″Posao je posao″ - i s Lukašenkom | Gospodarstvo | DW | 24.11.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Gospodarstvo

"Posao je posao" - i s Lukašenkom

Bez obzira na nasilje prema prosvjednicima u Bjelorusiji, njemačke tvrtke i dalje lijepo posluju s tamošnjim državnim tvrtkama. Popis takvih firmi je dug, a sve tvrde kako se "strogo drže" svih propisa o sankcijama.

Njemačka tvrtka Eickhoff proizvodi opremu za rudnike i izvozi svoje proizvode diljem svijeta, od Australije do Rusije. Jedan od partnera je i tvrtka Belaruskali, jedan od najvećih prerađivača kalijevih soli i gnojiva na čitavom svijetu. Kako joj i ime govori, to je državni gigant Bjelorusije iz Soligorska koji zapošljava preko 16 tisuća ljudi - i jedan je od najvažnijih izvora prihoda režima u Minsku. Kako navodi i sama njemačka tvrtka, ona isporučuje opremu Beloruskaliju još od 1975. "neovisno od političkih pozicija u toj zemlji". Jer slala je opremu i dok je to bio Sovjetski Savez baš kao što šalje i sad dok tom tvornicom Lukašenko održava svoj režim na životu.

Zbog toga se i pred sjedištem tvrtke Eickhoff u Bochumu na zapadu Njemačke ovog listopada sakupila skupina prosvjednika s bijelo-crveno-bijelim zastavama Bjelorusije. Tražili su od njemačke tvrtke neka prekine isporuku opremu Belaruskaliju i barem na taj način pokaže solidarnost prema radnicima bjeloruske tvrtke koji štrajkaju u Soligorsku protiv tamošnjeg režima.

Europska unija je prošlog tjedna doista odlučila uvesti gospodarske sankcije protiv Bjelorusije, a one će se odnositi i na tvrtke koje podržavaju Lukašenka. Koje tvrtke će točno biti pogođene, to još nije objavljeno. Ali smisao odluke je jasan: europske tvrtke ne smiju pomagati opstanak režima Lukašenka.

Oproštaj od Ramana Bandarenka, još jednog prosvjednika koji je preminuo od povreda policije.

Već je nekoliko desetaka prosvjednika ubijeno. Treba li i dalje poslovati s državnim tvrtkama režima Lukašenka?

"Barem odgodite isporuke"

Neki radnici Belaruskalija štrajkaju još od spornih izbora i samozvane pobjede Lukašenka u toj zemlji sredinom kolovoza. Sad traže i kraj nasilja prema prosvjednicima koje se provodi posvuda u toj zemlji. Uprava bjeloruske tvrtke je odgovorila ukidanjem radnih premija, a kad se i dalje štrajkalo, pozvala je policiju da uhiti prosvjednike. Ipak, još uvijek osamdesetak radnika Beloruskalija štrajka, kaže nam glasnogovornik štrajkaškog komiteta Gleb Sandros koji je trenutno u inozemstvu.

Upravo on se pokušao obratiti stranim partnerima Belaruskalija, između ostalima i njemačkom Eickhoffu. Još u rujnu je njihovu upravu pismeno obavijestio o represiji prema sudionicima štrajka: "Mi ne tražimo od vas da kršite ugovore nego da odgodite isporuku za dva, tri mjeseca dok ne prestane represija protiv nas", piše u pismu Sandrosa.

Nekoliko dana kasnije su tvrtki Eickhoff pismo poslali i građani Bjelorusije koji žive u Njemačkoj. Obzirom da im nije odgovoreno, okupili su se pred sjedištem u Bochumu i upravi tvrtke predali novo pismo zahtjeva. Nešto kasnije je k prosvjednicima ipak došao i direktor tvrtke Ulf Achenbach. "Rekao nam je kako osobno podržava demokratski pokret u Bjelorusiji, ali posao je posao i takvi problemi se moraju rješavati na političkoj razini", kaže nam jedna od sudionica prosvjeda Elisabeth Chigrin.

Belaruskali u Soligorsku

Belaruskali je golem kombinat - i jedan od glavnih izvora prihoda režima u Minsku.

U pismenom odgovoru uprave tvrtke Eickhoff prosvjednicima se tvrdi i kako obustavljanje isporuke opreme Belaruskaliju neće imati većeg utjecaja na poslovanje tvrtke u Bjelorusiji, ali bi moglo imati loših posljedica na sigurnost rudara pod zemljom i na prihod ljudi koji tamo rade. Bjeloruski štrajkaš Gleb Sandros te tvrdnje naziva "glupostima". No njemačka tvrtka novinarima DW-a nije željela detaljnije obrazložiti svoje tvrdnje.

"Strogo se držimo svih propisa"

Istini za volju treba reći kako je tvrtka Eickhoff jedina u Njemačkoj koja je uopće odgovorila Bjelorusima koji žive u Njemačkoj i koji su prosvjedovali zbog sudbine svojih zemljaka, kaže nam Anton Malkin. On je, zajedno s ostalima, zamolio više od 30 njemačkih tvrtki neka prestanu surađivati s državnim tvrtkama u Bjelorusiji i s režimom Lukašenka. Među njima su i veliki koncerni poput Bayera, Siemensa, Daimlera ili Commerzbank.

Tek na upit novinara DW-a je iz uprave Commerzbanka stiglo objašnjenje kako oni u Bjelorusiji tek prate poslovanje njemačkih i europskih tvrtki koje izvoze u tu zemlju. "Svi poslovi u Bjelorusiji podliježu strogoj provjeri svakog pojedinog slučaja", piše u priopćenju njemačke banke. I iz Siemensa nam poručuju kako "pažljivo" promatraju razvoj događanja u Bjelorusiji, a makar nam ne žele otkriti poslovne partnere u toj zemlji, ukazuju kako je riječ o "ugovornim obvezama u Bjelorusiji koje se odnose na razvoj infrastrukture te zemlje na dobrobit tamošnjeg stanovništva". I iz Daimlera su odgovorili kako se taj koncern "drži svih sankcija i embarga protiv Bjelorusije".

Granični prijelaz prema Bjelorusiji

Sankcije protiv Bjelorusije jesu usvojene, ali već se nebrojeno puta vidjelo: "posao je posao".

Činjenica jest i da je Njemačka jedan od četiri najvažnija trgovinska partnera Bjelorusije. Prema službenim statistikama te zemlje, 2019. je ukupan volumen uvoza iz Njemačke iznosio oko 1,5 milijardi eura, piše državni ured Belstat. Bjelorusija najviše uvozi tehničku opremu, kemijske proizvode, vozila i plastične mase.

Prosvjedi nisu dobri za posao

Ipak je i predsjednik Povjerenstva za istok njemačkog gospodarstva Oliver Hermes u priopćenju napisao kako sa "zabrinutošću primjećuju da su politički sukobi u Bjelorusiji već doveli do masovnog pogoršanja poslovnih uvjeta". "Bjelorusija mora hitno naći političko rješenje koje bi okončalo te sukobe kako bi se poduzeli koraci kod lokalnih tvrtki i međunarodnih investitora protiv trajnog gubitka povjerenja."

Na upit kako on pak komentira to što njemačke tvrtke i pod ovim okolnostima nastavljaju suradnju s tvrtkama u Bjelorusiji - čak i onima u državnom vlasništvu, Hermes odgovara kako "ne može komentirati poslovne odluke" tih tvrtki. Ni voditelj predstavništva njemačkog gospodarstva u Bjelorusiji Wladimir Augustinski nije želio komentirati.

Bjeloruski aktivisti su još dva puta došli prosvjedovati pred tvrtku Eickhoff kako bi je privoljeli da promijeni poslovnu odluku, ali reakcije nije bilo. U međuvremenu su organizirani prosvjedi i pred sjedištima drugih njemačkih tvrtki koje surađuju s Bjelorusijom. A takvih ima zapravo mnogo: na primjer i Hauni Maschinenbau GmbH iz Hamburga, kao jedna od vodećih tvrtki za strojeve u duhanskoj industriji, isporučuje robu i bjeloruskoj državnoj tvrtki Neman u Grodnom. Ni hamburška firma nije odgovorila na pisma i zahtjeve prosvjednika, a na upit novinara je tek odgovorila kako se "strogo drži" nacionalnih propisa i međunarodnih odredbi o sankcijama i kako "to vrijedi i za naše poslove u Bjelorusiji".

Aleksander Lukašenko

Prosvjedi nipošto nisu dobri za posao, ali teško da će tek tako Lukašenko prihvatiti neko političko rješenje sukoba.

Tko im to može zapovijediti?

U međuvremenu se i iz njemačke krovne udruge sindikata čuo poziv na prosvjed solidarnosti s demonstrantima u Bjelorusiji te zahtjev da njemačke i europske tvrtke prestanu surađivati s poduzećima u Bjelorusiji. No makar mnogi izražavaju solidarnost s građanima Bjelorusije, odaziv je slab: tu se prije svega gleda da se zaradi novac - i zadrži vlastito radno mjesto.

Zato i sudionica prosvjeda Elisabeth Chigrin misli kako se nešto može promijeniti jedino ako i u Europi i Njemačkoj dođe zapovijed "odozgo": "Ako Njemačka na političkoj razini objavi kako više neće biti izvoza u Bjelorusiju jer se tamo krše ljudska prava, onda će i tvrtkama lakše pasti obustaviti isporuke." No već se nebrojeno puta vidjelo: "posao je posao", a teško se sjetiti slučaja u povijesti kad su gospodarske sankcije doista i dovele do bitnije promjene politike u nekoj zemlji.