″Ratne igre na stadionu″ – 30 godina od utakmice Dinama i Zvezde | Politika | DW | 13.05.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

"Ratne igre na stadionu" – 30 godina od utakmice Dinama i Zvezde

Prije točno tri desetljeća na Maksimiru se trebala odigrati utakmica tada dva ponajbolja tima u Jugoslaviji. Bila je to "utakmica koja je pokazala raspad Jugoslavije", piše švicarski list Neue Zürcher Zeitung (NZZ).

Zvonimir Boban i policajac u Maksimiru 13.5.1990.

Zvonimir Boban i policajac u Maksimiru 13.5.1990.

„Nogomet kao ratna igra? Na Balkanu to nije nikakvo pretjerivanje.“ Tim rečenicama list iz Züricha svojim čitateljima pokušava dočarati u što se nogomet pretvorio posljednjih 30 godina. NZZ podsjeća i na epizodu iz ljeta 2019. kada se odjednom ispred stadiona Marakana u Beogradu pojavio tenk koji je navodno sudjelovao u ratnim operacijama u Vukovaru. «Sve je počelo prije 30 godina. 13.5.1990. na stadionu Maksimir u Zagrebu sastali su se dva ponajbolja tima Jugoslavije, Dinamo Zagreb i Crvena zvezda. Fanovi su probili ograde, počeli bacati kamenje i uništavati sjedala. Igrači su pobjegli u kabine, utakmica je završila prije regularnog kraja.»

NZZ piše kako je na Maksimiru postalo jasno kao nikada do tada da je multinacionalna država Jugoslavija pred raspadom. «Početak spirale nasilja, pogotovo između Hrvata i Srba. S posljedicama do današnjih dana.»

San o Velikoj Srbiji

Reporter NZZ-a Ronnie Blaschke posjetio je i Zagreb i Beograd, piše o svojim dojmovima – u blizini stadiona Marakana uočio je spomen-ploču žrtvama rata u Jugoslaviji. I ime – Arkan: «Čovjek koji je imao istu želju kao Milošević: ujedinjenje svih Srba u jednu etnički homogenu državu.» Blaschke podsjeća da je Arkan samo nekoliko mjeseci nakon «povijesne» zagrebačke utakmice utemeljio paravojnu postrojbu koja je kasnije krenula u rat, «najprije protiv hrvatskih, a kasnije i bosanskih jedinica».

NZZ napominje da se pravosuđe nikada nije uspjelo pozabaviti s Arkanom, kao ni s tisućama drugih počinitelja – «na sudu u Haagu zbog teških zločina optužena je 161 osoba». Arkan je ubijen 2000., «ali je do danas omiljen kod mnogih fanova», piše NZZ i citira bivšeg dopisnika iz Beograda Krstu Lazarevića koji kaže da je «umanjivanje ratnih zločina sastavni dio fan-kulture u Srbiji».

Arkanovo ime se nalazi na spomen-ploči žrtvama rata u Jugoslaviji postavljenoj u blizini stadiona Marakana

Arkanovo ime se nalazi na spomen-ploči žrtvama rata u Jugoslaviji postavljenoj u blizini stadiona Marakana

Švicarski dnevni list piše kako i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rado podsjeća na svoju vlastitu prošlost u redovima navijača Crvene zvezde. «Huligani su poput vojske, tu si vođe, tu su sljedbenici», priča za NZZ novinar Slobodan Georgiev: «To su desni radikali, koji vrlo brzo mogu mobilizirati tisuće ljudi na ulici.»

Prošlost Aleksandra Vučića

«Javna je tajna u Beogradu da srpska tajna služba ima svoje ljude unutar fan-scene, pa i kako bi se spriječilo proteste protiv vlade», piše NZZ i dodaje da neke stranke angažiraju huligane kao tjelohranitelje. «Čak i ako nešto o njima otkrijemo, to rijetko ima pravne posljedice, oni su za mnoge na glasu kao čuvari nacionalnih interesa», prenosi ovaj list riječi novinara Georgieva.

Ratni nostalgičari u Beogradu ipak su danas jako daleko udaljeni od realizacije svoje ideje o «velikosrpskom carstvu», zato se u Srbiji danas rijetko podsjeća na 13.5.1990., piše NZZ. I dodaje da je u Hrvatskoj to sasvim drugačije. Kao razlog s navodi – Zvonimira Bobana.

«Hrvatski nacionalisti se pozivaju na ustaše»

«Za Hrvate je ta scena bila simbolička pobuna protiv jugoslavenskih institucija u kojima su često dominirali Srbi», kaže za NZZ Dario Brentin sa Sveučilišta u Grazu o sceni u kojoj Boban na dan susreta Dinama i Zvezde nogom kreće na policajca jugoslavenskog MUP-a. NZZ podsjeća i na ulogu Franje Tuđmana koji «je htio ukloniti komunističke simbole», te je promijenio i ime kluba iz Zagreba, a fanove koji su protiv toga prosvjedovali označio «agentima Beograda», napominje ciriški list.

NZZ dodaje i da se u «otporu prema Srbima mnogi hrvatski nacionalisti pozivaju i na ustaše», podsjeća da je bivši reprezentativac Davor Šuker pozirao na Pavelićevom grobu u Madridu. «Ni danas na Balkanu nema diferencirane analize ratova u Jugoslaviji, svaka zemlja njeguje svoju kulturu sjećanja», kaže za NZZ Filip, član Zagreba 041, amaterskog kluba koji se bori protiv diskriminacije. U članku NZZ-a se spominje i Josip Šimunić i njegov uzvik «Za dom spremni!» na Maksimiru, «stari ustaški pozdrav», kako piše NZZ. Ili doček «Vatrenih» u Zagrebu nakon SP-a u Rusiji, kada se u momčadskom autobusu našao i «sporni desničarski» pjevač Thompson.

Thompson na dočeku hrvatske reprezentacije nakon SP-a 2018.

Thompson na dočeku hrvatske reprezentacije nakon SP-a 2018.

«13.5.1990. na Maksimiru se nacionalizam prezentirao tako jasno kao rijetko kad ranije. U 30 godina koje su slijedile puno toga se promijenilo», kaže Filip za NZZ. I dodaje: «Ali nažalost ne sve nabolje.»

Optimizam oko turističke sezone

Više njemačkih listova analizira posljednje poteze njemačke savezne vlade i u tom se kontekstu pokušavaju pronaći odgovor na pitanje hoće li biti moguća turistička putovanja u ljeto 2020. – usprkos koroni? «Westdeutsche Allgemeine Zeitung» (WAZ) piše da je «odmor u Hrvatskoj sve vjerojatniji» i napominje da se Hrvatska već priprema za goste iz inozemstva: «Raste nada u odmor na Jadranu.»

WAZ podsjeća svoje čitatelje da doduše njemački državljani još uvijek ne mogu otputovati kao turisti u Hrvatsku. «Ali Hrvatska čini sve kako bi turisti mogli doći tijekom ljeta – uz pridržavanje mjera opreza, poput fizičke distance na plaži». WAZ napominje koliko je turizam važan za Hrvatsku – «u 2017. ta je grana imala udio od 17% u BDP-u».

Optimističan je i šef velikog turističkog koncerna TUI. U intervjuu za portal najvećeg europskog lista, njemačkog tabloida Bilda, Friedrich Joussen je rekao kako je uvjeren u to da će ovo ljeto biti moguće provesti godišnji odmor i izvan Njemačke. «Virus ne poznaje granice, zato treba voditi računa o tome kakva je situacije u konkretnim regijama, kakva je sigurnosna situacija, koliko je zaraženih osoba. Mislim da u Europi postoje regije gdje je ljetovanje sigurno usprkos koronavirusu». I tu izričito spominje Mallorcu, Hrvatsku, grčke otoke i Kanare.

Priredio: Srećko Matić

 

Preporuka uredništva