Rudari u Novoj Ljubiji štrajkaju glađu

Radnici rudnika Nova Ljubija u Omarskoj kod Prijedora započeli su štrajk glađu, prosvjedujući zbog mogućeg gašenja tvrtke koja desetljećima osigurava egzistenciju za više od 600 obitelji. Iako su se isprva ispred upravne zgrade okupljale manje skupine zaposlenih, prosvjed je brzo prerastao u masovno radničko okupljanje, uz poruku da od svojih zahtjeva neće odustati bez obzira na vremenske uvjete i pritiske. Od uprave i institucija traže hitno donošenje programa socijalnog zbrinjavanja i isplatu otpremnina jer strahuju da bi mogli ostati i bez posla i bez ikakve zaštite.

„Dovedeni smo do zida. Ovo je štrajk glađu, nismo to učinili zato što ne želimo raditi. Štrajkamo glađu kako bismo nekoga osvijestili. Jer, ovo je već kraj. U Prijedoru više nema rudarstva“, kaže Milena Ćurić, koja u ovoj tvrtki radi već 15 godina kao laborantica.

Stečaj

Među radnicima vlada ogorčenje, ali i osjećaj da brane ono što su godinama stvarali. Zaposleni poručuju da iza brojki stoje obitelji, krediti i desetljeća rada te da ih najviše pogađa neizvjesnost u kojoj se rudnik našao. U sindikatu upozoravaju da radnici ne žele završiti na ulici bez plaća, otpremnina i jasnog plana što slijedi nakon mogućeg stečaja. Prema njihovim procjenama, za socijalno zbrinjavanje zaposlenih potrebno je između šest i sedam milijuna maraka.

„95 posto radnika odlučilo je ustati. Tražimo socijalno zbrinjavanje u smislu stimulativnih otpremnina, ne zanima nas dolazi li to od vlade kao manjinskog vlasnika ili većinskog vlasnika Gordana Pavlovića“, kaže Darko Došenović, član Upravnog odbora sindikata Nove Ljubije.

Povod za prosvjed bila je odluka većinskog vlasnika Gordana Pavlovića o zaustavljanju proizvodnje, nakon čega je dodatno pojačan strah od brzog gašenja rudnika. Situaciju je dodatno zakomplicirala i odluka Okružnog privrednog suda u Prijedoru, koji je 18. ožujka pokrenuo prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečaja, upravo na zahtjev vlasnika koji je tvrtku kupio prije samo nekoliko mjeseci, obećavši nastavak poslovanja. Radnici podsjećaju da su i ranije upozoravali na izvlačenje strojeva i prodaju imovine, uvjereni da se gašenje poduzeća pripremalo dulje vrijeme.

„Naš poslodavac je povukao strojeve, izvukao ih iz kopa i ne vidimo daljnju perspektivu za rad. Potrebno nam je socijalno zbrinjavanje“, kaže Došenović.

Plaća za ožujak

Iz uprave, međutim, poručuju da poslodavac nema neizmirenih obveza prema radnicima i da će plaća za ožujak biti isplaćena u predviđenom roku. U priopćenju navode i da se sve aktivnosti u rudniku provode uz suglasnost i nadzor privremenog stečajnog upravitelja, budući da je u tijeku prethodni stečajni postupak.

Ipak, takva poruka nije umirila zaposlene, koji smatraju da formalno podmirene obveze ne rješavaju suštinski problem – što će biti s njihovim radnim mjestima i hoće li dobiti zakonom predviđenu zaštitu ako rudnik ode u stečaj.

„1999. godine sam počeo raditi, tada rudnik još nije kupio Mital, ali je sve bilo drukčije nego sada. Sada je sve... niti znamo tko ni što, što da radimo, nemamo pojma. Uglavnom, šalju nas kući i to je to“, kaže Draško Banović, koji već 27 godina radi u rudniku Ljubija.

Pozadina krize

Pozadina krize seže nekoliko mjeseci unatrag. Pavlovićeva tvrtka H&P Zvornik, u sastavu grupacije Pavgord, preuzela je prijedorski rudnik od indijskog koncerna ArcelorMittal u listopadu 2025. godine, nakon čega je tvrtka preimenovana u Nova Ljubija. Tada su najavljivani modernizacija proizvodnje, financijska stabilizacija i dugoročni razvoj.

U isto vrijeme ista grupacija preuzela je i zeničku željezaru, koja danas posluje pod nazivom Nova Željezara Zenica. Umjesto najavljenog konsolidiranja, oba poduzeća vrlo su se brzo našla u ozbiljnim problemima.

Zenička veza

Upravo je veza između rudnika u Prijedoru i željezare u Zenici jedan od ključnih elemenata cijele priče. Ta su dva sustava međusobno ovisna zbog isporuke sirovine, pa problemi u Zenici izravno pogađaju i Novu Ljubiju.

Zamjenica direktora rudnika ranije je kao razloge za pokretanje stečajnog postupka navela teško stanje u Željezari Zenica, ali i činjenicu da u Vijeću ministara BiH nisu usvojene zaštitne mjere za uvoz čelika. Bez takvih mjera domaća proizvodnja ostaje pod dodatnim pritiskom jeftinijeg uvoza, čime se dodatno smanjuje prostor za oporavak oba poduzeća.

„Mi se zaista nadamo i vjerujemo da će doći do nastavka rada, što ne utječe na naš prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Njegovo provođenje, koje ne mora biti klasični stečajni postupak, bit će zadatak stečajnog odnosno predstečajnog upravitelja da procijeni uvjete za njegovo otvaranje“, rekla je tada Suzana Gašić, zamjenica direktora rudnika, navodeći da u daljnjem postupku može doći i do reorganizacije ili restrukturiranja radi rješavanja nagomilanih obveza.

Nema povlačenja

Sindikat stoga od Vlade Republike Srpske traži da se hitno uključi u rješavanje problema i da, ako do stečaja dođe, osigura sredstva za otpremnine i socijalni program. Međutim, sve je više straha da se ne odlučuje samo o sudbini jednog rudnika, nego o opstanku šireg industrijskog lanca u Bosni i Hercegovini. Ako Željezara Zenica ne stabilizira poslovanje, Nova Ljubija ostaje bez ključnog oslonca. Ako se rudnik ugasi, dodatno slabi i sirovinska baza za zeničku proizvodnju, kaže Došenović iz Sindikata Nove Ljubije.

Zato prosvjed u Novoj Ljubiji nadilazi okvire radničkog bunta i postaje upozorenje da bi se, bez brze reakcije vlasnika i institucija, mogla urušiti još jedna industrijska veza koja je godinama održavala radna mjesta i lokalne zajednice.

Najizgledniji rasplet trenutačno vodi prema stečaju uz pokušaj socijalnog zbrinjavanja radnika, ali bez ozbiljnog plana za nastavak proizvodnje. To bi značilo samo formalni kraj jednog rudnika. Za radnike, međutim, pitanje nije formalno nego egzistencijalno – hoće li iza zatvorenih kapija ostati samo ugašena proizvodnja ili i stotine obitelji bez osnove za život i budućnosti.