„Poziv na linč“ pedofila? | Priča dana | DW | 06.01.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

„Poziv na linč“ pedofila?

Poljska je objavila popis od gotovo 800 spolnih prijestupnika s punim imenom, adresom i fotografijom. Zapravo se u toj zemlji nitko zbog toga ne uzbuđuje. A stručnjaci smatraju da to otežava terapiju pedofila.

„Pravo na zaštitu naše djece stoji iznad anonimnosti zločinaca", obrazložio je poljski ministar Ziobro objavljivanje popisa pedofila i silovatelja na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa. On u tome vidi „velik napredak".

Polen Zbigniew Ziobro Justizminister (picture alliance/NurPhoto/K. Dobuszynski)

Ministar Zbigniew Ziobro

Popis sadrži imena, datume rođenja i mjesto stanovanja 768 pravomoćno osuđenih pedofila i silovatelja djece mlađe od 15 godina. U Ministarstvu se kaže da je taj popis „vrlo praktičan": dovoljno je u tražilicu na stranici upisati mjesto boravka i svaka obitelj može znati da li živi u četvrti koja je sigurna za njihovu djecu, objašnjava službenik ministarstva na poljskom državnom radiju.

Ministarstvo ne mora strahovati od previše kritika na takvu mjeru jer se u poljskoj javnosti jedva uopće raspravlja. I tri dana nakon objavljivanja tog popisa jedva da se itko oglasio i kritizirao tu mjeru. „Poljsko društvo iz dubine srca prezire pedofile", objašnjava psiholog Zbigniew Lew-Starowicz. A osobito kod takvog zlodjela se već i argumentirana kritika tumači da i kritičar zapravo ima slične sklonosti.

Od kastracije do likvidacije

S druge strane, ispitivanja javnog mnijenja u Poljskoj svjedoče kako mnogi traže drastične kazne za spolni čin s maloljetnom osobom, od kirurške kastracije, doživotnog zatvora pa sve do smrtne kazne. Kritika na objavljivanje tog popisa jedva da se čula i od inače svadljivog ombudsmana za građanska prava Adama Bodnara. Doduše, on je pokušao spriječiti objavljivanje – po temeljnim načelima za ljudska prava, baš svi osuđenici imaju ipak određena prava, osobito nakon što već odsluže kaznu na koju ih je sud osudio, ali Ministarstvo nije udovoljilo njegovim zahtjevima. I to makar je prihvatilo čitav niz primjedbi po kojima se krši Ustav, piše Bodnar u priopćenju koje je dostupno DW-u, ali i dodaje kako su „ti prigovori velikim dijelom izgubili svoju aktualnost".

Lew-Starowicz nas upozorava kako se ne moramo ni truditi da nađemo kritičare te mjere: „Nitko se ne usuđuje javno kritizirati taj popis", kaže psiholog. I to makar su i drugi stručnjaci za to područje suglasni: kod spolnog zlostavljanja maloljetnika oni koji doista završe na sudu su tek mali dio počinitelja tih zlodjela. Tragedija je što se najveći dio takvih zlostavljanja događa u krugu obitelji i takvi zločini rijetko budu kažnjeni jer dijete bude zlostavljano od osobe koja bi ga zapravo trebala štititi.

„Ovako nema šanse za promjenu ponašanja"

Ali poljski psiholog upozorava i kako tek takva lista neće promijeniti ponašanje počinitelja. I međunarodne studije pokazuju kako i stroge kazne jedva da odvraćaju od toga kaznenog djela, a još manje ispravljaju. Jedino što donekle pomaže je psihološki tretman, ali „takvo javno objavljivanje pedofila ugrožava terapiju i oduzima osuđenicima svaku motivaciju". Jer, zašto da se mijenja kad već „čitav svijet" zna tko je on?

Tko se jednom nađe na internetu obilježen kao osuđeni pedofil, on je osuđen na tu sudbinu do kraja života. Nekakva nada da se onda ipak uključi u društvo tu praktično više ne postoji. Lew-Starowicz je u terapiji imao na desetke pedofila, a kaže nam i kako taj problem može biti i vrlo neugodan za konzervativna i populistička načela stranke Kaczynskog.

Polen Papststatue in Czestochowa (picture-alliance/dpa/W. Deska)

Tema pedofilije je zapravo veoma neugodna za konzervativnu i populističku vladu Poljske. Jer tu se nameće pitanje "nekoliko stotina" djelatnika Poljske katoličke crkve koji su spolno napastovali maloljetnike. Ali njihovih imena - nema.

Jer među pedofilima kojima je on pokušao pomoći je bilo i više svećenika i dužnosnika Katoličke crkve. Zato i Ekke Overbeek naziva ovaj potez poljske vlade „jeftinim populizmom". Ovaj nizozemski dopisnik je pomno istraživao i još 2013. objavio knjigu o spolnom zlostavljanju djece u Katoličkoj crkvi u Poljskoj. Zato on misli: „De facto, kod ovog objavljenog popisa se radi o objavi kapitulacije poljskog pravosuđa koje nije sposobno izaći na kraj s problemom pedofilije." Utoliko i Overbeek smatra da je to objavljivanje zapravo indirektni „poziv na linč" gdje se onda građani trebaju „obračunati" s takvim osobama.

Gdje su pedofilni svećenici?

Nije posve jasno, da li su na ovom objavljenom popisu od 768 osoba i još uvijek aktivni dužnosnici Katoličke crkve u Poljskoj. Kao što nam je potvrđeno u poljskom ministarstvu pravosuđa, popis je napravljen još u listopadu, ali osuđenicima je pružena mogućnost sudskim putem onemogućiti objavljivanje njihovog imena. „Doduše, sudovi su izuzetno rijetko prihvatili zahtjev osuđenika", priznaje glasnogovornik ministra, Jan Kanthak. On nam ne želi reći je li sudu mogao biti „dobar razlog" za neobjavljivanje činjenica da je netko svećenik, nego smatra da bi se i takve osobe mogle naći na popisu.

Ipak, poznavatelji slučajeva spolnog zlostavljanja u Crkvi u tom popisu nisu mogli pronaći niti jednog crkvenog dužnosnika. Razlog bi mogao biti i da se pedofilni svećenici u Poljskoj u pravilu kažnjavaju blažim kaznama. Ali i nekolicina poznatih slučajeva iz krugova Crkve koji su kažnjeni teškim kaznama se ipak ne nalaze na tom popisu.

Symbolbild - Sexuelle Missbrauch (colourbox/MAXPP)

Ma koliko nam može biti teško imati razumijevanja za takvo zlostavljanje, statistike jasno pokazuju: ti zločini još uvijek u pravilu ostaju neotkriveni jer su najčešće počinjeni unutar obitelji, a i počinitelji su u pravilu bili žrtve kada su sami bili djeca.

Ma što govorio glasnogovornik Ministarstva, ostaje činjenica da i u Crkvi u Poljskoj itekako ima takvih slučajeva i da ih je nekoliko desetaka i sudski osuđeno. Marcin Przeciszewski, glavni urednik Poljske katoličke novinske agencije je još prije godinu dana izjavio kako „diljem zemlje ima po svemu sudeći nekoliko stotina slučajeva, pri čemu nije u svima okončan kazneni postupak."

Poljskoj je uzor - Amerika

Zapravo, poljsko Ministarstvo je pripremilo još jedan popis na kojem se ne nalazi 768, nego oko 2.600 osoba koje su osuđene zbog osobito okrutnih kaznenih djela spolnog zlostavljanja. No taj „prošireni" popis nije namijenjen čitavoj javnosti, nego samo registriranim korisnicima iz područja odgoja i obrazovanja. Preko njega bi škole, vrtići i organizacije za mlade mogli provjeriti neku osobu prije nego što je angažiraju ili zaposle. Tko to ipak učini, njemu prijeti globa. Protiv takvog popisa niti psiholog nema ništa protiv: „Taj drugi popis ima smisla", smatra Lew-Starowicz.

Poljsko ministarstvo pravosuđa tvrdi kako se povelo za „velikim primjerom" Sjedinjenih Američkih Država čije ministarstvo također objavljuje takav popis osuđenih zločinaca. O europskim načelima, koja i zločincima daju određena prava, u službenoj Varšavi, to je poznato, nemaju baš previsoko mišljenje. Zapravo, niti u SAD-u ta mjera nije smanjila broj takvih kaznenih djela pa tako mnogi u Poljskoj misle kako je to tek zadovoljavanje znatiželje poljske javnosti kako bi ga se pripremilo za još oštrije kazne za takva kaznena djela.

 

Preporuka uredništva