Predrag Matvejević spreman otići u zatvor

U tekstu pod naslovom «Naši talibani», objavljenom prije četiri godine u jednim hrvatskim novinama, Matvejević je Pešordu svrstao u skupinu pisaca koje smatra širiteljima ratne mržnje, i to zajedno s Dobricom Ćosićem, Momom Kaporom i Matijom Bećkovićem. Talibanom ga je nazao, jer je ovaj poznatog sarajevskog pisca Abdulaha Sidrana, koji je u gradu pod opsadom svakodnevno bio izložen četničkim granatama, iz sigurnosti svog novog doma u Zagrebu nazvao «posrbicom». Matvejević kaže kako je posve spreman otići u zatvor te kako je odlučio na presudu ne podnijeti žalbu, jer tako bi, kaže, priznao samu osudu i onoga tko ju je donio. «Ova me osuda nije pogodila, ali me jest iznenadila. Vjerovao sam, pa i još uvijek vjerujem, da smo u Hrvatskoj ipak izašli iz faze u kojoj sudovi rješavaju sporove ove vrste. Međutim, izgleda da je u nekim glavama još uvijek ostao neki dio prošlosti u kojoj još uvijek vrijede takve reakcije i takvi procesi».

Reakcije iz zemlje i svijeta

Na osudu ovog uglednog književnika odmah su uslijedile brojne reakcije s hrvatske, ali i svjetske kulturne scene: «U Hrvatskoj se istina proglašava klevetom i uvredom, a besprimjerni jezik mržnje časnim poslom. I to je ono što nas sve zabrinjava», stoji u reagiranju Hrvatskog centra P.E.N-a. Oglasilo se i Društvo hrvatskih književnika te je izrazilo solidarnost sa svojim članom: «Zaprepašteni smo činjenicom da je takva presuda donesena u zemlji koja bi uskoro trebala ući u Europsku uniju. U našoj državi sudovi ne sude onima koji su širili i još šire govor etničke mržnje, već onima koji na tu pojavu upozoravaju», zaključuje DHK, a čitav postupak osudili su i Hrvatsko novinarsko društvo i Reporteri bez granica.

Ni Matoš ne bi bolje prošao

Matvejević komentira: «U Hrvatskoj je došlo do polarizacije u kojoj se vrlo velik broj intelektualaca svrstao, ne bih rekao na stanu Matvejevića, već na stranu istine. Zamislite što bi se dogodilo Matošu da danas živi u Hrvatskoj, uzme li se u obzir sve što je on govorio onima s kojima je polemizirao, što bi doživio jedan Orwell sa ‹Životinjskom farmom› da ju je napisao i objavio u današnjem Zagrebu? Prema tome, reći nekome da je taliban – to je jedna figura, jedna metafora u književnom govoru. Nisu samo muslimani talibani – taliban znači učenik vjere. Prema tome, učenik vjere, ideologije, nije to nekakva stvar iz modernih krivičnih zakonika, stvari kao što su kleveta, uvreda itd. One su dobile sasvim drugo značenje i ne bi trebalo zatvarati one koji to izgovore», zaključuje Matvejević.

Reakcije Ive Sanadera – «ugodno iznenađenje»

Osim kolega u javnu raspravu o presudi slavnom piscu uključio se i Ivo Sanader, ali, kako je naglasio, ne kao premijer, već kao član Društva književnika i P.E.N-a. Presudu protiv Matvejevića ocijenio je neprihvatljivom te je pozvao na napore u pokušajima međusobnog razumijevanja i tolerancije. Sanaderova reakcija za Matvejevića je bila ugodno iznenađenje. «Odavno poznajem Ivu Sanadera, svojedobno smo i surađivali. Kada je on u prošlosti imao nekih problema, ja sam ih pokušavao umanjiti ili ublažiti. Drago mi je da to nije zaboravio i da je istupio na ovaj način. Mislim da je istupio ne samo zbog toga što me poznaje, nego zato što to odgovara politici koju vodi, jer se trudi da se Hrvatska što više približi Europi, da uđe u Europsku uniju.» Matvejević dodaje kako nakon svih poteškoća Hrvatske s Haaškim sudom oko Gotovine Sanaderu i njegovoj vladi najmanje treba još jedan ovakav sudski proces. Pogotovo stoga što se u tom kontekstu, naročito u talijanskim medijima, povezuju dva slučaja u dvije zemlje koje su započele pregovore s Europskom unijom – Turske koja zatvara čuvenoga pisca Orhana Pamuka, zato što je rekao da su Turci izvršili genocid nad Armencima, i Hrvatske koja zatvara Predraga Matvejevića, jer je rekao da je na svim stranama u bivšoj Jugoslaviji bilo ljudi koji su svojim napisima poticali nesretnu politiku zločina i govorili samo o zločinima drugih, ne priznajući nikakav svoj prijestup.

Posljednja žrtva verbalnog delikta

Na koncu, Matvejević se podsjeća nekih prošlih vremena za koja je, kako kaže, mislio da su odavno iza nas, a kada se u zatvor odlazilo zbog jedne pogrešne riječi: «To je praktički verbalni delikt koji, kako čujem, za nekoliko dana treba biti izbrisan iz hrvatskog pravosuđa, a ja sam valjda posljednja žrtva toga. Polarizacija koju sam spomenuo mi se čini pozitivnom činjenicom. Nadam se da više neće biti takvih procesa i da oni Hrvatsku neće priječiti da uđe u Europsku uniju, gdje joj je i mjesto.»