SAD modernizira atomske bombe u Njemačkoj | Priča dana | DW | 29.03.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

SAD modernizira atomske bombe u Njemačkoj

Preostale američke atomske bombe bi morale biti povučene iz Njemačke, zahtijevao je savezni parlament Bundestag još prije 10 godina. No, one su i danas tu i čak se radi na njihovoj modernizaciji.

Strah od nuklearnog oružja - demonstracije mirovnjaka u Büchelu

Strah od nuklearnog oružja - demonstracije mirovnjaka u Büchelu

„Vidim sebe kao mogući cilj napada", kaže Elke Koller s nelagodom u glasu. Ova umirovljenica živi u blizini zračne vojne Büchel u saveznoj pokrajini Rheinland-Pfalz na jugozapadu Njemačke. Ispred svoj kuće čuje borbene avione na vježbama. Zvuk joj doduše ne smeta mnogo, koliko činjenica da su u obližnjoj bazi uskladištene atomske bombe. To su preostale američke atomske bombe na njemačkom tlu. Stručnjaci procjenjuju da ih ima između 15 i 20, ali je stvarni broj vojna tajna.

„U početku sam vjerovala da će bombe otići za dvije do tri godine", prisjeća se ova 77-godišnja mirovna aktivistkinja vremena nakon kraja Hladnog rata. „Mislila sam da su ih samo zaboravili." Ali, nuklearne bombe su i danas u Büchelu. Nalaze se u podzemnim skladištima koja čuvaju teško naoružani američki vojnici. Oko baze je podignuta nova, masivna žičana ograda. A ove stare nuklearne bombe će uskoro biti zamijenjene novim, razornijim modelom.

Mirovne aktivistkinje Elke Koller i Hildegard Slabik-Münter pred bazom u Büchelu

Mirovne aktivistkinje Elke Koller (l) i Hildegard Slabik-Münter pred bazom u Büchelu

Pod "nuklearnim zaštitnim kišobranom"

Sjedinjene Američke Države su tijekom Hladnog rata opskrbile zapadnu Europu atomskim oružjem, kako bi Sovjetski Savez odvratili od mogućeg napada. Najveći dio ovog oružja su SAD povukle nakon 1991. ali je jedan dio ostao. Procjenjuje se da je u Europi stacionirano oko 150 atomskih bombi i to u Italiji, Turskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj.

Mnogi Nijemci nisu imali pojma da su one stacionirane u malom mjestu Büchel u kojem živi 1.200 stanovnika. Čak ni mirovna aktivistkinja Elke Koller nije to znala, kada se 1980. tu preselila. „To je za mene bio totalni šok." O tome je saznala tek sredinom 1990-ih iz medija. Savezna Vlada Njemačke zapravo nikada službeno nije priznala da se u Büchelu skladište nuklearne bombe.

Vojna baza Büchel

Vojna baza Büchel

Njemački piloti će ih nositi na cilj

Pritom nije Büchel tek tako izabran. Ovdje je njemačka vojska Bundeswehr stacionirala Taktičku vojnu eskadrilu 33. Ukoliko bi došlo do napada nuklearnim oružjem, njemački piloti bi njemačkim lovcima tipa Tornado izvršili protunapad atomskom bombom.

Ovaj model se zove „nuklearno sudjelovanje", prema kojem zemlja koja nema nuklearno oružje, u ovom slučaju Njemačka, participira u korištenju američkih atomskih bombi. Zadaci su jasno podijeljeni: kodove za aktiviranje atomskih bombi zna samo američka vojska, ali bacanje bombi bi bio zadatak njemačkih vojnika.

Zastrašivanje starim avionima

Atomske bombe su „jasan signal zastrašivanja za svakog potencijalnog protivnika", stoji u listu Nuclear Posture Review, u kojem je američka vlada u veljači 2018. opisala svoju nuklearnu strategiju. No, služe li bombe u Büchelu zaista zastrašivanju?

Njemački borbeni avioni tipa Tornado, koji su predviđeni za nošenje i atomskih bombe, proizvedeni su 1980. Oni su danas u tehničkom smislu zastarjeli i često se kvare. Poznavaoci sumnjaju da bi mogli savladati najmoderniju rusku protuzračnu obranu. A njemačka vlada još uvijek nije donijela odluku o tome koji avioni bi trebali naslijediti zastarjeli Tornado.

Vojni avion tipa Tornado

Vojni avion tipa Tornado

Vojno gledano, atomsko oružje koje se skladišti u Njemačkoj „sigurno nije odlučujuće za vojni uspjeh ili neuspjeh", smatra stručnjak za odbranu iz stranke Zelenih u Bundestagu, Tobias Lindner. On to više vidi kao „skup, opasan i simboličan doprinos kako bi Njemačka imala pravo glasa unutar NATO-a ".

Razmjena informacija u NATO-u

Jer, u rukama NATO-a su strateški planovi za nuklearni zaštitni kišobran za zapadnu Europu. Točnije rečeno u Grupi za nuklearno planiranje, u kojoj sjede ministri obrane svih država članica NATO saveza, s izuzetkom Francuske, koja kao nuklearna sila, po vlastitoj želji ne želi sudjelovati u radu ovog tijela. Na tim sjednicama SAD redovno informira saveznike o svojim nuklearnim planovima.

Biti u ovom gremiju NATO-a je za Njemačku izuzetno važno, to stalno naglašavaju članovi njemačke vlade. Ove argumente predstavnika njemačkog Ministarstva obrane čuo je i Danac Hans Kristensen, jedan od najboljih svjetskih poznavalaca ove tematike. „Oni vjeruju da će imati mogućnost utjecaja na SAD u slučaju intervencije atomskim oružjem. No ja mislim da je to čista fantazija", rekao je Kristensen, koji je direktor programa pod nazivom "Nuclear Information Projects" pri Federaciji američkih naučnika (Federation of American Scientists) u Vašingtonu.

"Bez Njemačke će sve propasti"

On još nikada niti od jednog predstavnika Američke vojske ili Pentagona nije čuo da bi oni „uzeli u obzir posebne njemačke poglede oko uporabe atomskog oružja", naglašava Kristensen u razgovoru za DW. No, političari vladajućih stranaka u Berlinu protivriječe Kristensenu. „U trenutku kada se povuečemo, nitko nas neće pitati, kako bi trebala izgledati dalja nuklearna strategija NATO-a", kaže Fritz Felgentreu, socijaldemokratski zastupnik u Bundestagu i stručnjak za pitanja odbrane.

No, ne radi se samo o tome da Njemačka ima pristup informacijama, naglašava poznavalac prilika u Zapadnoj vojnoj alijansi Heinrich Brauß. Ovaj umirovljeni generalpukovnik bio je savjetnik NATO-a za pitanja zastrašivanja. „Ako Njemačka istupi iz sudjelovanja u nuklearnom programu i ne sudjeluje u raspodjeli tereta, onda će istupiti i druge zemlje poput Belgije, Italije i Nizozemske.", smatra Brauß. On dodaje da bi se bez jedne vojno važne zemlje kao što je Njemačka „cijeli sistem prilično uzdrmao ili bi se sve urušilo". Osim toga, kaže Brauß, „zašto bi SAD trebala sama podnositi teret nuklearnog rizika, kada se radi o zaštiti Europe?".

Ruski faktor

Prije deset godina, 26. ožujka 2010. Bundestag je od vlade u Berlinu velikom većinom zahtijevao da se „snažno založi za povlačenje američkog atomskog oružja iz Njemačke". Ali, niti jedna od tri vlade Angele Merkel se nije usudila učiniti taj korak. A odkako je Rusija 2014., protivno međunarodnom pravu, anektirala Krim te u zapadnoj Rusiji postavila rakete srednjeg dometa koje mogu nositi i nukelarne bojeve glave, povlačenje atomskog oružja je manje vjerojatno nego ikad.

Deutschland Friedensaktion am Fliegerhorst Büchel | Protest gegen Atomwaffen in der Eifel

Pred vratima zrakoplovne baze u Büchelu redovno se okupljaju demonstranti koji traže povlačenje američkog nuklearnog arsenala

„Mi tako pokazujemo da smo na strani Amerikanaca", kazao je jedan pilot Tornada, koji je dugo bio stacioniran u Büchelu. „Kada ne bismo surađivali, SAD bi pojačao pritisak na nas." Pri tom, američki predsjednik Donald Trump ne propušta priliku da od europskih NATO saveznika zatraži da se sami više angažiraju oko vlastite sigurnosti.

Skup program modernizacije

Deset godina nakon odluke Bundestaga za povlačenjem američkog arsenala atomskog oružja iz Njemačke predstoji modernizacija američkih atomskih bombi tipa B61-3 i B61-4, koje su stare dobrih 30 godina i na kraju su svog životnog vijeka. One bi trebale biti zamijenjene novom bombom B61-12, koja je pokreteljiva i preciznije pogađa ciljeve. Prema mišljenju stručnjaka za nuklearno odružje Kristensena ovo je „značajno vojno poboljšanje i prednost".

Prednost, koja će biti vrlo skupa za SAD. Procjenjuje se da će kompletan program modernizacije koštati deset milijardi dolara. „Postoje proračuni prema kojima bi bilo jeftinije bombe izraditi od čistog zlata", naglašava Kristensen.

Nove nuklearne bombe tipa B61-12

Nove nuklearne bombe tipa B61-12

"Operacija zamjene bombi"

Kritičari strahuju da bi zbog novih bombi, koje preciznije gađaju ciljeve, mogla porasti opasnost od nuklearnih napada. „Osobno strahujem da će se ponovo rasplamsati sukob na relaciji Istok - Zapad", kaže Elke Koller, koja je za svoj angažman protiv nuklearnog oružja 2019. dobila Aahensku mirovnu nagradu. I stručnjak za naoružavanje, Tobias Lindner iz Zelenih smatra da je „prelazak nuklearnog praga" s novom generacijom nuklearnog oružja moguće lakše zamisliti.

No, još uvijek se ne zna točno kada će nove, moderne bombe stići u njemačko mjestašce Büchel. Računa se da bi to moglo biti najranije 2022. U svakom slučaju će se zamjena bombi obaviti u najvećoj tajnosti, smatra jedan pilot borbenih aviona, koji Büchel poznaje kao svoj džep. „Pista je blokirana i ne zna se dovoze li američki avioni dovoze coca-colu ili odnose bombe."