Prisilne sterilizacije u Peruu

„Dva su susjeda došla u njezinu kuću i rekli su da je u tijeku zdravstvena kampanja. I onda su bolničkim kolima žena, njezin muž i njihov sin prevezeni u bolnicu. Muž i sin moraju ostati vani, rekli su, i uveli ženu unutra i anestezirali je. Kada je ponovno napustila tu prostoriju, ona je bila operirana.“ Tako peruanska zastupnica Hilaria Supa priča o sterilizaciji jedne žene s imenom Micaela.

Micaelin slučaj je samo jedan od nekoliko stotina tisuća takozvanih „dragovoljnih kirurških sprečavanja začeća“, kako je vlada diktatora Alberta Fujimorija u 90-im nazivala taj instrument nacionalnog planiranja obitelji. Peruanski povjerenik za građane govori o 272.028 slučaja žena i 22.004 kod muškaraca, kojima je između 1996. i 2001. operativno „uklonjena“ plodnost. Velika većina ih potječe iz udaljenih regija u peruanskim planinama.

Supa, koja je i sama indigenog podrijetla, imala je mandat u peruanskom parlamentu, danas sjedi u supranacionalnom Parlamentu Andi. Ona je jedna od prvih osoba koja je počela pomagati žrtvama da i službeno podignu tužbe. Ali peruanska država dugo vremena uopće nije reagirala na problem prisilnih sterilizacija.

Sada je po prvi put jedan predstavnik peruanske vlade javno izrazio spremnost na razjašnjavanje prošlosti: koncem listopada je veleposlanik Juan Jiménez Mayor pred Interameričkim povjerenstvom za ljudska prava (IAKMR) najavio formiranje registra za oštećena lica.

Kampanja za plaćanje odšteta

Time Jiménez, koji je do 2013. bio premijer aktualne vlade, prihvaća središnji zahtjev kampanje "Contra su voluntad" ("Protiv njihove volje“) peruanskog ogranka Amnesty Internationala. Feministička organizacija DEMUS osim toga zahtijeva i formiranje „Povjerenstva za istinu“, sveobuhvatno plaćanje odšteta žrtvama te pokretanje postupka protiv Fujimorija zbog povreda ljudskih prava. To je vjerojatno samo zahtjev sa simboličkim karakterom, obzirom da 77-godišnji bivši diktator trenutno služi višedesetljetnu kaznu u kućnom pritvoru.

„Središnja ideja je da se pridobije solidarnost građana, da ljudi izađu na ulicu i stanu na stranu žrtava i od vlade zatraže da provede u praksi dogovor s IAKMR-om“, objašnjava koordinatorica DEMUS-a María Ysabel Cedano za DW.

Nehaj ili nakana?

IAKMR je zatražio ponovno pokretanje više postupaka. Povod za to je slučaj jedne žene koja je preminula kratko nakon operativnog zahvata 1998. Tri puta su peruanske vlasti zatvarale njezin slučaj, prije nego što su ga nevladine organizacije iznijele pred međunarodne instance.

"Prve istražne radnje su obustavljene između ostaloga zato što je procijenjeno da se nije radilo o povredi ljudskih prava, već o ubojstvu iz nehaja i tjelesnoj ozljedi, i u skladu s tim radilo se o zastari“, objašnjava Yván Montoya, voditelj jednog antikorupcijskog projekta na Institutu za demokraciju i ljudska prava na Katoličkom sveučilištu u Peruu.

Dragovoljni slučajevi sterilizacije?

Po njemu je za obustavu postupaka još važnije bila procjena da je postojala barem prešutna suglasnost sa sterilizacijama.

Pogođene osobe poput Micaele tvrde nešto drugo: neke žrtve su nasilno dovučene na operaciju, druge se steriliziralo a da im uopće nije objašnjeno o čemu se radi i kakvi rizici postoje. Drugima se prijetilo ili ih se ucjenjivalo, tvrdi ona.

"Prijetilo im se na primjer uskraćivanjem socijalnih davanja ukoliko ne pristanu na sterilizaciju“, kaže Montoya. "Državno odvjetništvo to ipak nije kategoriziralo kao uvjerljive prijetnje", dodaje naš sugovornik. I to iako mnoge pogođene osobe jedva da su i shvatile na što su pristale. Većinom su to bili pripadnici indigenih skupina iz udaljenih planinskih regija koji govore vlastitim jezikom i koji nisu pohađali škole na španjolskom. “Presude na svjetlo dana iznose ogromnu dozu neznanja o stvarnosti u Andama”, tvrdi Montoya.

Obrada i razjašnjavanje onoga što se događalo tijekom građanskog rata (1980.-2000.) od strane peruanske vlade početkom ovog tisućljeća u međunarodnim se krugovima smatra pozitivnim primjerom. Ali tri peruanske vlade nisu se pozabavile razdobljem u kojem se prakticiralo sterilizacije. Sad se zastupnica Hilaria Supa ipak nada da je došlo vrijeme i za to: „Mislim da će ova vlada isplatiti odštete žrtvama.“ Dosjei su barem ponovno otvoreni. Prve se odluke očekuje početkom 2016.