Rasizam U Njemačkoj i 90 godina nakon „Nirnberških zakona“

Tko je Nijemac? Kako se postaje Nijemcem? O tome Nijemci raspravljaju stoljećima. Ustav je to pitanje riješio trezveno i sažeto: Nijemac je onaj tko posjeduje njemačku putovnicu. Državljanstvo mu se ne može oduzeti. A diskriminacija bilo kojeg državljanina na temelju vjere, podrijetla ili jezika u suprotnosti je s temeljnim ustavnim vrijednostima.

To je pouka koju su pisci njemačkog Ustava izvukli iz nacističke strahovlade između 1933. i 1945. Tada su prije svega Židovi, ali i Romi, homoseksualci, socijalno ugroženi i politički protivnici bili sustavno obespravljivani, terorizirani i ubijani.

Rasizam na temelju podrijetla nije prevladan

Zabrinjava to što se i 80 godina nakon kraja nacističke vladavine temeljno načelo jednakosti svih Nijemaca još uvijek dovodi u pitanje. „Je li netko Nijemac ne odlučuje se na papiru, već između ušiju“, napisao je u srpnju 2023. na platformi X predsjednik pokrajinske organizacije Alternative za Njemačku (AfD) u Tiringiji Stefan Möller. Ta izjava dovodi u pitanje jednakost Nijemaca. To je jedan od brojnih razloga zbog kojih mnogi njemački sudovi stalno potvrđuju protuustavni karakter dijelova AfD-a.

Povjesničar Rolf-Ulrich Kunze s Tehnološkog instituta u Karlsruheu smatra da AfD takvim izjavama njeguje povijesni kontinuitet: „Iz moje perspektive programske smjernice Alternative za Njemačku neprekinuto se nadovezuju na nacističku ideologiju. Tada je postojala razlika između državljana Reicha i njemačkih državljana, što je bilo regulirano takozvanim Zakonom o državljanima Reicha u sklopu Nürnberških zakona. To je slično ovome kako AfD razlikuje 'prave Nijemce' i 'Nijemce po putovnici'."

Kada je Hitlerov poslušni parlament 15. rujna 1935. u Nürnbergu usvojio takozvane „rasne zakone", progon židovskog stanovništva odavno je bio svakodnevna pojava. Hitlerove paravojne postrojbe terorizirale su ljude na ulicama, prvi koncentracijski logori već su bili otvoreni. Ali zakonsko obespravljivanje židovskog stanovništva bilo je unatoč tome važan korak u njemačkoj politici uništenja židova.

Nirnberški zakoni: verifikacija nepravde

Kunze kaže da se to danas naziva pravnom verifikacijom bezakonja. U tim zakonima zabranjuju se brakovi, pa čak i seksualni kontakti Židova s takozvanim arijevskim stanovništvom. Osim toga, Židovi od tog trenutka više nisu imali ista prava. Oni su doduše bili njemački državljani, ali ne i državljani Reicha. Time su izgubili politička prava i postali građani drugog reda.

„Radilo se o teoriji nadmoći takozvane bijele rase nad svim ostalima i o njezinom samoproglašenom pravu da vlada svijetom“, objašnjava Rolf-Ulrich Kunze. „Taj rasizam podrijetla izravan je proizvod najstarijeg oblika diskriminacije koji poznajemo u povijesti europske kulture, a to je antisemitizam."

Takvi zakoni u društvu su doveli do apsurdnih mjerila po kojima se određivalo tko je Židov, a tko nije. Pravnici u nacističkoj državi razlikovali su „Nijemce po krvi", „mješance prvog stupnja“, „mješance drugog stupnja“, „četvrtinske Židove“. Naposljetku, te su kategorije odlučivale o životu i smrti.

Iako je pobjedom nad nacističkom Njemačkom 1945. okončana politika Holokausta, a Nijemci su napisali i usvojili novi, slobodarski ustav, čini se da rasizam na temelju podrijetla nije prevladan sve do danas.

Pozitivne strane migracija

„Neki ljudi u Njemačkoj su ravnopravniji od drugih“, kaže Karen Taylor u intervjuu za DW. Ona je predsjednica Savezne konferencije migrantskih organizacija. „Govoreći slikovito, ustavno obećanje jednakosti faktički vrijedi samo za ljude 'njemačke krvi'. Posebno migranti doživljavaju to da nisu jednako zaštićeni.“

Zahtjev ekstremne desnice, i AfD-a kao njihove politički najjače stranke, da se doseljenicima može oduzeti njemačko državljanstvo dodatno pojačava taj dojam.

Kako da se ovakav rasizam u društvu prevlada? Karen Taylor kaže da se rijetko govori o pozitivnim stranama migracija. „U Berlinu smo ponosni što u gradu čovjek može kulinarski putovati svijetom i što postoji kulturna raznolikost. Ali migracija je više od jela i kulturnih programa. Radi se o ljudima, njihovim pričama i tradicijama, koje trajno obogaćuju Njemačku.“

Karen Taylor apelira na svakoga pojedinca da doprinese prevladavanju rasističkih i antisemitskih predrasuda u društvu. „Pogrešno je čekati na državu. Svaki od nas – u školi, udruzi, u svakodnevici – može preuzeti odgovornost."