1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Max Schmidt
Max SchmidtFoto: Berit Schmidt

"Puno je zapadnjačkije no što sam očekivao"

25. srpnja 2011

Bili su ove sezone u Hrvatskoj i kad se vrate kući, poznanicima će pričati što su tamo doživjeli. Neki dolaze redovito, neki su u Hrvatskoj po prvi put. Ovog puta predstavljamo biznismena koji je kratko posjetio Zagreb.

https://p.dw.com/p/122IQ

Zagrepčani svoju zračnu luku smatraju prilično malom i grad već godinama planira gradnju većeg, za nove potrebe prikladnijeg aerodroma. No takav dojam nije imao Max Schmidt kad je sredinom srpnja po prvi put sletio u glavni grad Hrvatske. Ovaj predstavnik Deutsche Telekoma stigao je iz Bonna na dva dana, u rutinski posjet, na savjetovanje sa suradnicima u hrvatskom ogranku ove velike telekomunikacijske tvrtke. "Zagrebačka zračna luka je bila puno veća no što sam očekivao. Bio sam nedavno u Makedoniji i Crnoj Gori, i mislio sam da ću u Zagrebu, kad izađem iz zrakoplova, prvo vidjeti slični mali aerodrom", priča smijući se Max Schmidt. Osim toga, po raznim međunarodnim zrakoplovnim kompanijama čije je avione vidio u zagrebačkoj zračnoj luci, postalo mu je odmah jasno da je tu promet ipak nešto gušći nego u Podgorici ili u Skopju.

Prolaznici, tramvaji i automobili na ulici
Ilica, glavna zagrebačka ulicaFoto: picture-alliance/ dpa

Max Schmidt, moglo bi se reći, tipičan je predstavnik one skupine Nijemaca mlađe i srednje generacije, koja o istoku Europe ne zna mnogo, i još uvijek na taj dio starog kontinenta gleda s izvjesnom podozrivošću. Iako je razlog ovog njegova putovanja bio poslovne prirode, ovaj je biznismen došao s namjerom i da iskoristi priliku i malo procjeni kakve su mogućnosti da jednom kasnije s obitelji dođe u Hrvatsku na odmor. O ovom odmoru razmišlja već neko vrijeme, ali do sad su primat uvijek imale poznate, pouzdane destinacije u Francuskoj ili Španjolskoj. Ove će godine sa suprugom i šestogodišnjim sinom ljetni odmor provesti u Portugalu. "Znam da je to prilično glupo, ali još uvijek gajim nekakvu rezervu prema zemljama europskog istoka. Ako mogu birati, više će me zanimati Francuska nego, recimo, Poljska", priča s malom dozom krivnje u glasu Max Schmidt.

Zagreb kao prozor u Hrvatsku

I dok je većina zemalja bivšeg istočnog bloka zapadnjacima postala dostupna tek nakon pada Berlinskog zida, Hrvatska je kao turistička destinacija u Njemačkoj već desetljećima poznata. Maxov otac bio je u nekadašnjoj Jugoslaviji puno puta na odmoru, no cijela obitelj nikad tamo nije putovala. Tako je za Maxa Hrvatska ostala neispisana ploča. Dok se pripremao za ovaj put u Zagreb, potražio je na internetu osnovne informacije o zemlji i malo se iznenadio kad je otkrio da je Hrvatska tek prije 20 godina “na tako dramatičan način” izvojevala neovisnost. "Naravno da sam znao za rat, nije to sve baš potpuno prošlo pored mene. Ali kad se sve to događalo, bio sam prilično mlad i druge su mi stvari bile na pameti", priča ovaj 39-godišnjak u svom lijepo namještenom stanu u jednoj bonskoj zgradi izgrađenoj na prijelazu 19. i 20. stoljeća.

Betonski blokovi Novog Zagreba
Novi Zagreb - unatoč ne previše privlačnom izgledu, više nije samo gradska spavaonicaFoto: Ognjen Alujevic

Provesti dva dana u jednoj zemlji nije puno, ali Zagreb često ima samo tu jednu priliku brojnim poslovnim ljudima koji na kratko stignu u grad, pokazati se u najboljem svjetlu i eventualno ih privući da kasnije dođu u Hrvatsku i kao turisti.

Jedna je stvar, koju je Max u Zagrebu vidio, u svakom slučaju odgovarala klišejima koje zapadnjaci gaje o istočnoeuropskim zemljama. Arhitektura betonskih zgrada Novog Zagreba, kroz kojeg svatko prođe na putu od aerodroma do središta grada. Iako je Novi Zagreb vrlo životan i dinamičan dio glavnog grada Hrvatske, neupućenog posjetitelja sa Zapada, on će odmah prvo podsjetiti na ogromna betonska naselja istočnog Berlina i Sankt Petersburga ili na socijalno problematične četvrti zapadnih gradova.

Ipak, unatoč arhitekturi Novog Zagreba, ono što je Maxu upalo posebno u oči je da je gotovo sve što je za svog kratkog boravka vidio i doživio u Hrvatskoj ostavljalo puno “zapadnjačkiji” dojam no što je očekivao: “Na primjer taksi. Vozačica je jednostavno upalila taksimetar i krenula! Nije bilo natezanja kao u Ateni ili u Skopju gdje su nam taksisti izmišljali nevjerojatne cijene vožnje. U Zagrebu je to kao kod nas u Njemačkoj”. Općenito, Zagreb i ljudi su ga prilično podsjetili na Beč. “Zagreb se čini dosta ugodnim gradom za život. Obzirom na njegovu veličinu, ne čini se tako hektičnim”.

Zagreb, gradski krovovi
Zagreb, gradski krovoviFoto: picture-alliance/dpa

Max priča da se ugodno iznenadio i činjenicom koliko je žena na vodećim položajima susreo tijekom ovog posjeta. “Toliko menadžerica u nekoj tvrtki u Njemačkoj još uvijek nećete moći vidjeti”, čudi se on. Nakon obavljena posla u tvrtki, uspio je prošetati gradom. Pogledao je glavne znamenitosti, od Kazališnog trga, preko Trga Bana Jelačića do Kamenitih vrata i Gornjeg grada. Ni večera u jednom od donjogradskih restorana nije izostala. Hrana je bila vrlo dobra, kaže Max, a pivo je bilo pravo otkriće. “Mi Nijemci volimo vjerovati da nitko ne radi bolje pivo od nas. Ali, moram priznati, meni se hrvatsko pivo čak više svidjelo“.

Skupoća je relativna stvar

Na pitanje o visini cijena, Max odgovara kako mu se Hrvatska ne čini skupom. „Bilo mi je jasno da stvari tamo neće biti besplatne. Ne, mislim da nije skupa“, kazao je Max. No dva dana kasnije, nakon što je istim poslom posjetio Varšavu, malo je promijenio mišljenje: „Kad čovjek usporedi Zagreb s Varšavom - jako ste skupi“. Kao zanimljivost iznosi i činjenicu da je hotel u Zagrebu među najskupljima u kojima je na svojim poslovnim putovanjima spavao. Dok sličnu sobu u Berlinu ili Münchenu dobije za 80 eura, u Zagrebu je ona stajala 120. Uspoređuje i najnovije iskustvo iz Varšave. Soba u hotelu iz istog lanca kao i u Zagrebu, Westin, i u poljskom ga je glavnom gradu stajala 40 eura manje nego u hrvatskoj prijestolnici.

Pogled na Trga Bana Jelačića i na zagrebačku katedralu
Pogled na Trga Bana Jelačića i na zagrebačku katedraluFoto: dpa

No činjenica da je Hrvatska skuplja od Poljske neće ga odvratiti od namjere da ipak na kraju posjeti Hrvatsku i kao turist. „Puno mojih kolega još uvijek radije ide u Francusku, Španjolosku ili Italiju. Tamo poznaju teren, znaju što ih očekuje, a kad čovjek putuje s malom djecom, ne želi neugodna iznenađenja. Osim toga, uvijek postoji strah da se nećete moći sporazumjeti s lokalnim stanovništvom. No ovdje s engleskim uvijek možete sve riješiti“, kaže Max. Ipak, avanturist u njemu, pasioniranom sportašu koji će za vikenda prohodati ili na biciklu provoziti kilometre po zanimljivim krajolicima, ne da mu mira, čak i kad je obiteljski odmor u pitanju. “Moram priznati, da me nakon posjeta Podgorici, Crna Gora sa svojim divljim planinskim dijelovima više zaintrigirala. Miriši na avanturu”.

Ipak, Hrvatska ostaje na dnevnom redu, pogotovo nakon ovog posjeta: “Naravno Zagreb nije Berlin, London ili München. Čini mi se da je dva dana za Zagreb sasvim dovoljno, a s obitelji bih radije ipak otišao negdje na obalu”.

U nastavku: Mala anketa sa sugovornikom za kraj

Štandovi s voćem i povrćem
Najpoznatija zagrebačka tržnica DolacFoto: Ognjen Alujevic

Mala anketa za kraj:

1. Kako ste se odlučili prvi put doći u Hrvatsku?

- Došao sam zbog posla.

2. Je li prvi dojam bio dobar?

- Kad sam na putu od aerodorma do središta Zagreba prvo ugledao betonska naselja (Novi Zagreb), pomislio sam: „Aha, stigao sam u istočnu Europu. No Gornji grad je stvarno lijep“.

3. Mislite li da je Hrvatska skupa?

- Ne čini mi se tako skupom. Jedino kad je uspoređujete s drugim istočnoeuropskim zemljama, onda jest.

4. Što čovjek nikako ne smije propustiti kad dođe?

- Hrvatsko pivo.

5. Što vam se u zemlji ili kod domaćina nikako ne sviđa?

- Ništa mi nije posebno upalo u oči. Možda jedino, soba u hotelu u Zagrebu stajala je puno više nego što inače u ovakvim prilikama plaćamo u njemačkim ili u većini drugih zapadnih gradova.

6. Je li se vaša slika o Hrvatskoj promijenila nakon što ste tu boravili?

- Da. Posebno sam ugodno iznenađen što ima toliko izravnih letova. Do Crne Gore ili Makedonije na primjer, bilo je prilično komplicirano doći. Osim toga, ured hrvatskog turističkog društva koji se može naći već na zagrebačkom aerodromu, ulijeva puno povjerenja putnicima koji su tu prvi put. Čovjek odmah dobije osnovne informacije i ne osjeća se tako izgubljenim.

7. Biste li drugima preporučili da dođu?

- Da, svakako.

Autorica: Snježana Kobešćak, Bonn

Preskoči sljedeće područje Više o ovoj temi