Romi iz Bosilegrada ne žele biti Bugari | Priča dana | DW | 19.05.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Srbija

Romi iz Bosilegrada ne žele biti Bugari

U općini Bosilegrad u Srbiji većinsko stanovništvo čini bugarska nacionalna manjina. No u tu statistiku spadaju i Romi koji tamo žive. A oni iz mahale Laloš, koju smo posjetili, kažu da su ih prevarili.

Bosilegrad na krajnjem jugu Srbije, na granici s Bugarskom. Malo mjesto, uske ulice, par kafića, nekoliko trgovina i zgrada općine. Okolo po brdima razbacana sela.

Na dva kilometra je i mahala Laloš. To je, kako kažu tamošnji mještani, najveći geto na jugu Srbije. Tu žive Romi.

Jedinu asfaltiranu ulicu u mahali zatekli smo čistu i pometenu, jer im je, kažu, javljeno iz općine da dolaze novinari. Okolo je nešto drugačije – razbacano smeće, ponegdje se i dimi vatra. Iznad svega toga, isprepletani kablovi kojima su pojedini mještani sami „provodili" struju. Okolo se igraju djeca.

Neki od 300 mještana Laloša žive u limenim kontejnerima, a neki u kućama, ali bez vode, kupaonice i kanalizacije, mnogi i bez struje. U svakoj kući ista slika, gomila stvari i dotrajali namještaj ispod rupa na stropu, ponegdje i na podu.

Problem sa predsjednikom općine

„Nitko od nas nema primanja, sve obitelji su većinom šestočlane, a vidite kako živimo, bez vode“, kaže Sunčica Aleksov dok pokušava otvoriti slavinu u dvorištu. „Ništa nismo nikada dobili, kuće su nam stare, većina nas je cijelog života gladna. Romi inače umiru bolesni odmah poslije četrdesete.“

Laloš

Glavna ulica je počišćena – za novinare

Nadali su se, kaže, pomoći od općine Bosilegrad kada su njeni predstavnici obišli mahalu da bi popisali kome je što potrebno od materijala za obnovu kuća. No taj materijal do njih, tvrde, nikada nije stigao.

„Dovezeni su i blokovi, i cement, i crijep, i sve je dovezeno. Međutim, Zaharijev nijednom Romu do danas nije dao materijal. A gdje je, ne znam. A znamo da ga ima“, kaže Sunčica.

Ona većinu problema koju mještani Laloša imaju, stavlja na teret na predsjednika općine Vladimira Zaharijeva. Tvrdi da ih je mnogo puta prevario, a najviše ju, kaže, boli što je tražio da srednju kćerku prebaci u školu u selu udaljenom 17 kilometara kako se ta škola ne bi zatvorila. Njena kćerka je, objašnjava, godinama tamo bila jedini đak, i seoskim i planinskim putevima svakodnevno putuje do škole i nazad.

U ovom mjestu vladaju napetosti između pojedinih mještana i predsjednika općine Zaharijeva. Naši sugovornici u Lalošu kažu da on koristi to što su oni neobrazovani i nepismeni kako bi ih prevario za ono što mu je potrebno.

Jedna od takvih prijevara je, kako za DW tvrdi Sunčica Aleksov, to što su na posljednjem popisu svi u mahali popisani kao Bugari, a ne kao Romi. Kaže da su se popisivali za pakete Crvenog križa s hranom i kućnim potrepštinama, pa da su kasnije saznali da su zapravo popisani kao Bugari.

„Kad sam čula da smo Bugari, ja sam onda pitala, pa zašto nemamo bugarske dokumente, zašto nemamo putovnice, zašto djeca ne idu na školovanje u Bugarsku, zašto nemamo to što imaju njihova djeca“, kaže Sunčica Aleksov.

Onda oni uzviknuše: „I mi smo si Bugari!"

U Bosilegradu živi oko 7.000 ljudi, većinom Bugara. S Dimitrovgradom koji ima sličan broj stanovnika i sličan broj ljudi koji se tako izjašnjavaju, to je centar bugarske manjine u Srbiji.

I Vladimir Zaharijev, predsjednik općine Bosilegrad, izjašnjava se kao Bugarin. Iako je bio radni dan, zatekli smo ga na izletu s općinskim djelatnicima u obližnjem selu. Kaže da ne vidi bilo kakav problem s mještanima Laloša i nabraja što je sve općina za njih radila.

Sunčica Aleksov

„Ništa nismo nikada dobili“, tvrdi Sunčica Aleksov

A kada je riječ o popisu, kaže da su ga mještani Laloša čak pitali kako će se on izjasniti: „Mogli su se izjasniti kako hoće. U Bosilegradu postoji čak i sedam-osam Eskima. Znači da su se i oni mogli izjasniti kako hoće. Pitali su me: ’Kako ćeš se, predsjedniče, ti izjasniti', a ja sam im rekao: 'Ja sam si Bugarin, sve pradjede i prababe su mi Bugari'. Onda oni uzviknuše: ’I mi smo si Bugari’“, priča Zaharijev. A onda dodaje, nešto službenije:

„Na narednom popisu bi bilo dobro da se naši susjedi s kojima živimo svih ovih godina izjasne kao Romi, kao što se mi izjašnjavamo kao Bugari. Neka se i oni izjasne, ama bukvalno svi ako žele, kao Romi. Zajedno s njima, kao što smo do sad živjeli, živjet ćemo još bolje. Zajedno ćemo raditi projekte i imat ćemo veće šanse da u Europi dobijemo projekte ako se izjasne kao Romi", siguran je Zaharijev.

„Romi i inače služe za razne manipulacije“

Predsjednik Bugarskog nacionalnog vijeća u Srbiji Stefan Stojkov za DW navodi da je u posebnom biračkom popisu 2014. godine bilo oko 14.000 Bugara. Sada ih, kaže, ima više: „Svih ovih godina dok je predsjednik općine Vladimir Zaharijev bio i predsjednik Nacionalnog vijeća, od 2014. do 2018., i ja kako sam poslije toga nastavio, trenutno ima 21.000 Bugara u Srbiji", kaže Stojkov. On tu veliku diskrepanciju u brojkama objašnjava time što se „razgovaralo s ljudima" koji se ranije nisu željeli izjasniti kao Bugari.

S druge strane, Osman Balić, predsjednik Lige Roma, najveće asocijacije romskih organizacija, tvrdi da u Srbiji Romi i inače služe za razne manipulacije. On u prilog tome navodi da, prema njegovim podacima, u Srbiji ima između 400.000 i 500.000 Roma, dok službeno u Zavodu za statistiku stoji – 148.000. Ta razlika je, kaže Balić, posljedica brojnih manipulacija, među kojima navodi upravo sprečavanje zatvaranja škola po selima, ali i znatno ozbiljnije stvari.

Laloš

Obitelji u Lalošu žive u siromaštvu

„Ovo kod popisa ima političku težinu zato što se falsificira stvarno demografsko stanje u Srbiji. Taj problem znamo zadnjih dvadesetak godina. To je posljedica različitih manipulacija, a jedna je ovo što se dešava u općini Bosilegrad, jedna od tipičnih, ali nije usamljen primjer. Mi znamo za te manire u vrijeme popisa, to se radi i u Vojvodini, to se radi i u drugim pograničnim područjima gdje su Romi naseljeni“, kaže Balić.

On smatra da državi odgovara da se Romi drže u neizvjesnosti i strahu kako bi se njima lakše manipuliralo, a da je odgovor na to uobičajen: „Pa što?!“ Ističe da su narušavanje prava na slobodno izjašnjavanje, kao što se događa u Bosilegradu, kao i diskriminacija Roma uobičajena politička manira. Ali to je, dodaje, kazneno djelo za koje bi se trebalo odgovarati pred zakonom.

„Teško je dati pravi odgovor što je rješenje, ali kad bi par njih završilo u zatvoru zbog ovakvih pojava, onda bi se valjda opametili“, kaže Balić. „Evo ima deset godina kako smo usvojili Zakon o diskriminaciji, a nitko nije odgovarao do sada, koliko ja znam."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Preporuka uredništva