"Rammstein" - samo rock bend ili ipak neonacisti?

Otkako je 1994. godine osnovan istočnoberlinski bend „Rammstein“ , gotovo da nije prošla niti jedna godina, turneja ili album, a da se polemike oko ovog glazbenog sastava nisu uvijek iznova razbuktavale. Jesu li se bivši punkeri nazvali prema vojnoj bazi Rammstein u kojoj se dogodila zrakoplovna nesreća? Poigravaju li se oni u video filmu „Stripped“ s estetikom nacističke Njemačke ili su i sami neonacisti? Ili je samo riječ o bendu kojeg mediji ediji ne žele razumijeti? „Ne volimo kopije. Želimo biti originalni. Ima jedna tako lijepa indijanska izreka: 'Kada hodaš tuđim stopama, ne ostavljaš tragove'“, kaže Paul Landers, gitarist „Rammsteina“. On i njegov bend ostavili su tragove. Kao najpoznatiji predstavnik „Nove njemačke žestine“ (Neuen Deutschen Härte), mješavine elektronske glazbe i heavy metala, „Rammstein “ je tijekom godina postao njemački glazbeni izvozni proizvod broj jedan. Više od 15 miljuna prodanih albuma širom svijeta, više od 300 međunarodnih nagrada.

No, nevolje zbog njihovih nastupa i tekstova prate ih još od samog početka. „Uvijek smo se pravili kao da je Njemačka jedna potpuno „normalna“ zemlja, zemlja kao svaka druga, kao primjerice, Mađarska. Ali nije. I morali smo to prihvatiti. Bio je rat, bilo je to vrijeme o kojem se nije govorilo. I bavimo se time u nedogled“, priča Paul Landers.

„Oni žele da moje srce bude na desnoj strani,
ali kad sam pogledao sam, otkrio sam – ono udara lijevo…“ *

Bomba od šest komponenata

„Rammstein“ su postali poznati široj publici filmom Davida Lincha „Izgubljeni autoput“ („Lost Highway“). U potrazi za redateljem za njihov prvi video-spot, članovi benda poslali su svoj prvi album svim filmskim stvaraocima koje su znali iz kino filmova. Linch nije režirao njihov spot, ali je zato pjesma „Udaj se za mene“ („Heirate mich“) propraćena scenom nasilnog seksa. Onaj tko u tekstovima traži provokativne sadržaje, taj će ih i naći: ubojstvo majke, incest, sado-mazohističke alegorije, krv i trulež… Ali tu je i teška, i na morbidan način lijepa romantika. Glazbenici od osnivanja odbijaju govoriti o svom umjetničkom konceptu, ali nema albuma bez negativnog odjeka u medijima: „to su silovateljske fantazije…veličanje nasilja... „. No, usprkos svemu, „Rammstein“ ostaje „Rammstein“. Umjesto da popuste pod pritiskom medija, nastavljaju s urnebesom. Paul Landers kaže da drugačije ne ide: „Većina ideja je najčešće provokativna. Mi smo bomba od šest komponenata. Pojedinačne komponente su još i u redu, ali kada se spoje, dolazi do kemijske reakcije i tada se sve dešava.“

Ljudožderi, Leni Riefenstahl pa porno film…

„Rammstein“ je najpopularniji njemački bend u inozemstvu. Japanci pjevaju njihove tekstove na njemačkom od riječi do riječi, stadioni u Latinskoj Americi su prepuni, a vole ih i Amerikanci. Gotovo da niti jedna nagrada „Gremmi“ nije prošla barem bez nominacije. U međuvremenu je bend naučio kako treba postupati s njemačkim medijima. Članovi, pa tako i pjevač Till Lindemann u potpunosti odbijaju razgovarati s njemačkim novinarima. Posljednji album „Ljubav je za sve nas“ („Liebe ist für alle da“) objavljen je 2009. i ponovno je izazvao šok. Poslije ljudoždera Armina Meiwessa i estetike filma „Olimpija“ Leni Riefenstahl, na programu je bio porno. Zajedno s kultnim redateljem Jonasom Akerlundom bend je snimio singl „Pussy“, pornografski film u jednom berlinskom klubu. Prosta, naivna provokacija? Paul Landers kaže: „Nemam nikakvu lukavu teoriju o tome zašto smo od pornića napravili video. To smo učinili iz gluposti. Ali kako to zvuči u intervjuu? Mi smo dovoljno glupi da to učinimo“, kaže Paul Landers.

Na crnoj listi

Savezni zavod za ispitivanje medijskih sadržaja koji ugrožavaju mlade stavio je posljednji album „Rammstein“ na crnu listu. Bivša savezna ministrica za obitelj Ursula von der Leyen osobno je predala tužbu. Sadistička fantazija „Nanosim ti bol“ (Ich tue dir weh“) i nekoliko slika na omotu su ih uznemirili. Još od 1987. nikada nije bio kompletan album nekog benda stavljen na crnu listu, ali čitav taj postupak samo je donio reklamu berlinskom bendu. Svjetska turneja koja je uslijedila bila je rasprodana, a vrhunac je bio koncert u New Yorku, kada je za samo pola sata prodano svih 12.000 karata.

Autor: Uli Jose Anders / Ivana Ivanović

Odgovorni urednik: Željka Telišman

* Citat iz pjesme „Links Zwo Drei Vier“ sa albuma „Mutter“