1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Putinovi "slobodni umjetnici"

Nikita Jolkver
9. lipnja 2017

Ne prođe ni jedan dan bez – ruskih hakera. Nakon otkrića o predsjedničkim izborima u SAD-u, sada se smatra da se oni kriju i iza katarske krize. Jedan stručnjak za DW objašnjava u čemu je njihova moć.

https://p.dw.com/p/2eLrh
Symbolbild Cyberattacke
Foto: picture alliance/MAXPPP/R. Brunel

Ruski hakeri su ponovno u udarnim vijestima. Aktualna kriza u Kataru možda je izazvana jednom lažnom viješću koju su Rusi podmetnuli državnoj novinskoj agenciji Katara, prenio je CNN pozivajući se na FBI. Više zemalja regije zadnjih je dana prekinulo diplomatske odnose s tim emiratom u Perzijskom zaljevu. A samo nekoliko sati prije toga nova otkrića o predsjedničkim izborima u SAD-u uzburkala su javnost. Jedan američki medij objavio je povjerljivi dokument tajne službe NSA, prema kojemu je ruska vojna tajna služba pokušala izvršiti cyber-napad na najmanje jednog američkog proizvođača softvera za registraciju birača.

"Slobodni umjetnici"

Takvi izvještaji su veliki uspjeh za ruske hakere, smatra Andrej Soldatov. "Ono što oni doista znaju jest postići da se o njima priča", kaže ovaj stručnjak za DW. On je glavi urednik ruskog internetskog portala Agentura.ru koji se bavi temama kao što su tajne službe, špijunaža i terorizam i tvrdi: povećanje utjecaja Moskve na javnost je jedini rezultat hakerskih aktivnosti na izborima u SAD-u i nedavno u Francuskoj. "Njima uspijeva predstaviti Rusiju kao zemlju koja se može miješati u europske i druge izbore", kaže Soldatov, "a mnogima u Rusiji se to sviđa."

Rusija stalno demantira optužbe da se njezini hakeri miješaju u izbore širom svijeta. Na državnoj razini se to ne radi, ponovno je rekao predsjednik Vladimir Putin u jednom razgovoru s novinarima početkom lipnja. Šef Kremlja ipak je priznao da možda ima "patriotski raspoloženih" hakera koji smatraju da time "daju svoj doprinos" borbi protiv kritičara Rusije. Hakeri su neka vrsta "slobodnih umjetnika" koji kad se ujutro probude pročitaju nešto o međudržavnim odnosima pa postanu aktivni, rugao se Putin.

Nekoliko ljudi na državnoj razini kontrolira akcije

Soldatov o takvim izjavama kaže da je sustav u stvarnosti kompliciran, ali efikasan: "Ima nekoliko ljudi na najvišoj državnoj razini koji rad hakera koordiniraju, kao i grupa neslužbenih aktera, kaže ovaj stručnjak: "To mogu biti PR-agencije ili jednostavno grupe ljudi koji se ništa ne dogovaraju s različitim uredima, već rade direktno s Kremljom." A to ih, kaže, čini bržim i fleksibilnijim.

"Kako ti ljudi nisu dio državne birokracije, ne mogu snositi odgovornost kao predstavnici države". Prema riječima Soldatova, tu metodu je Rusija početkom ovog stoljeća u unutrašnjosti zemlje uspješno testirala u borbi protiv oporbenih i kritičkih novinara. Kasnije je Moskva, kaže, takve akcije prenijela i u inozemstvo, na primjer, u proljeće 2007. u cyberskom napadu na vladine strukture u Estoniji. Odgovornost za to su preuzeli aktivisti omladinskog pokreta "Naši" odanog Kremlju.

U službi tajnih službi

Snaga ruskih hakera je mješavina nasljeđa Sovjetskog Saveza i moderne državne politike Rusije, rekao je Soldatov na jednom predavanju u Berlinu. SSSR je, prema njegovim riječima, obrazovao "najviše inženjera širom svijeta". Nakon raspada sovjetskog carstva su se, kaže ovaj stručnjak, oni pobrinuli za to da ruska IT-branša postane jedna od najboljih na svijetu. Ti ljudi su, prenosi Soldatov, poput mnogih Rusa, imali osjećaj da ih je 90-ih godina "Zapad prevario". A to je, dodaje on, bilo plodno tlo za za one hakere koji su se stavili u službu tajnih službi.

Nakon ruske aneksije Krima 2014. situacija se, tvrdi Soldatov, još jednom promijenila. On kaže da postoji tješnja suradnja ne samo između kriminalnih hakera i tajnih službi, već i između državnih struktura i IT-branše. U klimi straha i mobilizacije IT-branša nije u stanju reći "ne" kada je tajne službe zamole da izvede neke osjetljive poslove kao što su takozvani DdoS-napadi (blokade internetskih službi većim brojem poziva).

Domoljubni hakeri

Nerijetko hakeri mogu biti i patriotski motivirani, a država to onda koristi, kaže Soldatov. Kao paradni primjer ovaj stručnjak navodi događaje iz 2002. u sibirskom Tomsku koji je jedno od glavnih ruskih IT-uporišta. Studenti tamošnjeg renomiranog sveučilišta su na vlastitu inicijativu onesposobili jednu web stranicu koja je širila informacije islamskih boraca na sjevernom Kavkazu. Ruska tajna služba FSB je, kako kaže Soldatov, pohvalno priopćila da su hakeri izvršili "svoju patriotsku obvezu i tada je Kremlj to otkrio za sebe".

I pored porasta utjecaja ruskih hakera širom svijeta, Soldatov ne vidi strateški interes u njihovim aktivnostima. Moskva, kaže, taktizira i pokušava iskoristiti određene situacije. No, ipak, kako dodaje, postoji "neka vrsta zajedničkog rezultata". "Ruski hakeri u Europi žele stvoriti dojam beznađa i nepovjerenja". A to je, kaže Soldatov, nešto na što se rusko društvo već naviklo.