Priznanje kao obveza

Svi koji su poginuli, svi koji su ranjeni i svi koji su trpjeli za neovisnu i međunarodno priznatu Hrvatsku obvezuju vodstvo zemlje da stvori uvjete za dobar i perspektivan život svih hrvatskih građana, zajednička je poruka trojice predsjednika – Mesića, Šeksa i Sanadera – sa svečane sjednice Vlade u povodu 15. godišnjice međunarodnog priznanja Hrvatske. Premijer Ivo Sanader kazao je kako te žrtve obvezuju: «Imamo obvezu okupiti nacionalnu energiju i dovršiti našu hrvatsku, demokratsku revoluciju potpunim ulaskom u zajednicu razvijenih država slobodnog svijeta, u Europsku uniju i NATO.»

Izborene dvije pobjede

Predsjednik Republike Stjepan Mesić kazao je kako je Hrvatska početkom 1992. bila angažirana u dvjema borbama – onoj za goli opstanak i za nezavisnost te onoj za svoje mjesto u svijetu i da je, uz vrlo visoku cijenu, izborila pobjede. Zatražio je da se zbog toga izravnaju računi iz vremena privatizacije i da se težište gospodarskih aktivnosti prebaci na proizvodnju i time smanji broj nezaposlenih. Jer, kazao je Mesić, ljudi nisu umirali za Hrvatsku da bi oni koji su preživjeli u njoj gladovali: «Naša je obveza da ljudima govorimo istinu, pa i onda kada im se ne sviđa, da građanima ne obećavamo ono što znamo da nije moguće ostvariti odmah, odnosno da ostvarujemo ono što smo obećali.»

Čimbenik mira i stabilnosti

Prigodnim se govorom, u ime 12 zemalja koje su 15. siječnja 1992. priznale Hrvatsku, na svečanoj sjednici Vlade obratio grčki premijer Kostas Karamanlis, rekavši da je Hrvatska ostvarila znatni napredak u demokraciji i prosperitetu svojih građana te doprinijela miru i stabilnosti u regiji.