Prvi koraci nove kancelarke
23. studenoga 2005„Nakon Konrada Adenauera, Ludwiga Erhardta, Kurta-Georga Kiesingera, Willyja Brandta, Helmuta Schmidta, Helmuta Kohla i Gerharda Schrödera zastupnica dr. Angela Merkel ovime je potrebnom većinom glasova Njemačkog Bundestaga izabrana za prvu saveznu kancelarku Savezne Republike Njemačke“, objavio je predsjednik Bundestaga Norbert Lammert.
Obrat u njemačkoj politici
Nabrajanje njezinih prethodnika jučer prilikom izbora u Bundestagu nije za cilj imalo samo podsjećanje na značajne prethodnike, nego je prije svega trebalo uputiti na kontinuitet politike i sistema iza kojega treba stajati i nova osoba na čelu njemačke vlade. Pa ipak, izbor Angela Merkel je u mnogo čemu i obrat u njemačkoj politici – gledano najmanje s tri strane. U analitičkim tekstovima i emisijama koje otkako je postalo izvjesno da će baš ona preuzeti kormilo gotovo neprestano objavljuju njemački mediji u prvi se plan najradije stavlja činjenica kako na čelo vlade „prvi puta u povijesti“ dolazi žena – zapravo malo važan, izvanjski znak promjene – i Vaš izvjestitelj se ne bez smješka sjeća davnih osamdesetih kada je položaj savezne premijerke u Jugoslaviji zauzimala Milka Planinc, jednako kao i deset godina prije toga Savka Dabčević u Hrvatskoj, bez obzira na pitanje kako su završili njihovi mandati i kakve su stvarne ovlasti one imale, zbog činjenice da taj posao obavljaju žene se u ondašnjoj socijalističkoj jugoslavenskoj državi nitko nije uzbuđivao.
Izraz srastanja Njemačke
I za Njemačku bi mnogo važnijima trebale biti dvije druge novosti: što Angela Merkel predstavlja smjenu političkih generacija, a još više što je njenim dolaskom na čelo vlade gotovo neprimjetno ostvareno ono o čemu se zadnjih 15 godina toliko govori, na čemu se prilično radi i što se još više kritizira – organsko srastanje dvaju dijelova Njemačke. U kreiranju svoga političkog imidža Merkelova je činjenicu da dolazi s istoka zapravo isticala samo kada je to bilo nužno, ali se tim više radi o signalu, usputnom, kao što je to i njezin spol za silna feministička razglabanja koja prate njezin dolazak: ona sama se uvijek klonila tzv. tipično ženskih tema.
Poraz na početku mandata
Tako, što se tiče okvirnih, premda sigurno ne i nevažnih detalja, ona svoj mandat počinje u znaku protestantsko-pruskog understatementa – skromnosti i trezvenosti koje prijatelji pripisuju novoj šefici vlade. Politički, međutim, njezin mandat zapravo počinje dvama porazima: lošim izbornim rezultatima za CDU, unatoč svim drugačijim prognozama. Zbog toga je jedina mogućnost dolaska na vlast bila velika koalicija u kojoj su obje strane morale progutati prilično bolna odstupanja od vlastitih programa. Rezultat toga je i drugi poraz: više od 50 uskraćenih glasova iz vlastitih redova pri izboru u Bundestagu – ozbiljan signal da nova vlada od samog početka neće imati lagan posao. Ako se tome pridruže i rezultati najnovijih anketa prema kojima čak 79 posto Nijemaca ne vjeruje da će nova vlada uspjeti u najvažnijem, smanjivanju stope nezaposlenosti i preokretanju trenda slabe gospodarske konjunkture, Merkelova svoj posao počinje upravo u okolnostima koje joj najviše prijaju: s lošim prognozama, malim očekivanjima i kao privremeno rješenje. Tako su stvari izgledale i kada je stala na čelo CDU-a, a teško bi se moglo reći da na tom mjestu nije išta postigla.