Postignut sporazum željezničara sa DB

Na stotine tisuća putnika njemačkih željeznica su pratili svaku riječ predsjednika Sindikata njemačkih željezničara (GDL), Manfreda Schella koji je sinoć isticao kako je to "povijesni dan" za njegov sindikat. Željeznica je popustila u glavnim zahtjevima sindikata i jedino još preostaje da i ostala dva sindikata koji zastupaju zaposlene u Njemačkim željeznicama - Transnet i GDBA - pristanu na ovaj sporazum sa željezničarima. Jer to je bio jedan od zahtjeva uprave željeznica - da i sada i ubuduće pregovara samo sa jednom grupom pregovarača, a ne sa svakim posebno.

Duga borba i mršavi rezultati

U usporedbi sa prvotnim zahtjevima GDL-a, rezultat pregovora se čini mršavim: željezničari, čija je temeljna bruto-plaća negdje oko 2000 eura, tražili su povišicu i preko 30%. Ono na čemu su osobito ustrajali bilo je odvojen sporazum sindikata željezničara sa upravom - kako bi spriječili da skretničari ili mehaničari dogovaraju i utječu na plaću za vlakovođe. Rezultat jest povišica od 7,5% - veći dio u ožujku i ostatak u rujnu, i nova procjena dodataka na plaću. Osim toga, svi željezničari će dobiti jednokratnu nadoknadu od 800 eura a od 1. veljače 2009 će tjedno radno vrijeme biti skraćeno sa 41 na 40 sati tjedno.

Kondukteri dospjeli pod točkove

Problema sa ovim sporazumom ima i više nego dovoljno: naime, dok je Schellov sindikat željezničara isprva solidarno zastupao i prateće osoblje vlakova - koji su itekako na svojoj koži osjetili bijes putnika za vrijeme štrajkova i trudili se objasniti, zašto se štrajka - oni su tiho i bez mnogo buke prestali biti tema razgovora sa upravom. Štoviše: i među vlakovođama ima razlika. Jer nije sasvim jasno da li se sporazum odnosi i na vlakovođe ranžirnih željeznica, a tu je problem i što sa novo zaposlenim vlakovođama. Na prvi pogled u sporazum, za njih bi se trebali pobrinuti drugi sindikati, dakle Transnet i GDBA - i teško da će oni time biti oduševljeni.

Dogovorite se kako znate

Jer u osnovi, sjeme razdora je u ključnom pitanju uprava željeznica vješto posijala u krilo sindikatima: da, željezničari su dobili poseban ugovor ali svi sindikati zajedno se moraju dogovoriti, kako će se to uklopiti u ukupan dogovor. Sa jedne strane, naravno da je logično da svi zaposlenici željeznica pregovaraju - na primjer o dodatnom mirovinskom osiguranju. Ali kada je riječ o konretnim povišicama, teško da će ostali zaposlenici imati previše razumijevanja prema malobrojnim "šminkerima" u vozačkim kabinama vlakova.

"Bit će još veselja"

Utoliko zapravo još predstoji ne baš laki dogovor između samih sindikata. Za to vrijeme, ni članovi sindikata željezničara nipošto nisu zadovoljni niti postignutim, niti svojim šefom, Schellom. Potiho se čuju komentari kako se "prodao" i kako je prerano izgubio živce. Doista, raspoloženje javnosti stalno oscilira: isprva su bili bijesni na željezničare jer kultura podrške štrajku nije osobito raširena u ovoj zemlji. Nakon toga se bijes okrenuo protiv predsjednika uprave DB, Mehdorna jer nikome nije bilo baš sasvim jasno zašto je tako tvrdoglav i koji je na koncu već počeo prijetiti masovnim otkazima i drastičnim mjerama štednje kako bi spasio projekt privatizacije željeznica. Na kraju se bijes javnosti okrenuo i protiv jednog i protiv drugog - jer nikome nije bilo jasno, zašto im treba toliko da se dogovore.

Ali čak i ako se sada dogovore i sindikati - sve to ionako neće dugo trajati. Čitav sporazum o povišicama ionako vrijedi samo do 31. siječnja 2009. Nakon toga, procjena je mnogih; "bit će opet veselja".