Posjet domu "prave" Snjeguljice

Jedva da se može naći netko tko ne poznaje bajku braće Grimm o Snjeguljici, o zločestoj maćehi i o sedam patuljaka kod kojih je Snjeguljica pronašla utočište, nakon što je čarobno zrcalo maćehi - koja je zapravo bila vještica, odgovorilo kako je Snjeguljica "najljepša na čitavom svijetu".

U Njemačkoj čak nekoliko mjesta tvrdi kako su braća Wilhelm i Jacob Grimm imali kod njih stvarni predložak za ovu bajku. Jedno od njih je Bad Wildungen kod Kassela u središnjoj Njemačkoj gdje je doista, početkom šesnaestog stoljeća živjela "princeza neobične ljepote" i koja je zbog sukoba s maćehom poslana na dvor Brabanta u današnjem Bruxellesu. Umjesto svadbe s tamošnjim princem, nakon problema na putu u šumama na zapadu Njemačke ju je dočekala smrt - i to trovanjem arsenom.

Braća Grimm slušaju priče u seoskoj krčmi

Selo Langenbach u brdovitom Taunusu u pokrajini Hessen također tvrdi da se kod njih od davnina pričalo o smrti lijepe princeze, a kao dodatni argument se navodi kako je to mjesto na cesti prema Marburgu gdje su braća Grimm studirala i gotovo je sigurno da su više puta putovali kroz Langenbach.

Bad Wildungen tako ima smrt princeze od trovanja arsenom - zapravo, ne baš tako rijetka smrt u to doba jer to nije bio samo poznati otrov, nego je spoj arsena bio popularan pigment za slikarsku boju, ponekad i za šminku. Langenbach ima geografsku blizinu glasovitih bajkopisaca, ali jedno treće mjesto, Lohr am Main, tvrdi da ima i princezu i vjerojatnu povezanost s braćom Grimm koji su često putovali tim područjem - i kao ključni argument ono ima i "zrcalo koje govori"!

Četrnaestogodišnja lijepa princeza

To je mjesto smješteno u brdovitim predjelima između Frankfurta i Würzburga i Snjeguljica bi mogla biti Maria Sophia Margaretha Catharina von Erthal koja je rođena 1729. Njezin otac Philipp Christoph von Erthal doduše nije bio kralj, ali je kao izaslanik u prvoj polovici osamnaestog stoljeća često posjećivao okrunjene glave, a živio je u tamošnjem dvorcu koji je okolnim stanovnicima svakako morao izgledati kao palača. Često je izbivao iz kuće, makar je mala Maria sa samo dvanaest godina ostala bez majke. Dvije godine kasnije je u kuću došla maćeha(!), punog imena Claudia Elisabeth Maria von Venningen, rođ. carska grofica von Reichenstein.

Možemo samo nagađati kakav je odnos bio između četrnaestogodišnje Marije i nešto starije maćehe, ali u dvorcu u  Lohru i danas visi "zrcalo koje govori" koje je Philipp poklonio svojoj novoj supruzi. Tu su braća Grimm možda nešto krivo shvatila - ili su jednostavno dali mašti na volju, jer u tom području je doista postojala tradicija u izradi takvih zrcala. Ona su se tako nazivala, mada je taj "govor" bio samo kakva uzrečica koja je bila napisana nad lijepo ukrašenim kristalnim zrcalima.

Patuljci u rudniku srebra

Mlada princeza svakako je imala kamo i pobjeći od zle kobi koju joj je spremala maćeha: sjeverno od Lohra odmah počinju šume Spessarta, brdovitog predjela koji se prostire na gotovo dvije i pol tisuće četvornih kilometara i gdje je posve izvjesno od davnina bilo rudnika željeza, bakra - i srebra! Odgovor na pitanje, jesu li tamo doista živjeli patuljci malo je teže dati. Jer, u tim starim rudnicima su doista lakše mogli raditi ljudi koji su bili nižeg rasta i koji su se mogli uvlačiti u pukotine u zemlji. Ali u davna vremena nije bila rijetkost da se i djecu tjeralo na rad u rudnike, tako da se Snjeguljica svakako mogla susresti s "patuljcima" u šumi.

Lohr am Main se uvelike trudi sve posjetitelje uvjeriti kako je baš to mjesto domovina Snjeguljice. Osim muzeja u dvorcu gdje je izložena čitava zbirka "ogledala koja govore", tu je i put u šumi dugačak gotovo 35 kilometara gdje posjetitelji mogu pratiti put Snjeguljice. U Lohru rastu i lijepe jabuke - ali je na posjetiteljima da odluče, žele li ih i oni zagristi.

Autori: Wim Abbink / Anđelko Šubić

Odg. urednik: Anto Janković