelji i Siyamovi su pogledali šestominutni video u nadi da će saznati nešto o svom sinu. U rano jutro 14. travnja 2013. Waseem Siyam (34) napustio je roditeljski dom u Damasku. Trebao je dostaviti brašno državnoj pekari, smještenoj u četvrti Tadamon u južnom dijelu grada. Bio je to rutinski posao. No više se nije vratio kući.

Njegova obitelj, koja sada živi u Njemačkoj, devet je godina vjerovala da je Waseem uhićen na kontrolnom punktu, a zatim odveden u jedan od mnogih režimskih zatvora. Ali nakon što je video masakra u Tadamonu procurio u javnost, saznali su jezivu istinu o njegovoj sudbini.

Video pokazuje kako čovjeka u bijeloj majici i trapericama vode do jarka u napuštenoj ulici u kojem se gomilaju leševi. "Otac ga je prvi prepoznao", kaže Waseemova sestra Tasnim Siyam. "Moj brat je izgledao nekako drugačije, pretukli su ga, a možda je to bio i strah." Otac je međutim prepoznao svog sina po hodu. Zavezanih očiju, mladić je morao skočiti u jarak. Dok pada, pucaju u njega. "To je poput noćne more", kaže njegova sestra Tasnim. "Kako se mogu pomiriti sa činjenicom da je mladić, ubijen u ovom videu, moj brat?"

Okrutne igre sa žrtvama

Krajem travnja 2022. ova je brutalna snimka masakra u Tadamonu dospjela u javnost posredstvom jednog sirijskog dezertera. Snimka je nastala 16. travnja 2013., dva dana nakon nestanka Waseema Siyama. To što se na njoj vidi, teško je podnijeti. U roku od nekoliko minuta dva muškarca u uniformi ubijaju 41 civila, slijedeći isti obrazac. Jedan od njih dvojice vadi civila s povezom na očima iz bijelog kombija i odvodi ga do jarka u kojem su, pored brojnih automobilskih guma, nagomilani leševi. Onda ga gurnu i istovremeno, dok pada, pucaju u njega. Nakon ubijanja, leševi se polijevaju kerozinom i spaljuju.

Jedanaest godina u Siriji bjesni rat. Jedanaest godina su sve strane u sukobu počinile nebrojene zločine. No snimka masakra u Tadamonu, koji je tada bio pod kontrolom sirijske vlade, pogodila je u živac. Možda zato što su muškarci očito uživali u svom "poslu”. Iskusni su, ubijaju usred bijela dana, ne žuri im se. Više puta igraju okrutnu igru sa svojim žrtvama: tvrde da je ovaj dio ulice pod snajperskom vatrom. Tako žrtva trči zavezanih očiju i pada u jarak. Prije nego što shvati gdje se nalazi, pucaju na nju.

Muškarci, koji se osjećaju kao da im nitko ništa ne može, videom bilježe svoje zločine. Ovo nisu tajne snimke s nečijeg mobitela. Snimaju ih u "high definition", dakle HD-formatu, mašu i prave šale. Zašto rade tako nešto? Treba li im "lovački trofej”? Jesu li svojim "dobrim radnim učinkom" htjeli impresionirati svog nadređenog? Jedno je sigurno: video nije trebao dospjeti u javnost.

Čovjek u šeširu i dalje je „vojna tajna"

Uğur Ungör, istraživač s Nizozemskog instituta za istraživanje genocida (NIOD), jedan je od prvih koji je dobio kopiju videa 2019. godine. Zajedno sa svojom kolegicom Annsarom Shahoudom otkrio je da su počinitelji zločina radili za sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. U međuvremenu umrli Najib al-Halabi bio je pripadnik paravojnih snaga bliskih Assadovom režimu. Izravnije povezan s Assadom bio je drugi čovjek iz videa, Amjad Youssef – kojeg se jasno prepoznaje po šeširu. On je – još uvijek – časnik vojne obavještajne službe.

"Posljednje dvije godine su i za nas bile pakao”, rekao je Uğur Ungör za DW. "Zamislite: znate za užasan masakr. Ovaj video stalno morate pregledavati, ali nitko ne smije znati da on postoji."

To nije obično istraživanje. Dvojica akademika željela su ući u trag odgovornima za masakr i učiniti ono što je uspjelo rijetkima u ovom desetogodišnjem sukobu: iskoristiti video kako bi dokazali da je sirijska država izravno i nepobitno povezana s nekim od najgorih ratnih zločina.

"Puno sam ubijao"

Da bi to dokazali, istraživači su se pretvorili u prave detektive. Shahoud, rođena Sirijka, počela se u mrežama predstavljati kao "Anna Sh." - mlada alevitica iz Homsa, glumeći oduševljenu simpatizerku predsjednika Assada, koji je također alevit. Guardian je izvijestio kako je "Anna Sh." razmjenjivala mišljenja sa stotinama dužnosnika Assadovog režima u vremenskom razdoblju od dvije godine, zadobivši njihovo povjerenje. Jednog dana u ožujku 2021. naišla je na profil Amjada Youssefa, čovjeka sa snimke, koji nosi šešir. "Anna Sh." se sprijateljila s njim, povremeno su razgovarali telefonom.

Amjad Youssef se osjećao usamljeno, požalio se da je pod velikim pritiskom. U "Anni Sh." je naišao na osobu koja je spremna saslušati ga. Prošli su mjeseci prije nego što je došlo priznanje. "Puno sam ubijao”, rekao joj je. I tako su „isljednici" postigli svoj cilj a "Anna Sh." je mogla nestati.

Shahoud i Ungör proslijedili su svoje zapise nizozemskom i njemačkom pravosuđu. Oni su također objavili svoja otkrića u poduljem članku u američkom časopisu New Lines. "Nismo mogli reći: Hej, mi smo akademici, radimo ovo istraživanje, neka odjekne kao bomba na društvenim mrežama i onda se povlačimo", kaže Ungör. "Mi moramo preuzeti i odgovornost za to."

Nepobitni dokazi

Za istražitelje je video jedinstven po snazi dokaza. „Prvo, zato što su tok zločina, žrtve i počinitelji jasno prepoznatljivi. Snimka također pokazuje da se masakr nije dogodio iz vedra neba. Tome u prilog govori pripremljena masovna grobnica, rutina počinitelja, pokušaj da se identitet žrtava zataška i učini neprepoznatljivim i dokumentiranje ubijanja. To su indicije koji govore da su zločini počinjeni sustavno", kaže Alexander Schwarz, stručnjak za međunarodno kazneno pravo i suradnik organizacije Amnesty International. "Sustavni napad na civilno stanovništvo, kao što se može vidjeti na snimci, preduvjet je da se kazneno djelo klasificira kao zločin protiv čovječnosti."

Ostaje nejasno hoće li i kada biti pokrenut kazneni postupak u ovom slučaju. Slučaj oficira Anwara Raslana, koji je u njemačkom Koblenzu u siječnju ove godine osuđen za zločine protiv čovječnosti, pokazuje da je to moguće. A za Fritza Streiffa, višeg pravnog savjetnika organizacije Mnemonic, koja dokumentira kršenja ljudskih prava, video predstavlja politički signal. Strahota i užasavanje koje snimka izaziva važni su "za suprotstavljanje normalizaciji odnosa" s Assadovim režimom. "Ne radi se samo o Amjadu Youssefu, već o represivnom sustavu koji su stvorili ljudi poput Youssefa", naglašava istraživač iz Amsterdama Ungör.

I Schwarz i Streiff rade s ljudima čiji se rođaci još uvijek vode kao nestali u Siriji. Istraga zločina, poput one u Koblenzu, može imati iscjeljujući učinak na obitelji žrtava. Ali Tasnim, sestra preminulog Waseema, na to još nije spremna. "Znam da u životu morate biti optimistični, ali upravo smo izgubili svaku nadu. Živimo, ali samo zato što moramo."

Tasnim je ipak pristala govoriti za DW. "Želim da ljudi znaju zašto su nekima od nas potrebni mjeseci i godine da se snađemo [u Njemačkoj] i zašto se neki ne snalaze. Jer to, što smo doživjeli u Siriji, je nevjerojatno strašno i teško zamislivo za normalnog čovjeka."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu