″Puč Angele Merkel″ | Politika | DW | 20.10.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Njemačka

"Puč Angele Merkel"

Člankom koji je objavila 22.12.1999., Angela Merkel se distancirala od Helmuta Kohla i njegovih „crnih blagajni“. Tim potezom je riskirala svoju političku budućnost, ali je vjerojatno spasila CDU.

Angela Merkel i Helmut Kohl

Ministrica Angela Merkel s kancelarom Helmutom Kohlom (1991.)

Angela Merkel možda nikada ne bi postala predsjednica CDU-a, a ni njemačka kancelarka, da 22.12.1999. u dnevnom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung (F.A.Z.) nije objavila članak kojim se emancipirala od Helmuta Kohla.

Upravo od Kohla, svoga političkog mentora. Od „oca njemačkog ujedinjenja”. Od čovjeka koji je 25 godina vodio CDU.

Ali i političara koji je godinama njegovao sustav „crnih blagajni" i uporno odbijao odati imena tajnih donatora - te tako diskreditirao i sebe, ali i CDU.

Helmut Kohl je „naštetio stranci", napisala je tada Angela Merkel. 45-godišnja glavna tajnica CDU-a napravila je nešto neviđeno – javno se usudila kritizirati „crnog diva” kojeg se nitko u CDU-u nije usuđivao javno prozivati, a kamoli na takav način raskinuti s njegovom (neslavnom) ostavštinom.

Bila je to politička bomba koja je detonirala dva dana prije Badnjaka i vrhunac egzistencijalne krize CDU-a.

Helmut Kohl, Angela Merkel i Wolfgang Schäuble

Konferencija za novinare s Helmutom Kohlom, Angelom Merkel i Wolfgangom Schäubleom, tadašnjim predsjednikom CDU-a (30.11.1999.)

Sustav „crnih blagajni”

U tih 200-tinjak novinskih redaka gusto tiskanog teksta Merkel daje naslutiti da su je šokirali detalje afere oko „crnih blagajni” - sustava preko kojeg je Kohl još od 70-ih godina prošlog stoljeća financirao rad CDU-a.

Javnim raskidom s Kohlovim sustavom Merkel je riskirala svoju budućnost unutar CDU-a. Neposredno nakon objave članka i ona se našla na meti „paljbe” Kohlu odanih kadrova.

Ali s druge strane njezino kirurški precizno seciranje truleži u redovima njemačkih konzervativaca bilo je poput katarze – upravo u njoj, autsajderici iz DDR-a, članstvo CDU-a vidi slamku spasa za stranku kojoj je u tim tjednima i mjesecima prijetio raskol, u najgorem slučaju i kompletni krah.

Odgovornost cijele stranke

„Postupci koje je priznao Kohl naškodili su stranci. Stranci ne samo da je promaklo da se u financijskom izvještaju navede 1,5-2 milijuna maraka koje je on naveo i primio kao donaciju (i deponirao na posebnim računima kako ne bi morale bit prikazane kao stranačka donacija, nap. aut.), to je 50 pfeniga državnih subvencija za svaku marku primljenu kao donaciju, dakle sve skupa i do milijun maraka, ne samo da stranci sada prijeti plaćanje povrata novca u višemilijunskom iznosu: stranka se – a ne samo on -  mora opravdavati kako je takvo nešto bilo moguće nakon Flick-afere”, piše Merkel za F.A.Z. tri dana uoči Božića 1999.

Flick-afera je bio skandal iz 80-ih godina kada se otkrilo da je istoimeni koncern isplatom skrivenih stranačkih donacija „njegovao politički krajobraz” u Bonnu, gdje se tada nalazilo sjedište savezne vlade i Bundestaga.

Jedna od ključnih rečenica otvorenog pisma Angele Merkel je ona o tome da se „stranka – a ne samo on (Kohl) – mora opravdavati kako je takvo nešto bilo moguće” – Merkel dakle ne piše da je npr. CDU iz te 1999. „sasvim drugačiji CDU od onoga iz doba Helmuta Kohla".

Ona ne proziva nikoga poimence od svojih stranačkih drugova. Ona piše u množini. Misli i na one koji su nešto znali i na one koji nisu ništa znali – ali nisu ništa ni poduzeli da saznaju. Ona kaže „mi" – mi smo svi suodgovorni. Uključujući i nju samu - Angelu Merkel koja je u to vrijeme već skoro cijelo desetljeće članica CDU-a.

Nikoga ni ne amnestira od političke odgovornosti za ilegalno skupljanje novca - pa ni samu sebe. Šest tjedana prije objave pisma u F.A.Z.-u postalo je jasno da je Kohl bio osobno odgovoran za crne blagajne. Helmut Kohl, čovjek koji je tada mladoj, talentiranoj političarki s istoka, početkom 90-ih omogućio uspon u sami vrh njemačke politike.

Helmut Kohl i Angela Merkel

Kohl i njegova "djevojčica", kako je znao nazivati Angelu Merkel na početku njezine političke karijere

„Povijesno" pismo

Njezino pismo je neposredno nakon objave u Njemačkoj dobilo epitet „povijesno". Žena za koju će mnogi kasnije, tijekom njezine političke karijere na čelu savezne vlade i u gašenju brojnih kriza na međunarodnom parketu, reći kako nikada ništa ne riskira, kako igra samo na sigurno, u tim danima je riskirala svoju političku budućnost. Riskirala je sve.

Interni protivnici je naime već tog 22 prosinca počinju nazivati „ocoubojicom", „izdajnicom", ženom koja „prlja zajedničko gnijezdo" („Nestbeschmutzerin"). Mnogi stranački lideri javno se distanciraju od nje. Ali ima i onih nekoliko malobrojnih koji je javno podržavaju.

Mladi Friedrich Merz, zamjenik Kluba zastupnika Unije u Bundestagu, na Badnjak 1999. kaže: „Potpisujem svaku rečenicu!" Mediji su na strani Angele Merkel. Kritičari su s vremenom sve tiši. A pobornici sve glasniji.

U igri na sve ili ništa Angela Merkel osvaja – sve. Od naklonosti stranačke baze, pa do široke potpore u njemačkoj javnosti. Ona postaje lice CDU-a, tog „novog CDU-a", bez balasta prošlosti, na distanci s „crnim divom" Helmutom Kohlom i njegovim mutnim poslovima. Ali i uz priznavanje njegovih ogromnih povijesnih zasluga za Njemačku.

Kohlov „zavjet šutnje"

U članku iz F.A.Z.-a Merkel kritizira Kohlov „zavjet šutnje", on je naime uporno tvrdio da neće odati imena tajnih donatora jer im je to navodno – obećao. Ne može riječ biti iznad zakona i prava, piše Merkel. Jer se radi o „vjerodostojnosti Kohla, o vjerodostojnosti CDU-a, ali i o vjerodostojnosti političkih stranaka općenito".

Ne može biti da su za CDU alternative ili „razjasniti greške" ili „sačuvati ostavštinu" Helmuta Kohla, dodaje glavna tajnica CDU-a. Moguće je i jedno i drugo, dodaje Merkel: „Kad se radi o slici Helmuta Kohla, o njegovim dostignućima i o CDU-u, onda jedno ide s drugim. Samo na ispravnom temelju može nastati prava povijesna slika. Samo se na ispravnom temelju može graditi budućnost."

Merkel se pismom nije ispričala za Kohlove propuste, od nje to nitko nije ni tražio. Ali je napravila ono što je bilo poput eliksira za CDU – uvjerljivo se distancirala od „crnih blagajni" i stranačkog patrona i povela stranku u budućnost.

CDU mora (na)učiti hodati

CDU mora opet (na)učiti hodati, mora početi vjerovati u sebe i svoje mogućnosti, mora biti uvjeren da u političke bitke ubuduće krene i bez svog dosadašnjeg čelnika, napisala je Merkel.

Između nježnih rečenica punih poštovanja prema njezinom političkom mentoru, poruka Angele Merkel članovima Kršćansko-demokratske unije je bila jasna kao dan: era Helmuta Kohla je definitivno gotova, CDU se mora obnoviti ako želi preživjeti, temelj obnove je potpuni raskid s praksom „crnih blagajni" i onih koji su poticali taj sustav.

Samo nekoliko mjeseci nakon tog, kako su ga mediji nazvali, "puča Angele Merkel", početkom travnja 2000. u Essenu je održan kongres CDU-a. Merkel je na njemu postala prva žena na dužnosti predsjednice CDU-a, s osvojenih 895 od 937 glasova.

A pet godina kasnije i prva kancelarka u povijesti SR Njemačke.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Preporuka uredništva