Represija u Srbiji - Vučićeva posljednja linija obrane

Vruće prosvjedno ljeto izazvalo je velika očekivanja od dolaska rujna i završetka godišnjih odmora. Pretpostavljalo se da će to značiti i još više ljudi na ulicama širom Srbije, ali se ta očekivanja nisu do kraja ispunila. Pojačana represija režima donekle je smanjila broj okupljanja pobunjenih građana, ali teško je reći da je ugašena i energija prosvjeda.

Kako je vlast krenula i sa svojim takozvanim antiblokaderskim skupovima, studenti i građani iskoristili su priliku da tim povodom priređuju svoja okupljanja, koja su često bila na granici incidenata između režimskih lojalista i pobunjenih građana.

Vrhunac režimske represije uslijedio je u Novom Sadu, gdje je policija grubo prekršila autonomiju sveučilišta upadom u Rektorat, ali i ponovno koristila nedozvoljena kemijska sredstva. Studenti Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u tom gradu ustanovili su nakon ispitivanja ispaljenih čahura da je u kampusu sveučilišta i oko njega 5. rujna upotrijebljen zabranjeni CN plin.

Prema najnovijim podacima od 1. studenoga 2024. privedeno je više od 900 osoba u Srbiji, uz vrlo mali broj osuđujućih kaznenih presuda. Pokazalo se tako da srpska policija hapsi ljude nasumce, često i daleko od mjesta događaja, te da je jedini cilj toga zastrašivanje građana prekomjernom uporabom sile i potvrđivanje lojalnosti režimu Aleksandra Vučića.

Režim spreman na sve

Policija je povodom uporabe bojnog otrova, kao i u slučaju zvučnog oružja, tvrdila da taj plin ne posjeduje i da on nije upotrijebljen, ali kako za DW kaže Gojko Božović, jedan od inicijatora ProGlasa, „to pokazuje da je režim spreman na sve i da je to već dovoljna optužba protiv režima koji provodi nasilje nad mirnim prosvjedima koji od samog početka imaju kompromisne zahtjeve“:

„Režim se ipak odlučio na represiju kao svoj posljednji izlaz. Represiji ne pribjegavaju sigurni režimi i moćni vladari, već očajni vladari kada se nađu u bezizlaznoj situaciji, i vi na taj način možete odgoditi promjene, ali ne možete ih zaustaviti“, smatra naš sugovornik.

Novi ciklus represije

Simbioza policije i kriminalaca više se ni ne skriva u Srbiji. Osim na utakmici nogometne reprezentacije Srbije protiv Engleske u Beogradu, na kojoj su u crno obučeni nasilnici tukli ljude koji su skandirali protiv Vučića, režim je svoje batinaše poslao i u Rigu, na europsko prvenstvo u košarci, kako bi i tamo kontrolirali srpske navijače. Policija je sve te akcije nijemo promatrala, a često i prisakala u pomoć režimskim batinašima ukoliko bi se našli u nevolji. To je za mnoge dokaz da režim koordinira spregu policije i podzemlja, i da to svakako ne izgleda kao priprema za izbore.

Novinar Slobodan Stupar za DW kaže „da policija nastavlja s lažima, kao što je to bio i do sada slučaj kada su optuživani za nezakonite radnje i represiju nad građanima. Mislim da se mora raskrstiti i s tom zabludom o slobodnim izborima u Srbiji dok je Vučić na ovoj poziciji koju danas ima. Rekao bih da je on toga i svjestan, i zato je sada i pojačana razina represije, a vidjet ćemo kakav će na to biti odgovor pobunjenih građana Srbije“, ocjenjuje Stupar za DW.

Gojko Božović ističe da je „slanje batinaša za discipliniranje navijača na međunarodnom natjecanju nezabilježen slučaj u novijoj europskoj povijesti. To je, dakle, jedan novi ciklus represije. Imam dojam da režim od 15. ožujka pokušava, po meni neuspješno, obnoviti poredak straha. Tako se pokušava stvoriti dojam da su promjene nemoguće, a druga linija je toksična propaganda režima koja govori o nekakvim golemim gospodarskim i političkim uspjesima režima“, smatra Božović.

Tajna služba šalje javno izvješće

Nakon što su ruske tajne službe udarile po prstima Aleksandra Vučića zbog prodaje oružja Ukrajini, proteklih dana uslijedila je i nova ruska kampanja pomoći srpskom režimu. Vanjska obavještajna služba Rusije (SVR) tako tvrdi „da iza prosvjeda u Srbiji stoji Europska unija (EU)“ i da „EU na obljetnicu pada nadstrešnice 1. studenoga sprema Majdan u Srbiji“. To javno izvješće tajne službe začinjeno je optužbama na račun nezavisnih medija koji prema tom izvješću „ispiraju mozak srpskoj omladini“. Aleksandar Vučić se, naravno, zahvalio ruskim službama na pomoći i dodao da to rade „tri europske tajne službe, ali da ne može reći koje“.

„Mislim da je riječ o naručenom tekstu koji je režim tražio od ruskih službi“, ističe Slobodan Stupar: „Pitam se kakva je uopće težina takvog teksta koji ruska tajna služba napravi za vanjsku uporabu. Da su nekakve misteriozne strane sile željele srušiti Vučića, to bi se već dogodilo. Ništa time ne dobivaju ni ruska ni srpska strana, već je to jedan medijski plakat kojim će se nekoliko dana baviti srpska i možda europska javnost“, ističe Stupar.

Takvo priopćenje svakako godi ušima jednog dijela Vučićeva biračkog tijela, primjećuje Gojko Božović, i dodaje „da to kod njih stvara dojam da su na dobrom putu i da ne griješe u svom izboru. Osim toga, Vučić je fasciniran vladarima Istoka, koji potpuno vladaju svojim društvima, a njemu to ne uspijeva. Ali, unatoč tome, presudna je za Vučićev politički opstanak na vlasti bila potpora Zapada. To se sada donekle mijenja, ali predugo su na Zapadu podržavali stabilokratiju Vučića da bi se to promijenilo preko noći“, naglašava Božović.

Promjena javnog mnijenja

Gojko Božović smatra da je, bez obzira na kritike, početak rujna ipak pokazao kontinuitet prosvjeda u Srbiji.

„Decentralizirani i depersonalizirani prosvjedi nešto su s čime režim ne može izaći na kraj. Zato sve te različite strategije koje Vučić provodi ne mijenjaju raspoloženje javnog mnijenja koje se nepovratno promijenilo. Vučić ipak i dalje kontrolira represivni aparat i proračun, ali kada vam ostane samo gola represija protiv pobunjenog društva, pitanje je koliko takvo stanje možete održavati“, zaključuje Božović za DW.