Rizici spaljivanja smeća u Njemačkoj | Gospodarstvo | DW | 28.10.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Gospodarstvo

Rizici spaljivanja smeća u Njemačkoj

U Njemačkoj se sve više otpada reciklira, ali istovremeno raste i količina smeća koje završi u spalionicama. Tvari koje pritom nastaju vrlo su otrovne. A otpad od otpada djelomice završava i na njemačkim cestama.

 Spalionica smeća i termoelektrana BSR, Spandau, Berlin (picture-alliance/Bildagentur-online/Schoening)

Spalionica smeća i termoelektrana u Berlinu

Svaki stanovnik Njemačke, po navodima Savezne ustanove za okoliš, godišnje napravi oko 600 kilograma kućnog otpada. U to pripadaju papir, staklo, organski otpad i naravno plastika u koju je gotovo sve zapakirano.

Njemačka, istina, po navodima europskog statističkog ureda Eurostata, najveći postotak otpada reciklira i građani su vrlo revni u razdvajanju otpada. Pa ipak se u Njemačkoj sve više otpada spaljuje.

Službeno se kaže da se u Njemačkoj gotovo 70 posto kućnog otpada reciklira, ali "ni izdaleka se sve to ne upotrebljava ponovo", kaže Michael Jedelhauser iz Saveza za zaštitu prirode NABU u razgovoru za DW. Taj postotak se odnosi na količinu otpada koja se dostavi postrojenjima za recikliranje, a ne na ono što se dalje s tim otpadom dogodi.

Njemačka više smeća spaljuje nego što recikliranog otpada upotrebljava za nove proizvode. Poduzeće za istraživanje tržišta Conversio utvrdilo je da samo oko 16 posto plastike iz kućnog otpada bude upotrijebljeno za nove proizvode. Ostatak se izvozi ili se u Njemačkoj spaljuje i tako koristi za toplane ili proizvodnju električne struje. Ali, to ne znači da je taj otpad nestao. 

Ostaju pepeo, metali i otrovi koji izazivaju rak

"Često se kaže da je spaljivanje čista tehnologija i da na kraju ne ostaje nikakav otpad. To ni u kojem slučaju nije točno", kaže Thomas Fischer, stručnjak za recikliranje u organizaciji za zaštitu okoliša Deutsche Umwelthilfe u razgovoru za DW.

I od otpada ostaje otpad - i on je jako otrovan. Spaljivanjem nastaju dioksini i furani koji izazivaju rak, ali i sitne čestice i pepeo. Oni sadrže tvari "koje se dovode u vezu s rakom, oboljenjem dišnih putova, živčanim oboljenjima i oštećenjima embrija" kaže se u ovogodišnjoj publikaciji Zaklade Heinricha Bölla i Saveza za zaštitu okoliša BUND nazvanoj Plastikatlas.

Odlagalište otpada u ruskom Čeljabinsku (picture-alliance/dpa/TASS/D. Sorokin)

Količina otpada je sve veći problem za velike gradove

A spalionice smeća u Njemačkoj rade gotovo punim kapacitetima. U 66 spalionica i 32 alternativne spalionice (tvornice cementa ili termoelektrane na ugljen) u 2018. je spaljeno 26 milijuna tona otpada. I po navodima stručnjaka količina spaljivanja je u porastu.

"Ako se oduzme uvezeni otpad onda imamo prevelike kapacitete za spaljivanje, a cilj mora biti izbjegavanje otpada. Ako se to ne može izbjeći, onda ga se mora reciklirati", kaže Fischer. "Spaljivanje može biti samo krajnje rješenje za otpad koji se ne može reciklirati ili je opasan."

1980-ih i 1990-ih se o spaljivanju vodila burna rasprava zbog plinova koji pritom zagađuju zrak.

Je li moguće održivo spaljivanje?

"Zagađivanje zraka spaljivanjem smeća danas nije više tema zbog modernih postrojenja", kaže kemičar i stručnjak za održivost dr. Henning Friege. "Ugrožavanje zdravlja zbog spaljivanja smeća, taj problem je tehnički riješen sredinom 1990-ih", kaže Friege.

Poboljšanjem tehnike filtriranja je zagađenje zraka od 1990. znatno smanjeno. Ali, to ne znači da emisija štetnih tvari više nije problematična, kaže Fischer i ukazuje na dugoročno taloženje u neposrednoj okolini spalionica.

Drukčije stvari vidi Interesni savez spalionica smeća u Njemačkoj ITAD. Spaljivanje smeća je "sigurno, čisto i održivo", kaže se u godišnjem izvještaju te organizacije.

Oni nade polažu u proizvodnju električne struje i korištenje toplinske energije spalionica za grijanje. S obzirom na izlučivanje ugljičnog dioksida spaljivanje mješovitog smeća manje zagađuje nego spaljivanje ugljena ili nafte, kaže američka državna agencija Environmental Protection Agency. Ali, termoelektrane na plin emitiraju manje ugljičnog dioksida.

Thomas Fischer je sumnjičav prema tim tvrdnjama. "Većina energije koja se primjerice upotrijebi za pravljenje plastike besmisleno nestaje."

Otrovni ostaci idu u rudnike ili na ceste

Ono što izlazi iz dimnjaka je jedna stvar, ono što ostaje nakon spaljivanja druga. Svake godine u Njemačkoj mora biti uklonjeno 350.000 tona otrovnih ostataka filtriranja u spalionicama. Njih se pretvara u solne otopine i odvozi u rudnik Bleicherode u Tirinškoj.

Uz to u spalionicama ostaje pet milijuna tona krutih ostataka, takozvane troske. Samo prošle godine je milijun tona troske u Njemačkoj upotrijebljen za izgradnju nasipa pored cesta koji štite naselja od buke ili u izgradnji samih cesta.

Gradnja autoceste u Njemačkoj (picture-alliance/dpa/D. Bockwoldt)

Troska iz spalionica u Njemačkoj često završava u nasipima uz cestu ili ispod asfalta

U Švicarskoj je to nezamislivo. Tamo je korištenje troske u izgradnji najstrože zabranjeno.

"Mi Švicarci se možemo samo čuditi da se to još uvijek smije koristiti u izgradnji cesta", kaže profesor Rainer Bunge s Visoke tehničke škole u Rapperswillu.

Istina, u Njemačkoj se prije upotrebe troske u gradnji cesta većina otrovnih tvari i teških metala izdvoji, ali ipak nešto ostaje. Rizik da to prije ili kasnije dospije u okoliš je "istina mali, ali on postoji", kaže Bunge.

U Švicarskoj se sve ostatke iz spalionica smeća čuva na zatvorenim odlagalištima, iako izdvoje za trećinu više otrovnih tvari i teških metala nego u Njemačkoj. "To što mi radimo skuplje je, ali izdvajanje metala ima veliku ekološku korist. Alternativu da se to potpuno nekontrolirano upotrijebi u cestogradnji smatram vrlo problematičnom", kaže Bunge za DW.

Jeftinije je ugraditi nego odlagati

U Njemačkoj je korištenje troske u građevinarstvu zabranjeno samo u blizini vodoopskrbnih područja.

A troska nije na dobrom glasu u građevinarstvu. Troškovi izdvajanja metala su veliki. Tvrtke koje se time bave prosječno gube na svakoj toni troske oko pet eura. "Po tomu se vidi da to nije vrijedna tvar nego otpad", kaže Bunge za DW.

Pa ipak se taj posao isplati. Jer, prodavati trosku kao građevinski materijal jeftinije je nego filtriranje metala i odlaganje troske na odlagalištu. To bi stajalo oko 18 eura po toni, izračunao je Bunge.

Ukupno gledano on se zalaže za spaljivanje smeća uz visok postotak recikliranja metala i teških metala - i kontrolirano odlaganje ostataka.

Thomas Fischer misli drukčije. "Ne bismo trebali uljepšavati slikuspaljivanja materijala koji su načinjeni s velikim utroškom energije. U ostacima tih materijala je puno štetnih tvari. Trebali bismo nastojati uspostaviti gospodarenje sa zatvorenim krugom kako bismo čuvali resurse."

Savezno ministarstvo okoliša želi idućih godina povećati stopu recikliranja, prije svega bi recikliranje materijala za pakiranje do 2022. trebalo porasti sa sadašnjih 58 posto na 63 posto.

Ali, Ministarstvo smatra da i spaljivanje smeća i korištenje troske u građevinarstvu ima budućnost. Nakon obrade troska je upotrebljiva, od nje "ni dugoročno ne dolazi opterećenje za okoliš", kaže se na web-stranici Saveznog ministarstva za okoliš.

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic