Potraga za zatočenim ukrajinskim civilima u Rusiji

„Svi nam kažu: 'morate čekati.' A čekamo već godinu dana. A uvjeti u zatočeništvu, blago rečeno, nisu najbolji“, kaže Anton Čirkov i poziva nas u svoju dnevnu sobu. Za stolom sjedi nekoliko žena. Anton sjeda na pročelje, u očevu stolicu. 49-godišnjak je po zanimanju pogrebnik, a kuća mu je u ugodnoj četvrti u blizini sela Dimer, na obali kijevskog akumulacionog jezera i tridesetak kilometara sjeverno od Kijeva. 25. veljače prošle godine je dospjelo pod rusku okupaciju dok je ruska vojska pokušala proboj do Kijeva.

Tijekom prva tri tjedna ruske okupacije, dok nije bilo telefona niti električne energije, Antonov otac Oleksandr Čirkov i njegov susjed Dmitro Bohajevski su držali grad na životu. Na njihovom posjedu je izvor vode tako da su stanovnici masovno dolazili napuniti posude. No Rusi su pomislili kako je Antonov otac nekakav vođa otpora ruskoj okupaciji. "Kad su 16. ožujka došli na pretres, prvo su tražili oružje. Tu svi imaju oružje, imali smo i mi tri u sefu." Ruski vojnici su sljedećeg jutra pokupili oružje, „a mog oca su zamolili neka spakuje svoje stvari i dođe s njima“, kaže Anton. Od tog dana više nije vidio svog oca.

„Njima je odlično"

Istog jutra je iz susjedne kuće odveden i Dmitro Bohajevski. Kada je njegova majka Tatjana saznala za to, otrčala je u općinu pitala gdje je njen sin. "Vojnik mi je samo rekao: ne brini, njima je odlično“ svjedoči Tatjana Bohajevska.

Svi uhićeni su odvedeni u pogon ljevaonice na jugu Dimera. U jednoj prostoriji je natrpano četrdesetak zatočenika. Svi su optuženi kako su se "protivili ruskoj specijalnoj operaciji", kako je službeni naziv ovog rata protiv Ukrajine u Rusiji. Neke su odveli kopati rovove, druge su tukli i ispitivali tko sve sudjeluje u otporu. Samo nekolicina je puštena, drugi su odvedeni u zračnu luku Hostomel gdje su bili zatočeni u industrijskim kontejnerima.

Obitelji uhićenih su uglavnom sve to saznali tek nakon što je to područje oslobođeno. 28. ožujka su Rusi pobjegli nakon topničkog napada ukrajinske vojske. Ostavili su oko dvadesetak zatvorenika. „Kada nam je postalo jasno kako naš sin Dmitro nije među njima, moj suprug i ja smo ga uzalud tražili po šumama i okolnim zgradama", prisjeća se Tatjana Bohajevska.

Početkom travnja 2022. Volodimir Khropun, dragovoljni suradnik Crvenog križa pušten je na slobodu iz ruskog logora prilikom razmjene zarobljenika. On svjedoči kako je ruska vojska u povlačenju sa sobom povela na desetine ukrajinskih civila. Oni su preko Bjelorusije prebačeni u zatvor u Novozibkovu, ruskom gradu na tromeđi Rusije, Bjelorusije i Ukrajine. Kasnije su neki od njih pušteni na slobodu, a oni su se potrudili obavijestiti rodbinu drugih zatočenih o njihovoj sudbini.

Nema nikakvih odgovora

"Naš glavni izvor informacija su ratni zarobljenici oslobođeni u razmjeni“ kaže Karina Djačuk, suosnivačica organizacije "Civili u zatočeništvu" osnovane u prosincu prošle godine i koja okuplja rodbinu više od 350 zarobljenika iz šest regija Ukrajine .

Kad su žitelji Dimera saznali gdje se nalaze njihovi najmiliji, pismeno su se obratili čitavom nizu institucija u Rusiji - upravama zatvora, vojsci, ministarstvu unutrašnjih poslova, čak i ruskoj obavještajnoj službi FSB. Željeli su znati što treba učiniti kako bi njihovi najmiliji bili pušteni na slobodu. „Nitko nije dobio odgovor“, kaže Tatjana Bohajevska koja vodi evidenciju o 42 odvedene osobe. Za šest od njih ne zna gdje su, a većina je još uvijek u Novozibkovu  gdje je, prema njenim informacijama, zatočeno više od 600 Ukrajinaca, kako vojnika tako i civila.

Kako navodi ukrajinski pučki pravobranitelj Dmitri Lubinec, Rusija drži u zatočeništvu više od 20.000 ukrajinskih civila, uključujući i one zatočene na Krimu, u samoproglašenim "Narodnim republikama Donjeck i Lugansk" i u dijelovima regije Herson i Zaporožje koje je okupirala Rusija. Neki od njih su optuženi za špijunažu ili terorizam prema ruskom krivičnom zakonu, kaže advokat Emil Kurbedinov, poznati branilac krimskotatarskih aktivista. Međutim, mnogi civili su zatočeni bez ikakvog opravdanja.

Jasno kršenje Ženevske konvencije

Ukrajinska vlada smatra zatočenje civila na okupiranim područjima još jednim ratnim zločinom Rusije. U izvješću organizacije Human Rights Watch od ovog travnja se ističu odredbe Ženevske konvencijeu zaštiti civila i gdje se „interniranje ili određivanje prisilnog boravka građanima, kojima je potrebna zaštita u vrijeme rata, može narediti samo ako to neizostavno služi upravi onih u čijim su rukama ti ljudi". No njima se jamči i kontakt s međunarodnim organizacijama i obitelji, kao i pravna pomoć u sporu oko njihovog zatočenja.

Sve je to, kako tvrdi Karine Djačuk iz organizacije "Civili u zatočeništvu", Ukrajincima uskraćeno. Predstavnik Crvenog križa u Ukrajini Oleksandr Vlasenko također ističe kako je zatočenje civila i ratnih zarobljenika reguliran različitim odredbama Ženevskih konvencija i trebali bi biti obuhvaćeni različitim normama međunarodnog humanitarnog prava.

No od prošle godine Rusija i zatočene civile vodi kao zatočene vojnike u uniformi i ratne zarobljenike. Tatjana Bohajevska nam kaže kako su se neki podaci o njenom sinu Dmitru prvi put pojavili ovog siječnja na ruskom portalu Nemesida među osobnim podacima zatočenih pripadnika ukrajinskih vojnih i snaga sigurnosti. Naši novinari su na tom portalu našli i podatke o Aleksandru Čirkovu.

Ruske vojnike za ukrajinske civile?

Naravno, ukrajinski stožer za koordinaciju razmjene ratnih zarobljenika ne može prihvatiti takvo svrstavanje osoba koji nisu nosili uniformu. Po njihovom mišljenju, Rusija mora osloboditi te civile bez razmjene za zatočene ruske vojnike i bez ikakvih uvjeta. "Ako počnete razmjenjivati civile za vojnike, onda će svi ljudi na okupiranim teritorijama postati taoci", kaže Karina Djačuk.

Ipak, od veljače prošle godine u razmjeni je oslobođeno 140 ukrajinskih civila, uključujući i oca Karine Djačuk. Ukrajinsko stožer ne želi o tome dati nikakve detalje: "Naši civili su taoci u Ruskoj Federaciji kako bi se Ukrajina natjerala na političke pregovore", kaže Oleksandr Kononenko iz stožera. Dodaje i kako se “vode razgovori“ i kako se nada da će civili biti oslobođeni.

Ured ukrajinskog pučkog pravobranitelja Dmitra Lubineca također traži načine osloboditi ukrajinske civile iz ruskog zatočeništva. Početkom ove godine se sastao s ruskom pučkom pravobraniteljicom Tatjanom Moskalkovom u Ankari gdje joj je predložio da Rusija u Ukrajinu vrati starije ljude, žene, ranjene i teško oboljele, ali iz Rusije nije bilo reakcije na ovaj prijedlog. Na kraju su se obje strane uspjele dogovoriti barem oko prvih posjeta zarobljenim civilima. Lubinec se sada nada da će ovom praksom ipak doći i do oslobađanja civila koje Rusija drži kao taoce.