Seksizam u nogometu – slobodan prostor za vrijeđanje?

Kada je nova trenerica nogometnog kluba 1. FC Union Berlin prošlog četvrtka (16.4.) ušla u prostoriju za novinske konferencije, brojni novinari su ju već nestrpljivo očekivali. Interes za Marie-Louise Eta bio je ogroman, jer ova 34-godišnjakinja piše povijest: ona je prva glavna trenerica u muškoj Bundesligi.

„Znam da to ima društveni značaj i utjecaj", kaže Eta. „Ali meni je u fokusu nogomet."

Robin Afamefuna (29) je profesionalni nogometaš i kapetan kluba iz četvrte lige SC Fortuna Köln, kulturološki antropolog i doktorand. U svojim istraživanjima bavi se seksizmom i rasizmom u nogometu. On kaže kako je izuzetno važno to što Union Berlin sada ima ženu na poziciji glavne trenerice.

Eta kao uzor mnogim djevojkama

„Kada govorimo o vidljivosti i uzorima za mlade djevojke, onda je ovo imenovanje vrlo važno“, kaže Afamefuna u intervjuu za Deutsche Welle. „Djevojke vide da postoji mogućnost da se jednog dana bave ovim poslom. To ranije jednostavno nije postojalo.“

Njemački nogometni savez trenutno ima oko 4.000 trenerica koje posjeduju C ili Pro licencu i mogle bi trenirati klubove u profesionalnom nogometu. U posljednjih pet godina taj broj porastao je za oko 25 posto, ali je udio žena među trenerima u najjačim europskim ligama i dalje marginalan.

„Strukturalni, sustavni problem"

Eta sada nasljeđuje trenera Steffena Baumgarta i time postaje prva glavna trenerica u jednoj europskoj top-ligi. Međutim, i pored mnogo podrške, na društvenim mrežama pojavljuju se i seksistički i diskriminirajući komentari.

„To me ne opterećuje“, kaže Eta. „To više govori o onima koji to pišu nego o onima na koje se odnosi.“

No Afamefuna se bavi upravo tim temama i upozorava: „Često se govori o izoliranim slučajevima, ali to je pogrešno shvaćanje situacije. Radi se o duboko ukorijenjenom strukturalnom i sustavnom problemu s kojim se žene u nogometu suočavaju“, kaže on. „Moramo govoriti o tome da su žene u nogometu diskriminirane i da te strukture treba razbiti."

Rasizam i seksizam na stadionima

Afamefuna u svom znanstvenom radu istražuje seksizam, rasizam i patrijarhalne obrasce – i govori i iz osobnog iskustva. Sin nigerijskog oca i njemačke majke i sam je često žrtva diskriminacije, na terenu i izvan njega.

Kao osoba koja je pogođena rasizmom, kaže da se posljednjih godina nije mnogo toga promijenilo, svakako ne nabolje. Postoje određeni pozitivni pomaci, ali rasistički i seksistički napadi i dalje su dio svakodnevice.

Posebno na stadionima u Njemačkoj često dolazi do diskriminirajućih incidenata. Ljudi se i 2026. godine i dalje osjećaju pozvanim da vrijeđaju suce, igračice i igrače zbog njihovog spola ili boje kože.

„U nogometu se često vodi rasprava o tome doživljava li se stadion kao siguran prostor“, kaže Afamefuna. Posebno bijeli muškarci često tvrde kako su stadioni sigurni i kažu da svatko može biti kakav želi i imati podjednak osjećaj pripadnosti. „Ali to jednostavno nije točno!"

„Pravo na vrijeđanje“?

„Živimo u društvu koje je snažno obilježeno patrijarhatom. U takvom društvu se bijela muška perspektiva često smatra normom“, objašnjava Afamefuna. „Nogomet je također dominantno bijel i muški prostor. Zbog toga se mnogi stereotipi i obrasci ponašanja prenose na stadion.“

Tako nastaje sustavna diskriminacija. Stvorena je kultura, u kojoj se mnogi osjećaju pozvanima da rade što žele jer su platili ulaznicu: viču, vrijeđaju na rasističkoj ili seksističkoj bazi ili općenito napadaju igrače i igračice.

Afamefuna kaže kako često čuje stav da je to „uvijek bilo tako" i da tako treba i ostati. „Kao da mnogi misle da imaju pravo u tom prostoru pokazivati takvo ponašanje. Smatram to vrlo problematičnim."

Pozitivni signali

Ipak, vidi i pozitivne pomake: prva trenerica u Bundesligi, ali i Vincent Kompany kao trener kluba FC Bayern München. „Za mene je izuzetno važno vidjeti da sada imamo trenera tamne boje kože u Bayernu", kaže Afamefuna.

I Eta je svjesna svoje uloge uzora i želi svojim radom u Union Berlinu „otvoriti vrata i biti inspiracija mladim djevojkama da vide što je sve moguće“.

Ipak, najviše bi željela da pitanje spola u nogometu jednog dana uopće ne bude tema. Bilo bi lijepo, kaže, „da se radi samo o sportu i učinku – potpuno neovisno o muškom ili ženskom spolu".