Prisnija suradnja europskih tajnih službi

Krajem veljače su 23 europske zemlje uspostavile novu platformu za suradnju svojih tajnih službi: Intelligence College of Europe (ICE). Inicijativu je pokrenuo francuski predsjednik Emmanuel Macron jednim govorom na Sorbonni 2017. Njegov cilj: Europljani bi trebali, kada je riječ o tajnim službama, postati neovisniji od informacija koje im dolaze iz SAD-a, Rusije ili Kine.

U svibnju 2019. je ICE službeno formirana u Parizu. Mada su bile pozvane sve zemlje EU-a, pismo namjere o sudjelovanju u radu ICE-a na sjednici u Zagrebu 26. veljače ove godine su potpisale njih 21, plus Velika Britanija i Norveška. Za sada u tom klubu nisu Bugarska, Slovačka,Poljska,Luksemburg i Grčka. Zajedno sa Švicarskom one bi, kako se tvrdi, trebale dobiti status fleksibilnog partnerstva – što god to značilo.

Intelektaualna razmjena umjesto špijunaže

Koja bi točno trebala biti funkcija nove platforme, ni to nije sasvim jasno. Iz potpisanog dokumenta je jasnije što se ne želi. ICE ne želi da bude platforma za razmjenu povjerljivih informacija ili za zajedničko planiranje tajnih operacija. To nije čvrsta organizacija i nema neko stalno sjedište, ali ipak ima neku vrstu predsjedništva i nadzornog odbora. I ništa od onoga što ova platforma zaključi, izjavi ili objavi nije obvezujuće za sve. Dakle mnogo nejasnoća.

ICE je koncipirana kao neobvezujuća platforma u okviru koje bi se tri puta godišnje susretali predstavnici europskih tajnih službi, političari i stručnjaci i razmjenjivali mišljenja i iskustva na konferencijama i seminarima. Trebao bi se dakle poticati dijalog između ljudi koji rade u tajnim službama i onih koji donose političke odluke. Macron je u svom govoru eksplicitno govorio o potrebi da se razvije zajednička "strateška kultura rada tajnih službi".

Pitanje demokratske kontrole

ICE nije jedina europska platforma za suradnju tajnih službi. Još 1969. je osnovan "Bernski klub" (Club de Berne) kao mjesto za razmjenu mišljenja šefova europskih tajnih službi. Ali u ožujku ove godine su austrijski i švicarski novinari otkrili da je polje djelovanja tog kluba mnogo šire: otkriveno je kako postoje posebne banke podataka i informatički sustavi u kojima su pohranjene velike količine osobnih podataka.

2019. je jedan tim Kluba posjetio prostorije austrijske tajne službe i izvršio kontrolu tamošnjih sigurnosnih mjera. Skandal koji je uslijedio nije bio samo u tome da se Austrijanci nisu pridržavali ni najosnovnijih pravila zaštite tajnosti, nego prije svega u činjenici da Bernski klub takve kontrole uopće ne smije poduzimati. Jednako kao i novi Intelligence College of Europe on nema ni pravnu formu, ni zakonske temelje, a kao neko amorfno nadnacionalno tijelo ne podliježe ni bilo kakvoj demokratskoj kontroli. Otuda on nema nikakve ovlasti provjeravati prostore neke nacionalne tajne službe.

Slično je i s takozvanom antiterorističkom bankom podataka Bernskog kluba.Njihove informacije, koje su barem djelimice pohranjene u Nizozemskoj, stavljane su na korištenje američkim i izraelskim tajnim službama, koje često sudjeluju kao "promatrači" na sastancima Bernskog kluba.

Tajne službe sve više surađuju

Unutar EU-a postoje međutim i službeni oblici suradnje tajnih službi. Uz policijsku službu Europol, od 2003. postoji i Intelligence Analysis Centre (INCTEN) koji je podčinjen povjerenstvu za vanjske poslove EU-a. To nije neka "europska tajna služba", kako se često piše, nego isto tako okvir unutar kojeg se razmjenjuju i analiziraju informacije pojedinih nacionalnih službi, pa se te analize onda šalju europskim institucijama. Budući da je europskim ugovorima određeno da se pitanjima sigurnosti bave same zemlje članice EU-a, malo je vjerojatno da će u skoroj budućnosti biti formirana neka zajednička, europska tajna služba.

Izvan EU-a europske tajne službe surađuju i u okviru NATO-a, a anglosaksonske zemlje USA, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland surađuju u okviru nadgledanja telekomunikacija širom svijeta u okviru tako zvanog "UKUSA" saveza, poznatog i pod imenom "Pet očiju" ("five eyes"). Ta je savez osnovan još 1946. godine.

Kako će se u to sve uklopiti nova europska platforma ICE, se tek mora vidjeti. To će prije svega ovisiti o odgovorima na pitanja koji uvijek prate takve inicijative: Koliko je stvarno međusobno povjerenje pojedinih zemalja i njihovih tajnih službi? Što male zemlje uopće mogu da ponuditi velikima? I naravno: tko uopće kontrolira i daje legitimitet takvoj platformi?

Nedavna otkrića u vezi s aktivnostima Bernskog kluba pokazuju koliko je važno da se na ta pitanja odgovori. Ali za sada odgovora nema: zemlje i njihove tajne službe koje su u taj slučaj upletene, za sada o svemu šute.