Ruska zajednica u Njemačkoj na udaru napada

Roman Friedrich trenutno ima pune ruke posla. Socijalni radnik u kelnskoj četvrti Chorweiler pokušava smiriti napetosti koje je u Njemačkoj prouzročio ruski napad na Ukrajinu. On se brine o izbjeglicama koje svakodnevno stižu u Köln, ali i pruža podršku onima koje se trenutno okrivljuje za Putinov rat: rusku zajednicu u Kölnu.

„Do sada najšokantnija priča je o jednoj učiteljici koja je jednog učenika ruskog podrijetla natjerala da ustane i da se pred cijelim razredom zauzme stav u svezi s Putinovom politikom i da se od te politike distancira", kaže Friedrich.

Živci su tanki, uvrede se gomilaju

Socijalni radnik, koji je rođen u Omsku u Rusiji, a čija je baka iz Ukrajine, posljednjih je dana primio mnogo poziva o sličnim iskazima netrpeljivosti: od dječaka iz jedne srednje škole u Kölnu kojeg su njegovi kolege držali i tukli. O Poljakinji koju su u jednoj prodavaonici zamijenili za Ruskinju i počeli vrijeđati. Iz škole koja raspravlja o uklanjanju ruskog iz kurikula i zamjeni ga ukrajinskim.

Tu su i pritužbe na svakodnevna huškanja na poslu, u javnom prijevozu, u školskom dvorištu. To sve ide na ruku ruskoj propagandi, koja to koristi u svoje svrhe. Čak i izmišlja priče o tome kako su autobusi oštećeni iz antiruskih razloga, kako izvještava njemački javni servis ARD.

"Neprijateljstva još nisu posve raširena, ali već postoji velika gomila pojedinačnih slučajeva i tu se zaista ne radi o dizanju panike. Prije rata Rusi su mnogima bili simpatizeri desno-populističkog AFD-a, sada su Putinovi sljedbenici. Posljedica toga je da sve to te ljude tjera u ulogu žrtve i dodatno ih izolira", strahuje Friedrich.

Samoposluživanja uklanjaju ruske proizvode s polica

Friedrich, koji tečno govori ruski i ukrajinski, nedavno je razgovarao s vlasnikom jednog supermarketa. Nakon napada na rusko-poljsku trgovinu u Oberhausenu, gdje su razbijeni izlozi i išarani grafiti, mnogi trgovci nisu sigurni bi li im bilo bolje da svoje ruske proizvode uklone iz ponude.

Mix Markt, s 330 poslovnica diljem Europe, prijavio je dva slučaja nanošenja materijalne štete i na upit DW-a najavio da će ionako mali udio robe iz Rusije svesti na nulu: „Naše pelmeni (vrsta tjestenine op.ur.) proizvode se u Nürnbergu, kremasti ​​sir Tworog dolazi iz Poljske, zaslađeno kondenzirano mlijeko Sgušenka proizvodi se u Nizozemskoj, mliječni proizvod Rjazhenka dolazi iz Litve, 'ruske' kobasice se proizvode u Bavarskoj, pivo dolazi iz danske pivovare Carlsberg, a naša peciva i slatkiši se proizvode u Ukrajini."

Roman Friedrich od političara sada traži da zaštite rusku zajednicu u Njemačkoj, posebno s obzirom na novonastalu napetu situaciju. "U konkretnom slučaju se radi o poticanjima na mržnju, ovo je slučaj za državno odvjetništvo. Ne može cjelokupni ruski narod snositi odgovornost. Društvo i vladavina prava moraju se proaktivno i odlučno boriti protiv takvog razvoja događaja."

Telefonsko maltretiranje ruske škole u Bonnu

25 kilometara južnije, u Bonnu, Narina Karitzky također od početka rata smiruje duhove. Ova učiteljica je 2011. godine osnovala Rusku školu u Bonnu i još uvijek je njezin direktor. Ono što je na početku bio mali projekt za poduku iz ruskog jezika, sada je mjesto okupljanja za 500 obitelji i njihovu djecu. Ovdje 25 učitelja osim jezika predaju i umjetnost, balet pa čak i robotiku.

"Moj kolega je nedavno dobio poziv od nekoga gospodina koji živi negdje blizu škole i rekao da smo sramota za cijelu ulicu. Vikao je 'tvoj ubojica' u telefon", kaže ona.

Karitzky svjedoči o sličnim neprijateljstvima kao i Friedrich: o mladima koje se napada na ulicama; o odraslima koji viču na djecu u autobusu zbog toga što razgovaraju na ruskom; o nastavnicima koji zahtijevaju jasno izjašnjavanje svojih učenika protiv Putina. Ona priča i o mnogim roditeljima koji su se nakon napada na ruski supermarket u Oberhausenu pitali mogu li uopće svoju djecu poslati u rusku školu. “Boje se da će se nešto dogoditi njihovoj djeci”, kaže ona.

Rusku školu zapravo treba zvati istočnoeuropskom, tu su i djeca iz Armenije, Kazahstana i Gruzije. Više od svake treće obitelji čak dolazi iz Ukrajine. Kada je počeo rat Narina Karitzky, Ruskinja armenskih korijena, je dobila poštu od jedne majke Ukrajinke.

"Napisala mi je da je tako sretna što je dovela svoju djecu kod nas i da bi željeli ostati, ali je pitala: Što mislite o invaziji? Jeste li za ili protiv? Bilo joj je važno kako na sve to gledamo. Kad govorite ruski, sramite se, čak i ako sa svim tim nemate veze."

Otkazivanje školske predstave je uzbunilo duhove

Ravnateljica Ruske škole zauzela je jasan stav i javno i oštro osudila napad kojim se krši međunarodno pravo, čak je napisala pismo gradonačelnici Bonna. Karitzky je tim više začuđena kada Regionalni muzej u Bonnu otkazuje školsku predstavu "Bremenski glazbenici” na ruskom jeziku koja je bila planirana za kraj svibnja.

"1. ožujka u jednoj rečenici stigla je kratka i sažeta poruka: 'Povlačimo ponudu iz političkih razloga.' To je jako boljelo. U predstavi sudjeluju i ljudi iz Ukrajine, ali to je mnogima teško razumjeti jer smo mi Ruski institut u Bonnu", kaže ona.

U međuvremenu je muzej, koji već dugi niz godina surađuje s Ruskom školom, odustao i ispričao se Narini Karitzky. Predstava će se ipak održati.

No Narina Karitzky apelira: "Ljudi moraju razlikovati između agresije s jedne i s druge strane djece i obitelji koji žive mirno i nemaju nikakve veze s tim. Ovaj rat se može voditi u ime ljudi, ali mi vrlo jasno kažemo: Ovo je Putinov rat. Ovo što se trenutno događa nije Rusija."