Putinovi „referendumi“ su znak slabosti | Politika | DW | 28.09.2022

Upoznajte novu internetsku stranicu DW-a

Pogledajte beta verziju dw.com. Nismo još gotovi! Vaše mišljenje nam može pomoći da se poboljšamo.

  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

mišljenje

Putinovi „referendumi“ su znak slabosti

Ruski predsjednik želi pokazati snagu i odlučnost aneksijom još četiri okupirane oblasti Ukrajine. Ali, očito je da on nema više ni snage ni odlučnosti, smatra Konstantin Egert.

Putin pri objavi mobilizacije na ruskoj televiziji

Putin pri objavi mobilizacije na ruskoj televiziji

U utorak (27.9.) su okončani „referendumi“ koje je Moskva organizirala u četiri djelomice okupirane oblasti Ukrajine. Svatko zna – uključujući i predsjednika Vladimira Putina – da je ovo glasanje još više režirano od „referenduma" na Krimu 2014. godine, predstave koja je potom vodila aneksiji poluotoka.

Ishod sadašnjeg kvazi-glasanja bio je poznat unaprijed. Nema sumnje da će Kremlj ovih dana objaviti da su oblasti Donjecka, Luganska, Zaporožja i Hersona „izabrale" priključenje Rusiji.

Isto tako nema sumnje da će predsjednik Putin velikodušno izaći u susret narodu i potpisati aneksiju kao poklon sebi za sedamdeseti rođendan (7. listopad).

Svijet neće priznati lažne referendume, jednako kao što nije onaj na Krimu. Možda će to jedino priznati ruski sateliti poput Eritreje i Sirije, ili nepriznati entiteti poput Abhazije i Južne Osecije, koje je Rusija otuđila od Gruzije 2008. godine.

Možda Putin vjeruje da će se Rusi obradovati što je „spasio" njihove sunarodnjake iz izmaštanih kandži tobožnjih „ukrajinskih neonacista“, te načinio Rusiju još većom.

Ali, teško da će u Rusiji biti euforije koja je pratila aneksiju Krima 2014. godine.

Prvo, Krim je imao posebno mjesto u postsovjetskoj imaginaciji koju je teško pogodio kolaps Sovjetskog Saveza. Istočna Ukrajina nema takvo simboličko značenje.

Drugo, „referendumi" su održani u svjetlu onoga što Kremlj zvanično zove „djelomičnom mobilizacijom“, ali što u stvari predstavlja opći poziv na oružje. Stotine tisuća obitelji porodica šalje nepripremljene očeve, braću i sinove u rat i vjerojatnu smrt. Tisuće još pokušavaju pobjeći preko granica prije nego što se zatvore.

Kremlj nema izbora nego brzinski proglasiti okupirane ukrajinske teritorije svojim, a onda masovno rasporediti nove vojnike tamo. Bez njih, teško da bi Rusija zadržala to područje.

Pošto okupirane teritorije budu proglašene ruskim, Putin će tvrditi da ukrajinska armija napada Rusiju. Vjerojatno će ponoviti prijetnje nuklearnim oružjem, kao što radi otkako je počeo invaziju u veljači, a možda će pristati i na neku vrstu pregovora.

Putin je pod pritiskom da djeluje brzo, prije nego što eksplozija broja mrtvih i ranjenih izazove negodovanje u ruskom društvu.

U Luhansku je sve pripremljeno za uspjeh 'referenduma'

U Luhansku je sve pripremljeno za uspjeh 'referenduma'

Taj plan je očajnički i rizičan. Ukrajinci se neće povući iz Donjecka i druge tri regije. Putin će ih morati potisnuti konvencionalnim ratom ili ispuniti obećanje o korištenju taktičkog nuklearnog oružja. To bi izazvalo američki odgovor s „užasnim" posljedicama, kako je nedavno rekao američki državni sekretar Antony Blinken.

„Referendum“ na Krimu 2014. bio je spektakl koji je upriličio beskrupulozni i cinični pobjednik. Danas je sve drugačije.

Putinov igrokaz s „referendumima" djeluje kao malodušni pokušaj da se demonstriraju snaga i odlučnost, iako i jedno i drugo nedostaje. Koliko god rat potrajao, ovih „referenduma" se sutra nitko neće ni sjećati.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu