Pozor, vodi se polemika!

Dragi Nafriji,

dobro došli u Njemačku. Mi smo vrlo gostoljubiva zemlja. To potkrjepljujemo činjenicom da smo u proteklih nekoliko godina prihvatili više milijuna ljudi, koji se ovdje osjećaju vrlo ugodno. U ljeto 2015. godine su mnogi od vas raširenih ruku i s plišanim medvjedićima dočekani na Glavnom željezničkom kolodvoru u Münchenu. Veselimo se vašem dolasku i ponosni smo što vam se veselimo. Međutim, postoji nekoliko pravila ponašanja, koja se moraju poštovati kako bi suživot bio ugodniji.

Kod mladih muškaraca koji potječu iz sjeverne Afrike se može dogoditi da ih policija označi kao potencijalne silovatelje. Policija ih na Twitteru naziva Nafri (sjevernoafrički intenzivni počinitelj) čak iako nije obavila provjeru njihovih dokumenata i zbog toga uopće ne zna jesu li već kažnjavani. Muškarci iz sjeverne Afrike su za neke Nijemce potencijalni 'intenzivni' prijestupnici. Ukoliko oni to ne uzmu previše osobno, onda je to mala cijena za to da mogu živjeti u jednoj od najsigurnijih zemalja na svijetu.

„Racial profiling" je u Njemačkoj zapravo zabranjen, što pored ostalog piše i u Članku 3 (3) njemačkog ustava. U tom članku se navodi: „Nitko ne smije biti ugrožen ili favoriziran zbog svoga spola, podrijetla, rase, jezika, vjere ili političkih uvjerenja." Kada se radi o policijskoj kontroli, mnogi Nijemci ponekad zaborave što piše u Ustavu. Zbog toga, nemojte na njih biti ljuti. Ustav je još relativno "mlad" i za mnoge Nijemce važi tek od 1990.

U Njemačkoj vlada sloboda medija i mišljenja. Ako, dragi Nafriji, smatrate da nije dobro što ljudi bivaju kontrolirani samo zbog njihove boje kože, onda to radije zadržite za sebe. Njemački zakon ustvari ne dozvoljava selekciju ljudi zbog njihove boje kože, ali na tom pravu ne treba ni inzistirati. Ukoliko to ipak radite, može se dogoditi da najveće bulevarske novine u Njemačkoj protiv vas pokrenu manju kampanju. Ukoliko smatrate da to nije dobro, mnogim ljudima će biti skrenuta pozornost da se ipak smije reći ono što se zapravo cijelo vrijeme govori. Naime, mnogi Nijemci rado kažu: „Pa valjda nam je dopušteno jednom reći ono što mislimo", iako ionako uvijek smiju reći što misle.

Ukoliko smatrate da su kontrole osoba zbog njihove boje kože rasističke, radije to zadržite za sebe. Mnogi njemački novinari su naime mišljenja da to nije rasizam. Možda je razlog za to što u njemačkim redakcijama ima malo ljudi koji su pogođeni rasizmom.

Nijemci ne vole da se kritizira rad policije. Zato se suzdržite od kritika. Također se i deficiti u radu tajnih službi radije ne bi trebali publicirati. Ako naše nove sugrađane ubije desnoekstremni terorist, Služba za zaštitu ustavnog poretka naginje tomu da se počinilac traži među migrantima, zato što na "desno oko" slabije vidi.

Međutim, ne brinite. Vlasti u Njemačkoj neće biti krive jer će na vrijeme uništiti sve dokumente koji bi na vidjelo mogli iznijeti još veće skandale. Konzervativne stranke u Njemačkoj čak pozivaju na takve skandale kako bi povećale ovlasti tajne službe. Zvuči pomalo suludo, ali se sve jednom već dogodilo.

Neki Nijemci misle da žive u siromašnoj zemlji („Jadna Njemačka" je omiljeni uzvik) i za to (ironično) zahvaljuju njemačkoj kancelarki Angeli Merkel (Danke Merkel!). Ukoliko, dragi Nafriji, dolazite iz zemlje koja je stvarno siromašna i u kojoj postoji malo razloga da zahvalite državnom poglavaru, onda ne razmišljajte dugo i molim vas učinite to, shvaćajući tu gestu kao malu njemačku specifičnost.

Ako se držite ovih pravila, onda će to vaš boravak u Njemačkoj učiniti ugodnijim. Veselimo se lijepom suživotu.

S poštovanjem,

Krsto Lazarević

Krsto Lazarević (27) je rođen u Bosni i Hercegovini i kao dijete je s roditeljima iz BiH pobjegao u Njemačku. Danas živi u Berlinu i piše za nekoliko medija na njemačkom jeziku.