Reforma zone eura ″na umjetnom disanju″ | Gospodarstvo | DW | 19.11.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Gospodarstvo

Reforma zone eura "na umjetnom disanju"

Razlog posjeta francuskog predsjednika Berlinu je bio i razgovor o reformi zone eura. Danas zasjeda i njegovo Vijeće, ali usprkos velikim idejama i željama, malo što ima podršku svih članica.

Zajednički proračun zemalja zone eura

To je osnova vizije francuskog predsjednika Macrona za reformu načela zajedničke valute i već na današnjem sastanku ministara financija zone eura će prijedlog zajednički predstaviti ministri financija Njemačke i Francuske, Olaf Scholz i Bruno Le Maire.

Ali otpor toj ideji je velik: zajednički proračun nije uspio doći niti do zajedničke izjave sastanka na vrhu EU-a ovoga lipnja, makar su već u Mesebergu Pariz i Berlin postigli načelni kompromis. I u najnovijem prijedlogu nije riječ o čitavim državnim proračunima zemalja članica nego o određenom iznosu koji bi onda bio i u proračunu Europske unije i koji bi nadzirali svi ministri 19 zemalja zone eura. Koliki bi to bio iznos – dosad nije rečeno.

Članice bi se moglo lakše navesti na pristanak najavom kako će biti potrošen taj novac: "sufinanciranjem javnih izdataka koji osiguravaju gospodarski rast". Tu se onda nabrajaju investicije, istraživanje i razvoj, inovacije i ljudski kapital. Ova blagajna je zamišljena i kao "stabilizirajući element" u vremenima kad državne blagajne nisu tako pune – i to osobito smeta neke od članica zone eura. Nizozemska do sada jasno odbija bilo kakvu ideju zajedničkog proračuna.

Angela Merkel i Emmanuel Macron u palači Meseberga

Još u Mesebergu su Macron i Merkel našli kompromis o "europskom proračunu". Ali nisu ni sve članice zone eura oduševljene tim prijedlogom...

Europska zaštita štediša

Još prije mnogo godina su se države Europske unije složile stvoriti zajedničko, europsko jamstvo za uštede građana do iznosa od 100.000 eura. To bi trebalo i pomoći da banke u krizi onda ne budu izložene i pritisku građana i svojih štediša jer će oni moći biti sigurni da za njihovu ušteđevinu jamči čitava Europska unija.

Ali na susretu na vrhu EU-a je ovoga lipnja tek dogovoreno da se "postave rokovi" za "političke pregovore" o takvom jamstvu. O nekakvom danu kad bi to jamstvo stupilo na snagu još nije bilo ni riječi. Jedan dužnosnik EU kaže kako se i taj prijedlog još uvijek "drži na umjetnom disanju" i kako "još treba vidjeti možemo li ga reanimirati."

Smanjenje rizika u bankama

I Njemačka je godinama blokirala takvo "europsko jamstvo" štedišama jer želi da se prvo saniraju banke, a pogotovo na jugu Europe ima još mnogo banaka s priličnim iznosima u "trulim kreditima" – dakle u aktivi koja je to samo na papiru.

U svibnju su se ministri financija zone eura dogovorili oko kompromisa: banke bi u načelu trebale na stranu staviti osam posto kapitala kao sigurnost za vremena krize. O tome se raspravlja i u Europskom parlamentu, makar tu Berlin upozorava kako se ne treba razvodnjavati kompromis oko kojeg se natezalo godinama. Ali s obzirom na zbivanja, pogotovo u Italiji, je sudbina i ove reforme neizvjesna.

Italien Wahlkampf 2018 | Bankautomat der Bank Monte dei Paschi in Siena (imago/IPA)

Nema samo u Italiji još banaka koje su prepune kredita koji jedva da će ikad biti vraćeni, nego ih je mnogo diljem juga Europe. Njemačka želi da se prvo to sredi, ali sloge i među članicama zone eura je sve manje.

Postupak stečaja banaka

Još 2016. je Europska unija osnovala službu koja bi se skrbila za postupak stečaja propalih banaka nakon što su u financijskoj krizi one u pravilu bile spašavane novcem onih koji s tim bankama nisu imali nikakve veze: državnim novcem poreznih obveznika. Zadaća Povjerenstva za jedinstveni postupak stečaja (Single Resolution Board, SRB) jest da bankovni sektor ubuduće sam snosi troškove.

Zato je osnovan fond u koji bi novčarski instituti vremenom trebali uplatiti 55 milijardi eura. Ali s obzirom na razmjere loših kredita u Europi, taj iznos možda neće biti dovoljan da se opet ne krene u napad na državne blagajne. Zato se sad razgovara o "posljednjem osiguranju” članica zone eura koji bi mogao biti smješten u "Europski kišobran” ESM. Razgovara se o iznosu od dodatnih 60 milijardi eura.

Jačanje "Europskog kišobrana"

Vode se razgovori i o jačanju tog "kišobrana", Europskog mehanizma stabilnosti (European Stability Mechanism, ESM), koji bi možda trebao postati nešto kao europski Međunarodni monetarni fond. Tu Francuska želi da Europljani više ne moraju trčati MMF-u kako bi osigurali programe pomoći za europske države u krizi. To je svakako i želja MMF-a: najveći partner te organizacije su i dalje Sjedinjene Američke Države, sve manje zainteresirane da pomažu Europljanima, ali i uporne da im onda nametne drastične mjere.

U tom slučaju, njemačka kancelarka Merkel je već u lipnju predložila da ESM dobije i šire ovlasti, osobito kad je riječ o praćenju i procjeni stanja u pojedinim članicama kako bi se "bolje predvidjela kriza". Tu je riječ i o procjeni kreditne sposobnosti pojedine zemlje koju je dosad, barem na internoj razini, činila Europska komisija. No te procjene su se često drastično razlikovale od procjena međunarodnih agencija specijaliziranih za kreditnu sposobnost tvrtki i država tako da ima mjesta kritici kako su u EK u tome bili i previše velikodušni.

aš (AFP)

Preporuka uredništva