Pulski Punkt – jedinstven primjer socijalnog poduzetništva

Na rubu Pule, u jednom od poslovnih prostora podno gradskog stadiona nalazi se bistro Punkt, društveno poduzeće koje se u doba korone aktivno uključilo u rad mnogih službi, donedavno pripremajući obroke za infektologiju, Hitnu pomoć, policiju, vatrogasce i bolnički odjel Covid – 19 koji je ugašen nakon smirivanja epidemije. U bistrou radi 11 ljudi, među kojima je 70 posto osoba s invaliditetom, Downovim sindromom i intelektualnim teškoćama, i to je ono po čemu se ovo poduzeće razlikuje od ostalih ugostiteljskih firmi.

Hrabri projekt

Riječ je o jedinstvenom primjeru socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj budući da se osobe s invaliditetom u pravilu zapošljavaju u sklopu raznih zaštitnih radionica koje financiraju lokalna samouprava i država, a ovdje je riječ o privatnoj tvrtki koja ovisi o tržištu.

Danijela Kasumović – Maružin, vlasnica i voditeljica Punkta, reći će da ovaj bistro, koji svakodnevno nudi ukusne kuhane marende za manje od pet eura, zapravo nije poduzetnički, nego edukacijsko-rehabilitacijski projekt. Profit im, veli, nije primarni cilj. "Ovo je inkluzivan projekt koji našim zaposlenicima omogućava ono čemu oni i njihove obitelji teže: samostalan život, interakciju s ljudima i istinsko, a ne samo deklarativno uključivanje osoba s invaliditetom u život zajednice i svijet rada", veli Danijela.

Ova edukacijska rehabilitatorica prije svog prvog i jedinog poduzetničkog projekta, u koji se bez iskustva, uz vlastita sredstva upustila vrlo hrabro prije više od tri godine, prethodno je punih 12 godina radila u pulskoj Školi za odgoj i obrazovanje koja obrazuje osobe s invaliditetom i intelektualnom poteškoćama.

Birokratske prepreke

"Predavala sam tehnologiju ugostiteljstva i poljoprivrede. Nažalost, bez obzira na trud i stečene kompetencije,  poslodavci naše učenike nisu htjeli zaposliti i bilo mi je vrlo teško to gledati. Oni završe školu, vi im poželite svu sreću, prvenstveno da nađu posao i nakon toga ih nakon nekog vremena vidite kako besposličare ulicama našeg grada i ustvari mentalno i fizički propadaju", pripovijeda Danijela. Nakon jednog susreta s bivšim učenikom nešto se u njoj prelomilo i na putu do posla shvatila je da želi nešto otvoriti i zaposliti te ljude.

Punkt nema nikakav zaštićeni ugovor, nikakvu prednost na natječajima. Tijekom godina i oni su tražili status integrativne radionice, ali ga nisu dobili zato što njihova vrata nisu široka 110 već 100 centimetara, a visina stube prelazi 15 centimetara, što definira Pravilnik o osiguranju pristupačnosti osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivosti. "To su tehnički detalji koje smatram apsolutno nepravednima zato što je i sam Pravilnik pisan za nekakve radionice koje će tek nastati", objašnjava naša sugovornica. Naime, status integrativne radionice puno bi im pomogao jer bi u tom slučaju dobili pola milijuna kuna državnih sredstava, čime bi pokrili repromaterijal, najam i režije, pa bi im zarada ostala za plaće. Unatoč svemu, uspijevaju se samostalno financirati, a uz to apliciraju na natječaje.

Odlučili su raditi i u koronakrizi: iako bistro nije otvoren za goste, hranu dostavljaju, što je osobito važno jer opskrbljuju i staračka domaćinstva. "Promet nam je pao više od 20 posto, ali ono što je lijepo i na što smo ponosni je što nitko nije dobio otkaz, nikome nije smanjena plaća, niti je kasnila", kaže naša sugovornica. Iskoristili su i novčanu pomoć države, a oslobođeni su i najma terase i prostora.

Sretni radnici

Radnici su, veli Danijela, izuzetno sretni što su zaposleni, ništa im nije teško, s radošću dolaze na posao. "Naša Ana , djevojka s Downovim sindromom, silom je prilika na godišnjem jer je ona u ovoj situaciji visokorizična. Beskrajno je žalosna i nesretna, želi doći raditi, pomagati", naglašava Danijela.

Za šankom zatičemo 20-godišnjeg konobara Manuela. Kaže da mu je lijepo na poslu, radi ujutro, a u vrijeme prije korone posluživao je i na terasi. Na pitanje što mu je najljepše u poslu, kratko odgovara: "Sve."

Kroz Punkt je do sada prošlo oko 120 osoba s invaliditetom, u raznim aktivnostima, od izrade jelovnika, keramičkog posuđa do sudjelovanja u izradi kalendara, stručnoj praksi, te sadnji i branju smilja.

Neizvjesna budućnost

Za projekt "Inovativno zapošljavanje osoba s invaliditetom" Punkt je lani od zagrebačke banke dobio drugu nagradu od sto tisuća kuna u sklopu programa Moj Zaba Start. Taj je novac uložen u ekološku poljoprivredu u Valdebeku na rubu Pule, gdje su, na zemljištu od 1.600 kvadrata, podigli vinograd. Namjeravaju zasijati i povrtne kulture. "Čekamo kišu, posijali bismo povrće. Planiramo tamo napraviti i senzomotorni vrt za djecu koja bi došla i provela vrijeme u prirodi", najavljuje Danijela. Osim toga, u Červarima kod Poreča imaju nasade lješnjaka.

Udruga poslovnih žena Krug Danijelu Kasumović-Maružin  proglasila je socijalnom poduzetnicom 2017. godine, dok je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom iste godine proglasio Punkt poslodavcem godine za osobe s invaliditetom u kategoriji mikropoduzetnika. Ove godine za malo im je izmakla srednjoeuropska nagrada za socijalne inovacije SozialMarie, no i sama nominacija im puno znači. 

Usprkos tome što ih Grad i šira zajednica snažno podržavaju, u Punktu strahuju od razdoblja nakon pandemije koronavirusa.   "Puno je ljudi ostalo bez posla. Maloprije je jedan čovjek uzeo ručak i rekao da je ugasio dvije od tri svoje firme, a planira i treću. Mislim da budućnost nije svijetla. Bojim se da nećemo opstati, iako se za sada nadam da će sve biti u najboljem redu", rezonira Danijela.